Maja Vukina Bogović – ravnateljica Gradske knjižnice Krapina, akademska slikarica, diplomirana bibliotekarka

“Poručujem ženama da trebaju imati nešto svoje jer će ih onda i djeca i okolina još više cijeniti. . .. Mislim da je važna ta ženska snaga koju sve mi žene imamo u sebi, samo ju moramo osloboditi…”

Maja Vukina Bogović 2000. godine završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2010. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je bibliotekarstvo. Radila je razne poslove, ali uvijek je kroz cijelo to vrijeme njegovala svoje umjetničko stvaralaštvo. Redovito izlaže i provodi razne radionice, a upravo taj dio voli spajati s bibliotekarstvom kroz razne projekte za djecu i mlade, a od srpnja je ravnateljica Gradske knjižnice u Krapini.

ZIP: Kako je tekla Vaša životna priča?

Moju životnu priču obilježile su knjige i umjetnost. Knjige jer ih nismo imali puno, pa sam onda imala omiljene knjige kod bake i knjiga je za mene remek djelo, voljela sam čitati sve i svašta, posebno putopise i biografije. Na taj sam način valjda i ja sebi zacrtala neke stvari u životu. Uvijek sam željela upisati likovnu akademiju i to sam uspjela iako baš nisam imala preveliku podršku, zapravo najbliži me nisu razumjeli, čudno im je bilo zašto bi htjela biti umjetnica, a ima toliko prekrasnih drugih zanimanja. U malom selu u kojem sam odrastala dosta se isticalo to što sam drugačija, ali ja sam bila čvrsto na zemlji i znala sam kaj hoću i nije bilo moguće to mi uskratiti jer sam uvijek išla prema svom cilju. Ono što je bio moj cilj je da završim umjetničku akademiju i da slikam, crtam tako da je prvo moje radno mjesto bilo u Galeriji u Klanjcu i taj umjetnički svijet mi je bio predivan. Kasnije sam krenula sa traženjem posla jer mi je trebala sigurnost, nisam baš boemski tip pa sam se zaposlila u školama i predavala likovni i umjetnost u osnovnim i srednjim školama u Zagorju.

Kad mi se to više nije sviđalo, postala sam promotorica u dvije izdavačke kuće, radila na terenu sa jako puno ljudi i taj posao me kalio za ovo što radim danas. Sviđalo mi se što sam upoznala kompletno Zagorje, stjecala sam nova prijateljstva i dan danas mi to jako dobro dođe. Nakon pet godina putovanja, malo sam se zasitila takvog posla i igrom slučaja u Klanjcu u knjižnici se već jedno vrijeme tražila ravnateljica i javila sam se na nagovor prijatelja. Nisam mislila da će mi uspjeti, ali dobila sam posao, pa sam onda krenula na Filozofski studirati bibliotekarstvo – razliku. Uspjela sam u tri semestra sve riješiti i diplomirati, a u međuvremenu sam dobila svoje prvo dijete – djevojčicu. Brzo sam se vraćala sa porodiljnog, odmah nakon šest mjeseci i nastavila graditi karijeru, onda sam rodila i drugo dijete – sina. Bilo je dosta dinamično, položila sam stručni ispit i shvatila da mi taj posao u knjižnici jako dobro ide, volim raditi sa korisnicima, volim knjige i umjetnost i tu sam se našla. Mogla sam raditi i izložbe, surađivati sa udrugama što je jako bitno i u međuvremenu sam vodila radionicu crtanja i slikanja u Klanjcu, a na kraju smo osnovali likovnu udrugu „Oton Iveković“ koja i dan danas uspješno radi. Surađivala sam i sa Društvom naša djeca pa smo organizirali „Raspjevano sunce“ pet godina i izgradila sam se u jako puno područja. Polako sam mijenjala poslove, bila jedno vrijeme u knjižnici, pa sam bila pročelnica u Općini Kraljevec na Sutli, gdje sam i odrasla, no to mi nije previše leglo. Očekivala sam da ćemo raditi neke lijepe projekte, ali tu se previše sve politiziralo pa sam se maknula.

ZIP: Bili ste i samostalna poduzetnica?

