Zašto pratimo stanje vrsta? na pitanje nam odgovara Dijana Hršak, ravnateljica JU “Zagorje zeleno”

Praćenje (monitoring) dio je sustava zaštite prirode, a od dana pristupanja Europskoj uniji praćenje je sukladno odredbama Direktive o zaštiti ptica i Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore postalo i  zakonskom obvezom, a ne tek dobrom praksom.

Prema riječima ravnateljice JU Zagorje zeleno” Dijane Hršak, tako je i Republika Hrvatska obvezna pratiti očuvanost gotovo 600 vrsta i stanišnih tipova i izvješćivati o njoj.

“Praćenje očuvanosti prirode, odnosno vrsta i stanišnih tipova, prebrojavanje je i/ili mjerenje brojnosti i rasprostranjenosti vrste ili stanišnoga tipa, koje se redovito provodi tijekom duljega razdoblja. Osim podatka o vrsti i stanišnome tipu obavezno se prikupljaju i podatci o biotičkim ili abiotičkim čimbenicima koji utječu na brojnost i rasprostranjenost vrste ili stanišnoga tipa, odnosno svim parametrima kojima se opisuje stanje očuvanosti.,” – rekla je ravnateljica te dodala da se način na koji će se prikupljati podatci za pojedini parametar praćenja stanja očuvanosti vrsta i stanišnih tipova određuje se zasebno za svaku vrstu te stanišni tip u okviru izrade programa praćenja.

Javna ustanova Zagorje zeleno (na godišnjoj i višegodišnjoj razini) provodi praćenja bijele rode, pčelarice, bazgova kaćuna, kockavice, šišmiša, lastavica i piljka, crne žune, jelenka, jadranske kozonoške, velike sase, kiseličinoga vartenog plavca, kokice paučice, močvarne kruščike, obične lisanke, danje medonjice, kataksa, Grundova šumskog bijelca i vrsta riba u Sutli obuhvaćenih ekološkom mrežom Natura 2000. Rezultati monitoringa šalju se u Zavod za zaštitu okoliša i prirode.

sleljak/zip.com.hr 02.02.2023.