Sedam talentiranih umjetnica predstavilo se na izložbi – “Sloboda umjetnica”

Večeras je u Gradskoj galeriji Zabok otvorena izložba “Sloboda umjetnicama”.

Svojim se je radovima predstavilo čak sedam umjetnica, koje su pokazale pravo slikarsko umijeće, kreativnost te su u sve slike unijele dašak sebe.

Sanja Mikša Pavlović

Sanja Mikša Pavlović rođena je u Zagrebu 22.12.1983., a rano djetinjstvo provodi u Krapini, gdje je i završila osnovnu školu. Nakon toga u Zagrebu pohađa Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, slikarski odjel. Po završetku srednje škole odlazi u Zadar, gdje 2003. uspješno završava studij predškolskog odgoja te stječe zvanje “odgojiteljica predškolske djece”. Nekoliko godina kasnije postaje Montessori odgojiteljica i zapošljava se u Montessori dječjem vrtiću, gdje vodi likovne grupe za djecu predškolske dobi, a paralelno s tim se usavršava u slikarskom smislu. 2016. počinje intenzivnije slikati u Art studiju u Zadru uz prof. Igora Gluića, a zatim i u Zagrebu uz prof. Grgura Akrapa i Igora Modrića te u Varaždinu uz prof. Lilu Herceg. 2019. godine na “Špancifestu” izlaže svoje radove i spontano se počinje baviti oslikavanjem dječjih tijela i lica. 2020. se upisuje na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali zbog niza objektivnih okolnosti prekida studij. Trenutačno živi u Krapini, gdje radi u Dječjem vrtiću “Gustav Krklec”, a nedavno je održala i dvije samostalne izložbe u Krapini i Radoboju.

– Inspiraciju za slikarstvo nalazim u ljubavi prema ljudima, životinjama, ljepotama prirode i mora, u ljepotama zagorskih pejzaža, igri djece, starim obiteljskim fotografijama itd. Moje slike često prate kratki opisni tekstovi ili poruke o kojima sam razmišljala slikajući. Kolorist sam i slikam portrete, mrtvu prirodu, pejzaže, interijere, vedute, životinje,… Koristim akrilne i uljane boje, flomastere u boji, pastele, drvene bojice, akvarel. Crtaće tehnike (tj. olovku, ugljen, crni tuš i flomaster) koristim nešto rjeđe. Radovi koje predstavljam na ovoj izložbi nastali su na području Zagreba, Krapine, Pakoštana, Münchena i Frankfurta u razdoblju od 2017. do danas – rekla je Mikša Pavlović.

Mateja Harapin

Mateja Harapin (Babić) rođena je 11. travnja 1990. u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku (smjer slikarstvo) Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2015. godine, u klasi prof. Ante Rašića. Nakon fakulteta završava stručno osposobljavanje za muzejskog pedagoga u Muzejima Hrvatskog zagorja, a danas radi u Muzeju seljačkih buna. Od 2010. godine sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi. Članica je Udruge “Kajkaviana” – društva za prikupljanje čuvanje i promicanje hrvatske kajkavske baštine, HDLU Zagreb, Udruge “Likovna radionica Lipa”, ULS Zaprešić i predsjednica Likovne udruge “Oton Iveković” Klanjec. Ponosna je majka dviju djevojčica. Živi i stvara u Gredicama, malom mjestu u gradu Klanjcu.

– Što je lov? Potreba koja nas ispunjava osjećajem moći, kontinuirana igra lovice koja počinje još u doba djetinjstva, pretvarajući se u borbu za preživljavanjem – samo drugačije upakirana. Ljubav, rat, hrana, osjećaj zadovoljstva, moć, pohlepa ili samo preživljavanje. Prvi čovjek lovio je kako bi preživio i taj nam je nagon ostao usađen do danas. Samo se lovište pretvara u svakodnevicu koju živimo, a lovina postaje nagrada na putu. Na kraju svatko od nas postaje lovac i lovina, ovisno o našim ciljevima. Ponosna sam što danas susrećem mnoge žene koje su lovkinje za bolje sutra, nastojeći pratiti njihov korak. Ciklus sliko-crteža u kombiniranoj tehnici akrilika i tuša prikazuje različite momente divljine u životinjskom svijetu koja je toliko bliska i ljudskom svijetu. Svaki sliko-crtež zapravo je djelić razmišljanja i propitkivanja o samoj biti ljudskog postojanja – skica koja će prethoditi razvitku novog umjetničkog opusa koji ću uskoro predstaviti – poručila je Mateja Harapin.