Bila sam nekoliko godina i samostalna poduzetnica, bavila sam se ilustracijama, organizirala razne radionice, pogotovo za djecu. Moje samostalno poduzetništvo trajalo je par godina, ali nije bilo lako održati poslovanje preko ljeta, praznici su, djece nema, nije bilo prihoda, a obveze su se gomilale, pa sam se vratila u knjižnicu u Klanjec. Nakon klanječke knjižnice, kad sam sve posložila i organizirala što se tiče prostora, što se tiče polica, pa i ostalih sadržaja, shvatila sam da bi htjela raditi u većoj knjižnici, imati veću odgovornost i raditi u većem mjestu, s većim kolektivom. Evo ukazala se prilika u Krapini, javila sam se na natječaj i uspjela dobiti priliku. Moram reći da sam jako zadovoljna, ova mi je knjižnica sasvim po mjeri, veseli me i mislim da ima puno potencijala za napredak. Imam dobar tim stručnih i energičnih ljudi s kojima se dobro slažem i zajednički osmišljavam programe, ponekad uskačem i radim sa korisnicima jer me to veseli, upoznajem nove ljude, saznajem koje su im želje, kakvo mišljenje imaju o knjižnici i tako mogu unaprijediti naš rad.

ZIP: Bili ste i Miss mama Hrvatske na natjecanju 2016., kakvo je to bilo iskustvo?

To natjecanje mi je bilo prelijepo iskustvo i puno mi je pomoglo da uopće shvatim da i mi Zagorke  možemo sudjelovati na natjecanjima ljepote. Prijavila sam se na natjecanje jer mi je to bio izazov. Nama ženama karijera uvijek stagnira kad smo na porodiljnom dopustu, a to je bilo nakon što sam rodila dvoje djece i vraćala sam se u umjetničke vode.

Važno mi je bilo prikazati moje slike pod talent, tako da se promoviram kao umjetnica i nisam mislila na pobjedu nego samo na to da napokon moram opet krenuti i samu sebe nametnuti kao umjetnicu. Tu sam si pomaknula granice, pobjeda te 2016. godine mi je jako podigla samopouzdanje i otvorila mnoga vrata i mogućnosti surađivanja na većim projektima. Još uvijek sam aktivna u samoj organizaciji „Najljepše mame Hrvatske“, sada ide uživo, treba voditi brigu o svakom detalju i mislim da mi to pomaže i u ovom mom poslu. Nije mi nikad ništa teško, nije mi problem ništa organizirati jer znam od početka do kraja što treba, nema iznenađenja. Surađujem sa vlasnicom licence Majom Gnjidić koja živi u Italiji, ali je porijeklom iz Šibenika, surađujem i sa mamama svake nove generacije zato što uvijek od tih dvadesetak mama, jedna ili dvije mi ostanu bliže i postanemo dobre prijateljice, pa se tako i umrežavamo i razmjenjujemo iskustva. To je veliko bogatstvo i predivno iskustvo i sjećanje i mislim da sam svojom pobjedom odškrinula vrata i drugim Zagorkama da se odvaže jer su sigurno konkurentne i po ljepoti i po posebnosti, pameti i da ne zaostaju ni po čemu za ostalim kandidatkinjama iz ostalih dijelova Hrvatske. Skinula sam mit da su uvijek pobjednice na natjecanjima ljepote iz Dalmacije.

ZIP: Od srpnja ste ravnateljica Gradske knjižnice Krapina, kako ste se snašli na novom radnom mjestu i što planirate za aktivnosti?

Na ovom radnom mjestu sam se jako dobro snašla, imam dobar tim kolegica i kolega s kojima radim, prepoznala sam u svakom od njih ono u čemu su najbolji – sve planove i prijedloge radimo zajedno, slušam ideje i onda sve stavimo na jednu hrpicu i čistimo i procjenjujemo što je moguće, što nije, nešto odgađamo i na taj način radimo plan rada. Tako smo složili plan za Tjedan kajkavske kulture, Mjesec hrvatske knjige i već polako razmišljamo o prosincu i o proslavi Dana grada Krapina. Imam neki ludi optimizam i prenijela sam ga na svoj kolektiv. Moj tim kad radi nekad i pjeva, sve je veselije i korisnici su to počeli primjećivati, pa sad i više dolaze.

Planova ima puno, tako je pred nama Tjedan kajkavske kulture na kojem ćemo surađivati sa Društvom “Naša djeca” Krapina, evo i sad srijedom čitkamo s njima, imamo i origami radionice. U srijedu, 07. rujna dolazi nam Marijan Lončar sa radionicom crtanja stripa – to je za osnovnoškolce  i to nam je nastavak tih srijeda sa djecom. Na dječji dan u Festivalskom tjednu u četvrtak, 08. rujna 2022. imat ćemo razna događanja, radionice i zanimljivosti. Prvo ćemo zasebno imati događaj za najmlađe članove knjižnice “Libriće, to su djeca do treće godine i besplatno se učlanjuju u Gradsku knjižnicu Krapina, pa ćemo imati susret s mamama, bebama, patronažnim sestrama, a imamo i iznenađenja  za učlanjenje i vjerujemo da ćemo time privući veći broj mama sa bebama da dolaze u knjižnicu. Drugi sadržaj na dječji dan odvijat će od 15 sati, izradit ćemo stazicu od paviljona do knjižnice, urediti ćemo dječji kutak sa šatorima, gdje će se čitati knjige, crtati, izrađivat nešto na radionicama, a sve te radove ćemo odmah vješati u obliku zastavica sa kajkavskim porukama u Šetalištu. Tako povezujemo kajkavski sa našim radionicama i ostalim dječjim događanjima i njegujemo ljubav prema riječi „kaj“ od najranije dobi.

