Uloga žene / Ženska uloga

U četvrtak, 14. ožujka u Gradskoj galeriji Zabok otvorena je Izložba „Uloga žene / Ženska uloga“.  Međunarodni Dan žena slavi  se u mnogim državama kako bi se podsjetili na ne tako davnu borbu za ravnopravnost i pravo glasa žena. Kroz stoljeća su se postizala razna ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola, a svakako su žene dale svoj obol i u umjetnosti.

Naše umjetnice na ovoj izložbi pozivaju Vas da slavite ŽENU kao kreatoricu života baš svaki, a ne samo jedan dan u godini. Svojim radom, suradnjom, trudom i ljubavlju, svaka na svoj način slavi ŽENU. Bila ona majka, radnica, ratnica ili tek djevojčica, umjetnice kroz različite tehnike i pristup temi izražavaju svoju viziju. Izložba se organizira u suradnji s poznatom zagorskom umjetnicom Majom Vukina Bogović i ove predstavlja se još pet umjetnica – to su Irena Podvorac, Helena Ohnjec, Martina Harapin, Mateja Harapin te Anja Novak.

Uloga žene/ženska uloga – Maja Vukina Bogović

Uloge: nasmijana, tiha, pažljiva, glatka, podatna, nježna, napeta, bez glavobolje, gola, lijepa, glasna, bez bora, sexy, uvijek  spremna, vlažna, obrijana, čvrsta, potrebna, bez krikova, sama, plodna, rađa, daje život… daje stotinu rola koje je naučila, koje su joj nametnute, koje joj daju „vrijednost“, koje ju čine podatnom poput gline.  Moja ideja i polazišna točka: glorificiranje ženskih uloga. Moj proces rada: unutarnja borba sa ženskim ulogama. Samo borba. Moja djela: uz pomoć teksture, boje, poteza, crteža, riječi izraziti nezadovoljstvo ulogama i standardima. Bez opterećenja da li ću prikazati nešto „lijepo“. Bez zadrške izraziti sve općeprihvaćene role svakodnevice i na taj način vrisnuti u ime svih žena.

Koncept – Irena Podvorac:

Žena ima puno uloga u životu (životna partnerica, majka, baka, domaćica, profesionalno angažirana osoba na tržištu rada…). Ovim radom govorim o meni najvažnijem trenutku, koji sam silno željela i na koji sam ponosna, trenutku kada sam postala mama. Temi majčinstva sam pristupila iz svoje perspektive jer nema veće životne radosti nego pratiti odrastanje sina.

Akrobatkinje – Helena Ohnjec

Predstavljam vam “Akrobatkinje”- instalaciju od tri viseće keramičke skulpture koje postavljene zajedno komuniciraju u nekom imaginarnom cirkusu. Akrobatkinje slave ljepotu u punini kiparske forme, besramno i ponosno izlažu svoja tijela. Željne pažnje nose šarene kostime i vesele se svakom osmijehu usmjerenom njima.

Koncept – Martina Harapin:

 Razmišljajući o ulozi žene kao polazišnu točku uzima bijelu košulju- jedan od simbola poslovnog dress code-a, koristeći jednostavnost i čistoću bijele boje. Sukobljava stroge linije i ženstvene volane i nabore, hrabre izreze i finu čipku, izrazivši na taj način i svoja unutarnja previranja dok se traži kao žena u poslovnom i privatnom životu. Izloženi modeli pokazuju njenu ljubav prema kontrastu i volumenu te izlaženju van okvira.

Vrisak – Mateja Harapin

Etiketirane tuđim stavovima o ženskim ulogama, zaboravljamo same sebe pronaći u toj ulozi. Ponekad smo preslabe, ne znamo se izboriti za ono što želimo. Ulazimo u bitne aspekte života odlukama drugih, a svoj glas jednostavno sputavamo. Kako odlučiti ne biti majka, kada svijet nalaže da naši reproduktivni organi samo za to služe. Kako skupiti hrabrost i reći da nešto ne želimo, kada nas se uvjerava da to želimo. Zašto je još uvijek čudno ako žena ne želi kuhati, ne želi rađati i ne želi se vezati. Zašto se još uvijek gleda s čuđenjem ako žena ipak sve to želi ostvariti, ali i uspjeti u karijeri. Iako imamo prava, još uvijek se odlučuje umjesto nas. Teško se oduprijeti od društvenih provokacija i nadmetanja. Ponekad je potreban samo jedan vrisak koji bi polomio okvire koje nam je netko drugi nametnuo. Zato vrišti! Vrišti glasno, vrišti tiho. Vrišti kada si ljuta, i kada si sretna. Neka nas čuju.

Koncept – Anja Novak:

Staviti se na mjesto „tebe“, kojemu se tekst uvijek obraća, a zatim gledanje „tebe“ (Mieke Bal).  Čitanje priče koja se zbiva u činu gledanja, a ipak se čita. Takav pristup ugrađuje i utvrđuje fenomenološki (mentalni i tjelesni) odnos rada/ mene i gledaoca premještajući funkcije fantazma iz individualnog unutrašnjeg događaja (doživljaja) u vanjski poredak kolektivnog odnosa rada i gledaoca. Oko je u svijetu, svijet u oku. Samorefleksija znači dvostruku ljudsku sposobnost: sposobnost da se gleda i sposobnost da se pritom samoga sebe promatra i propituje, rada između mrlja, linija i oblika; uređuje ih, preslaguje, postavlja se kao autor i medij djela kroz koje se ukrštavaju pogledi. Djelo pripada svijetu stvari, reflektira u sebe stvarnost, kao konstitutivni element, a ipak nije tek odraz, nabacana gomila, već jedan novi svijet.

Izložba je otvorena do 01. travnja 2022. godine u Gradskoj galeriji Zabok.

Foto: Gradska galerija Zabok

sleljak/zip.com.hr/arhiva- https://zip.slkonzalting.com/uloga-zene-zenska-uloga/15.03.2022      02.04.2022.