“Svaka promjena kreće od pojedinca, od nas samih i načina na koji razmišljamo”-poručuje Snježana Romić– ProGLEDAJ oko sebe, akTIviraj se!

Svakodnevno se moramo boriti diskriminacije, predrasuda i stereotipa, jer su predrasude i stereotipi duboko ukorijenjeni u svima nama. Tijekom 16 dana aktivizma razgovaramo sa raznim dionicima društva i donosimo njihova razmišljanja.

Na nekoliko pitanja odgovore nam je dala i Snježana Romić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Krapinsko-zagorske županije.

ZIP: Što me život naučio?

SR: Često pristupimo drugima s puno pretpostavki. Trebamo slušati i razumjeti duge. To nije uvijek lako i često se zapitam jesam li dobro nekome pristupila. Ponekad se moramo staviti u tuđe cipele i zapitati kako bi bilo nama da netko drugi razmišlja o nama na stereotipan način, ima predrasude o nama i diskriminira nas. Trebamo drugima pristupati bez ograda i zidova koji su građeni u nama tijekom godina. Živimo u društvu različitosti, a različitosti se nadopunjuju.

ZIP: Kako se boriti protiv stereotipa i predrasuda koje su duboko ukorijenjene u društvu, pa i u nama samima?

SR: Predrasude, stereotipe i diskriminaciju susrećemo svakodnevno, one su i dalje iznimno prisutne u našem društvu. Trebamo sami osvijestiti koliko i koji su stereotipi i predrasude u nama. Često je uzrok tome uzrok neinformiranost i neznanje, a ponekad i strah od novog, drugog i drugačijeg. Potrebno je djecu učiti od najmlađe dobi o ravnopravnosti i prihvaćanju drugih, empatiji od najmlađe dobi. Svima su nam potrebne edukacije kako bi se stvorila svijest o neprihvatljivosti nasilničkih oblika ponašanja, ali i važnosti prijavljivanja nasilja i pružanja potpore žrtvama. Treba razgovarati o tabuima i neugodnim temama. Svaka promjena kreće od pojedinca, od nas samih i načina na koji razmišljamo.

ZIP: Što bi poručili svojoj kćeri ili svome sinu?

SR: Poručila bih da je svatko od nas jedinka za sebe. Svi imamo svoje dobre i manje dobre strane. No svakome treba pristupati s poštovanjem i uvažavanjem. Važno je razumjeti druge, biti empatični, jer nikada ne znamo kroz kakve je izazove prošla osoba s kojom razgovaramo. Pitanje ravnopravnosti spolova nije samo „žensko pitanje“ već je pitanje cjelokupnog društva.

ZIP: Koji savjet bi dali sebi danas da ste 20 ili 30 godina mlađi?

SR: Savjetovala bih si da manje vremena i truda trošim na strahove i brige, više pažnje usmjerim na lijepe i pozitivne stvari koje me čine zadovoljnom.  Kako živimo i radimo najviše govori o nama. Još jedan savjet koji bih si dala je da se uvijek borim za sebe i iznosim svoje mišljenje bez obzira što drugi o tome misle.

ZIP: Što bi poručili žrtvama nasilja, posebice rodno uvjetovanog nasilja?

SR: Poručila bih žrtvama rodno uvjetovanog nasilja da nisu same, da ne šute već skupe hrabrost i progovore te potraže pomoć. Da skupe svu hrabrost koju imaju u sebi, a imaju je, i nastave dalje. Da se ne osuđuju jer nisu krive što su doživjele nasilje. Rješenja svih problema i izlazi iz naizgled bezizlaznih situacija postoje.

ZIP: Poruka mladima!

SR: Mladi trebaju raditi na sebi, svom samopouzdanju i vjerovati u sebe. Braniti svoja uvjerenja i stavove te se ne pokolebati kad se naiđe na izazove. Da budu suosjećajni prema drugima, tolerantni i međusobno se uvažavaju jer tako doprinose stvaranju pravednijeg društva.

Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

tleljak/zip.com.hr 05.12.2024.