Zatim u srijedu, 14. rujna 2022. nam dolazi mlada književnica iz Oroslavja Marijana Brcko, koja je napisala nekoliko zanimljivih slikovnica i organiziramo eko predstavljanje knjige za stariju vrtičku grupu i prvi razred i na kraju ćemo saditi bombice sa sjemenkama koje se dobivaju u tim knjigama. Sat vremena kasnije bude i emotivna radionica i predstavljanje Zapetljane priče koja se bavi problemima djece, posebnim potrebama i na taj način želimo probuditi senzibilnost kod djece već u najranijoj dobi.

Mjesec hrvatske knjige bude zanimljiv – imat ćemo četiri autora, svaki tjedan jedan autor i pokrit ćemo sva područja od dječjih slikovnica, pjesnika, spisatelja do psihologa. Predstavit ćemo i jednu društvenu igru izvrsnu za poticanje mašte hrvatske autorice „Čiribiri bajku“, imamo projekt „Kuc, kuc, knjiga“  – korisnicima koji ne mogu doći do knjižnice, nosimo knjige na kućni prag, a imat ćemo i radionicu „Vilinska kuća“ . Cijeli tema u mjesecu hrvatske knjige je pod motom „Čitaj i misli na sebe“ i fokusirana je na generaciju „K“ (srednja škola) kojoj želimo približiti knjige i potaknuti ih na čitanje i dolazak u knjižnicu. Slijedeća godina biti će posvećena baš njima u našoj knjižnici. Jedan dio knjižnice ćemo urediti modernije i urbanije, pretvoriti u njihov prostor, stavit ćemo kompjutore sa igricama, pozivat ćemo u goste influensere, blogere, youtubere, kao i savjetnike da im pomognu razlučiti što je dobro, a što loše na internetu i kako krenuti samostalno objavljivati blogove, filmove i slično.

ZIP: Na koje rezultate ste posebno ponosni? 

Ponosna sam na sve dosadašnje rezultate koje sam postigla, a još imam mnogo planova koje bi željela ostvariti. Neke sam već istaknula, a imamo i još nekih noviteta koje mislimo uvesti. Kako bi kod djece i mladih pobudili ljubav prema knjizi i čitalačku kulturu, ali i još više oživjeli knjižnicu, planiramo također postaviti kućice za knjige na širem gradskom području i svim susjednim općinama, formirati kutak za mlade kako sam napomenula i ponovno ih pridobiti da borave u knjižnici, svakako mislimo dovoditi razne zanimljive goste i surađivati sa školama s područja Krapine i cijelog Zagorja. Plan je također da se u knjižnici organiziraju radionice, pričaonice i aktivnosti koje će od najranije dobi djecu i mlade sljubiti s knjigom, ali aktivnosti trebaju zahvatiti i sve ostale korisnike, kako sadašnje, tako i buduće pa ćemo tako u razdoblju koje je pored nama biti šaroliki i nudit ćemo za svakog ponešto.

Specifičnost nam je i studijski odjel na kojem još treba poraditi, te zavičajna zbirka kojom sabiremo i njegujemo našu prošlost te ostavljamo vrijedno nasljedstvo budućim naraštajima. Imamo i puno ciljeva i želimo da nas korisnici prepoznaju , da osjete našu pozitivnu energiju i kolegijalnost, suradnju, inovativnost i stručnost te da nam se rado vraćaju. Željeli bi s vremenom da se iz svih zamišljenih projekata i radionica možda dogodi i neko naše izdanje – možda slikovnice ili nešto što će biti zgodno kako bismo promovirali dio naše djelatnosti i ostavili trag budućim naraštajima.

ZIP: Koji su Vam ciljevi u životu? 

