Predstavljanje zanimljivog izdanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u 2023. godini, knjige pjesama Frana Galovića s crtežima Ivana Lovrenčića Z mojih bregov, održat će se sutra, u srijedu, 20. prosinca 2023. u dvorcu Miljana.
Knjigu će predstaviti recenzenti knjige: akademik Krešimir Nemec i predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, zatim urednik izdanja magistar znanosti Božo Biškupić i akademik Luko Paljetak, koji je priredio predgovor i pristupe. Gostima će se uvodno obratiti: Dragutin Kamenski, domaćin i vlasnik dvorca Miljana te glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu profesorica doktorica znanosto Ivanka Stričević. U umjetničkome dijelu programa pjesme Frana Galovića interpretirat će umjetnica i književnica Božica Jelušić te glumac i glazbenik Adam Končić uz klavirsku pratnju Josipa Cvitanovića.
O Franu Galoviću
Fran Galović bio je hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Seosku pučku školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894., a od 1898. do 1906. godine polazi zagrebačku Donjogradsku klasičnu gimnaziju. “Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu. Nakon sudjelovanja u đačkom štrajku, četvrti semestar morao je studirati u Pragu. Kasnije je radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu, a pokrenuo je i uređivao pravaški časopis Mlada Hrvatska.
Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju (npr. “Kostanj”, “Jesenski veter”, “Crn – bel”). U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine a to su motiv vječne težnje za nečim i žudnje za zavičajem, prikriven strahom od neumitne prolaznosti. Pisao je i novele, ritike, drame (najpoznatija je “Tamara” iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, “Z mojih bregov”, izdana je posmrtno 1925. Pjesme iz zbirke pisane su kajkavštinom sela Peteranca, a slave rodnu podravsku grudu, «gorice», mirise, boje i jednostavnost ljudi odanih zemlji te se smatraju preporodom hrvatske dijalektalne poezije 20. stoljeća.
Početkom Prvog svjetskog rata regrutiran je u redove Austro-ugarske vojske, gdje u prvim borbama u Srbiju ujesen 1914. pogiba, pokraj sela Radenković, 26. listopada. Sahranjen je 31. listopada 1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju. U Galovićevu se čast od 1994. godine organizira književni festival „Galovićeva jesen“.