Martina Ivanović

Rođena je 11.11.1988. u Zaboku. Završila je smjer “Dizajn odjeće” u Školi za tekstil, kožu i dizajn 2007. godine. Od završetka škole usavršava znanje krojenja i šivanja u nekoliko zagrebačkih salona te sudjeluje u revijalnim izložbama Zlatne igle te na izlaganjima Sajma vjenčanja. Izlagala je povodom Međunarodnog dana žena u Gradskoj galeriji Zabok (2021. i 2022.) te na izložbi “Svaki dan ART” u umjetničkoj galeriji shopping centra “Westgate”. Imajući u vidu ljepotu različitosti ljudskog tijela, bavi se kreiranjem i šivanjem odjeće. Vlasnica je Maar’s modnog ateliera, unutar kojeg ostvaruje svoju ljubav prema šivanju odjeće, teksturama i strukturama različitih vrsta tekstilnih materijal.

– Na ovoj izložbi predstavit ću se panoom sa više crteža te jednom haljinom na lutki – kazala je Ivanović.

Maja Vukina Bogović

Maja Vukina Bogović rođena je 1977. u Zagrebu. Diplomirala je na grafičkom odjelu (slikar-grafičar) u klasi profesora Frana Pare ciklusom sliko-crteža “Obećana zemlja” 2000. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2010. godine diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (smjer “Bibliotekarstvo”) te time zaokružila svoje dvije ljubavi: likovnu umjetnost i knjigu. 2000. godine bila je dio tima u Tiskovnoj radnji Gutenberg muzeja te je radila na temu “Gutenberg 2000” u Mainzu. Provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania, gdje stvara svoj diplomski rad. Sudionica je Vrbničke grafičke akademije i terenske nastave u Motovunu. Od 1997. godine sudionica je 40-ak skupnih i 30-tak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Beč, Pariz, Rim, Skopje, Pečuh, Pirot, Novi Sad, Zabok). Slike joj se nalaze u privatnim zbirkama. Dobitnica je nagrade Zagrebačke banke za najboljeg diplomanta slikara-grafičara 2000. godine, a 2018. osvaja Nagradu 8. Zagorskog likovnog salona u Krapini. Njeno slikarstvo je izraženog kolorizma na granici između figurativnog i apstraktnog. Često kombinira nekoliko tehnika i bavi se teksturama koje upotpunjuje crtežom. Njene slike su izrazito reljefne. Slikarici podloga i mediji služe kao mjesto na kojem stvara i ruši prvotnu ideju te je pretvara u prikaz kroz likovne elemente u koheziji.

– Izložbom tridesetak radova u Muzeju Mimara (“Process<Progress”, 2018.) i nagradom na 8. Likovnom salonu u Krapini za sliku “Zagorska zipka” 2018. započela je moja istraživačka avantura spajanja elemenata Zemlje kroz stvaranje reljefnih prikaza pejzaža. Zagorski pejzaž je oduvijek bio najteži i najdraži motiv kojim sam se bavila kroz stvaranje. Jasan element Zemlje i zemlja kao element prožimaju proces stvaranja slike. Raskoš parcela izlomljenih zbog nasljedstva, nanizani rasteri vinograda, oštre oranice sjajne ilovače, meke parcele voćnjaka i gajeva, tamne guste šume, titravi pašnjaci i koprene plavičaste magle što prožimaju rijeke i meke brege – to je element zemlje i najljepši i najtopliji dio Zemlje. Raskoš boja u jeseni, monokromne zime te zelenilo proljeća i ljeta izazivaju u meni intenzivnu potrebu za nizanjem oblika kroz kroki crtež. Nastavljam stvarati ekspresivnim nabacivanjem pasti i pijeska, lijepljenjem tekstila i papira te intervencijom prstima, poput oblaganja drvenih kuća mješavinom blata i slame kroz taktilno iskustvo iz djetinjstva. Reljef koji me čeka kako bi ga naglasila ili smirila bojom podređuje se motivu i kistu. Bojom naglašavam minuciozne prizore. Smirujem i usklađujem bogatstvo raznih elemenata i pronalazim način da se stvori harmonija i suživot istih. Borba. Borim se fizički i mentalno. Odričem se nekih “lijepih i efektnih” fragmenata, brišem njihovu opisnost, ne dam se zavesti ljepošću već tražim istinu u samoj srži zemlje. Osjećam sliku na rukama, nosim je u mislima i sanjam budna. Završavam je na više načina. Preslagujem i tražim trenutak kada sve stane. Kada je pejzaž svoj i više me ne treba. Kada sam ga stvorila iz svojih sjećanja i doživljaja, na njemu naučila za sve druge radove i pomirila se da si više nemamo što reći. Putovanje se nastavlja, gusta magla bijelog platna krije s prvim zrakama sunca novu raskoš mojih brega – rekla je Vukina Bogović.

Iva Karla Habus

Akademska slikarica grafičarka, diplomirala 2017. na grafičkom odsjeku zagrebačke ALU, u klasi Roberta Šimraka. Bavi se slikarstvom, primijenjenom umjetnošću i dizajnom. Ivu dobro znamo i kroz njen brand nakita AVI.

– Trenutno se bavim geometrijskom apstrakcijom i istraživanjem geometrije kao takve te kombinacijama kompozicija, pa i boja, koje su beskonačne. Geometrija je oduvijek bila tema intuitivno povezana sa mnom i mojim karakterom. Moj geometrijski pravac proizašao je od dizajna nakita kojeg izrađujem, a prenošenje takvog dizajna na platna mi se učinilo kao dobra ideja. Zadovoljna sam rezultatima koji su proizašli iz toga – ispričala je Iva Karla Habus.