Imam jedan cilj koji mi je jako važan, radim na njemu već nekoliko godina, a to je da okupim umjetnice i umjetnike, ali prvenstveno umjetnice iz našeg područja. Trenutno radim na popisu i zanima me tko je iz Zagorja završio umjetničku akademiju bilo da se radi o likovnoj ili dramskoj ili glazbenoj umjetnosti, a intencija je da se okupimo u udruzi da stvorimo jednu snagu koja može odraditi bilo koje evente. Jedan od razloga je i to što imam priliku upoznati umjetnice i umjetnike koji nakon završene akademije ne znaju što bi ili moraju prolazit put kakav sam i ja prolazila, a znam iz iskustva da put nije lagan. Teško se nametnuti, istaknuti izlagati i uspjeti. Sada već tradicionalno organiziram u Galeriji grada Zaboka Izložbu svojih radova i radova novih umjetnica povodom Dana žena, tako da im dam priliku da zajedno izlažemo, da budu vidljivije i da se lakše afirmiraju. Znači, cilj mi je umjetnost u Hrvatskom Zagorju podići na višu i vidljiviju razinu i da svi zajedno imamo benefite. 

ZIP: Što je Vama posebno važno u svakodnevnici? 

Mislim i da je bitno svaki dan odvojiti vrijeme za samu sebe, bitna je dobra organizacija vremena, ali mi žene to znamo, naravno, ako želimo. Ja, na primjer meditiram  i svoje vrijeme imam kad se vozim sama u autu na posao, a nakon posla ista ruta je prema kući, to je oko 40 minuta vožnje i nije mi teško jer mogu isplanirati sve u svojoj glavi. Imam mir, vozim se, nema semafora, nema gužve, kad idem na posao razmišljam o nekim idejama, slikarstvu, radionicama, o onome što me čeka na poslu, a kad se vraćam kući, već u glavi posložim cijeli plan kako ću provesti kvalitetno vrijeme s obitelji. Razmišljam o tome što ću skuhati, kad ću prošetati s djecom i ljubimcima, kako ću iznenaditi supruga. Što ćemo raditi oko kuće jer imam puno cvijeća i svega, vrijeme mi brzo prođe i sve si posložim. Mislim da je jako bitno kako si samo u svojoj glavi posložimo, onda nam ništa nije teško, tj. Meni nikad ništa nije teško, takav sam tip, pozitivna i puna energije. Uvijek pokušavam svaku stresnu situaciju pretvoriti u svoju korist, sama ne znam od kud mi toliko pozitivne energije. Nije ni meni uvijek lako, nisam uvijek naspavana, nije mi sve po volji, ali svejedno pokušavam uvijek iz svake situacije izvući sve najbolje. Mislim da je važna ta ženska snaga koju sve mi žene imamo u sebi, samo ju moramo osloboditi.

ZIP: Tko Vam je bio najveći uzor?

Moje bake su mi bile najveći uzor, ta ženska strana u obitelji zato jer su bile snalažljive, kreativne, nisu nikad bile umorne, puno su radile i nikad se nisu žalile, uvijek su bile aktivne tako da mi je ta pozitiva ušla pod kožu. Mislim da bi svi trebali malo pogledati u prošlost, naše bake su živjele u teškim uvjetima, ali uvijek su našle načina kako prehraniti svoju obitelj, šivale i prale su na ruke, brinule se o puno više djece nego što je to slučaj danas i uvijek su radile čuda da bi svojoj djeci omogućile i školovanje i bolju budućnost.

ZIP: Koja je Vaša poruka ženama i umjetnicama koje još nisu ostvarile svoje snove?

Svaka žena je na neki način umjetnica i poduzetnica, npr. kod kuće moraš biti jako kreativna da svi u obitelji budu zadovoljni, a posao koji radiš u kući nije vidljiv, a radiš ga cijeli dan. Mislim da nemam feminističke stavove, ali smatram da svi imaju jednaka prava i da nije danas lako biti žena, ali nije lako ni muškarcima. U Zagorju je ruralno područje i još smo dosta patrijahalni, ali i normalno je da žena kad postane majka stavlja cijelu karijeru na stand by, to je neminovno jer je to u nama, zapisano u genima. Teško se nakon te stanke vratiti jer sve je ubrzano, pregazi te vrijeme, nemaš priliku se educirati pa stagniraš. Poručila bi svima da vjeruju u sebe i da rade ono što vole, a ako to nije slučaj onda treba pronaći način kako to ostvariti. Poručujem ženama da trebaju imati nešto svoje jer će ih onda i djeca i okolina još više cijeniti. Možda je teško na početku, ali ništa u životu nije lako i jednostavno, put do uspjeha je uvijek posut trnjem.

sleljak/zip.com.hr 23.08.2022.