Irena Podvorac

Irena Podvorac diplomirala je kiparstvo 2000. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (profesori: M. Ujević, K. Bošnjak, S. Drinković, M. Blažević i D. Mataušić). 1999. godine provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania, USA (profesori: J. Nestor, L. LaRosh i D. Hedman). Od 1998. godine sudionica je brojnih skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu te autorica niza skulptura u javnim prostorima. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj rad. 2006. godine snimljena je TV izložba iz serije “Skica za portret” za HRT. Članica je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Samoboru.

– Izloženi crtež je započet kao dio ciklusa “Irena u doba korone” u 2021. godini, no ostao je nedovršen do 2023. Crtež se bavi potresenim snovima, noćnim morama i nesanicom. Vrijeme pandemije unijelo je nesigurnosti i izolacije, a potres 28.12.2020. te je strahove učinio opipljivima kroz empatiju s ljudima stradalima u potresu, ali i kroz osobno iskustvo. Potres i naknadni udari jako su se osjetili u našem kraju. Popadale i razbijene skulpture, pukotine na kući. Svi ti događaji su uznemirili moje snove u kojima se preklapaju slike iz medija, užasa koji se dogodio, sa strahom i projekcijom naše kuće srušene u budućem potresu – rekla je Irena Podvorac.

Anja Novak

Anja Novak (1989.) diplomirala je 2014. na grafičkom odsjeku, u klasi profesorice Mirjane Vodopije, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na projektima te izlagala na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu: International Art Expo, Contemporary Venice – It’s LIQUID International Art Show (Palazzo Flangini, Venecija, Italija), International Art Expo, Hybrid Identities (Mediterráneo Centro Artístico (MECA), Almerija, Španjolska) te International ArtExpo, HIDDEN ROOMS – IDENTITIES . CITIES . MEMORIES, Ca’ Zanardi, u sklopu festivala “Venezia Misteriosa” (Venecija, Italija), samostalna izložba u galeriji Gradske knjižnice “Ksaver Šandor Gjalski” Zabok, Venientes III (Zagreb, Lisinski), godišnje izložbe Akademije likovnih umjetnosti Zagreb, projekt Martine Miholić (galerija Bačva, HDLU Zagreb), Neue Kroatische Kunst (Medika, Zagreb), “Vo(g)li(o) una donna” (Gradska galerija Zabok), “Umjetnice” (Gradska galerija Zabok), “Žene” (Gradska galerija Zabok), “Uloga žene/ženska uloga” (Gradska galerija Zabok), “Hommage Mariji Jurić Zagorki” (Gradska galerija Zabok). Izradila je cover art za EP “pričom je bježao od..” zagrebačkih umjetnika/glazbenika/repera Tibora i Noti Limuna, koji je producirao renomirani hrvatski i svjetski producent Koolade. Tekst koji je dio cover arta bio je inspiracija za naziv EP-a. Kroz eklektični događaj EP je predstavljen uz nastup glazbenika i izložbu Anje Novak, zamišljen kao spoj različitih vrsta umjetnosti i poticaj za suradnju umjetnika (Squeaky Clean Vol. 1, Melin Zagreb). Izradila je i vizualni identitet za potrebe konferencije “Promišljanje krize: iskustva, izazovi i prilike”, koja će se održati 27. – 29. lipnja 2024. na Filozofskom fakultetu u Osijeku u sklopu projekta “Analiza sustava u krizi i nove svijesti u književnosti 21. stoljeća”, kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost.

– U radovima sam istraživala automatski crtež kao dio ilustracije koji nastaje kao splet fantazija i trag unutarnjih, ali i vanjskih događaja i doživljaja. Stvarala sam ilustracije koje se iščitavaju u činu gledanja – ilustracije koje iz individualnog unutrašnjeg doživljaja prelaze u vanjski poredak kolektivnog odnosa rada i gledaoca. Iako proizašlo iz realiteta, djela su istovremeno odraz samorefleksije kao sposobnosti da samog sebe promatraš i propituješ, ali i čine jedan posve novi svijet jer nisu goli odraz stvarnosti. Forme nastale u ilustracijama kroz linije, mrlje i oblike predstavljaju trag, kao otisak fizičkog i mentalnog čina. Koristim prijelaze između prizora stvarnog svijeta, snova i psihološki oblikovanih prikaza kroz fragmentirane misli, metafore i asocijacije, kako bih vizualno prikazala nizove kadrova koji sadrže slojeve priča. Jedna od ilustracija poslužila je kao inspiracija za pjesmu “Utroba” autorice Iris Spajić te će biti izložena uz rad – kazala je Anja Novak.

Izložbu će biti moguće razgledati do 14. ožujka 2024.

zip.com.hr 01.03.2024.