Razgovor sa Višnjom Ljubičić – Prošle godine obilježili smo 20 godina od donošenja prvog Zakona o ravnopravnosti spolova – još je puno posla pred nama…

Rodna ravnopravnost u RH: Imamo li jednake mogućnosti?; Kakvi su problemi na terenu? Nasilje u društvu u raznim oblicima… Neugodna i nedozvoljena pitanja na razgovorima za posao…

Pitali smo Višnju Ljubičić, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske o trenutnoj situaciji vezanoj za rodnu ravnopravnost u RH. Ovo je samo jedan dio pitanja na tu temu, koja ćemo komunicirati tijekom cijele godine na našem portalu.

ZIP: Jesmo li uistinu ravnopravni i da li muškarci i žene danas u Hrvatskoj imaju jednake mogućnosti?

Žene i muškarci u Hrvatskoj zasigurno imaju ravnopravnije startne pozicije nego prije 20-tak godina, što je prije svega vidljivo u postupnom razvoju i unaprjeđenju zakonskog, strateškog i institucionalnog okvira za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova te razvoju sustava prevencije i suzbijanja rodno utemeljenog nasilja. Prihvatili smo ključne međunarodne dokumente – UN-ovu Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Pekinšku deklaraciju i njenu Platformu za djelovanje, Konvenciju Vijeća Europe u sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i brojne druge te preuzeli Pravnu stečevinu Europske unije. Prošli smo jedan zahtjevan put izgradnje sustava koji je, usprkos snažnom patrijarhalnom okruženju, priznao koncepte ravnopravnosti spolova, ljudskih prava žena te nužnost daljnjeg rada na osiguranju uvjeta kako bi se sva ta prava oživotvorila i u svakodnevnom životu. U skladu s tim opredjeljenjem, načelo ravnopravnosti spolova upisano je 2000. godine i u najviši nacionalni akt – hrvatski Ustav, kao jedna od najviših vrednota i temelj za njegovo tumačenje, a 2003. donesen je prvi Zakon o ravnopravnosti spolova koji navedeno načelo nadalje razrađuje. Krajem studenog prošle godine obilježili smo već 20 godina od donošenja prvog Zakona o ravnopravnosti spolova i isto toliko godina djelovanja institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Bila je to još jedna važna obljetnica, kojom smo se podsjetili na značajne trenutke u povijesnom razvoju pravnog i institucionalnog okvira ravnopravnosti spolova, ali i dali određena jamstva daljnjeg promicanja načela ravnopravnosti.

Međutim, različitosti društveno-političkog okruženja, zakonodavnog i okvira politika, kao i primjena tog istog pravnog okvira u praksi, evidentno se na drugačiji način, sa svim svojim specifičnostima, manifestiraju u svakodnevnom životu. Činjenica je ta da su, usprkos neupitnim pozitivnim promjenama, svakodnevne rodno utemeljene nepravde prema pojedincima/kama ili skupinama još uvijek značajno prisutne. Dostupni statistički podaci i svakodnevni realitet ukazuju na činjenicu da u Hrvatskoj, žene i muškarci nažalost nemaju jednaka prava i mogućnosti u svim područjima života. Perpetuiranje patrijarhalnog narativa, uz široku prisutnost rodnih stereotipa, predrasuda i nažalost, vrlo često, različitih oblika diskriminacije temeljem spola, kao i rodno utemeljenog nasilja, zajednička su slika izazova s kojima se suočavaju prije svega žene te potom i drugi dionici, uključujući i institucionalni mehanizmi za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova.

Statistika koju prati Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ukazuje da smo već niz godina, uključujući prošlu 2023. godinu, suočeni s najvećim brojem pritužbi žena na diskriminatorno postupanje u svim područjima života, što čini konstantu od oko 2/3 svih pritužbi te ukazuje na činjenicu da su žene i dalje društvena skupina koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, majčinstva i obiteljskog statusa u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi. Dakle, još je puno posla pred nama u smislu dosizanja društva jednakih mogućnosti, odnosno, osiguranja ravnopravnog položaja žena i muškaraca.

ZIP: Rodno utemeljene nepravde još uvijek su značajno prisutne u svim porama društva – široko su prisutni i rodna diskriminacija i različiti oblici nasilja. S čime se sve susrećete na terenu?

Iako su pred nama i u prošloj 2023. godini bili brojni izazovi u okviru područja koja Pravobraniteljica prati u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i zakonskim nadležnostima, može se reći da je u javnom prostoru vezano uz rodnu ravnopravnost dominirala problematika rodno utemeljenog nasilja i femicida, nejednakosti na tržištu rada, uznemiravanja, seksizama i diskriminatornog ponašanja u javnom prostoru i medijima, a u okviru kojih je postupala i institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Samo prošle 2023. godine Pravobraniteljica je radila na ukupno 1.909 predmeta, od kojih se 829 pritužbi koje je institucija Pravobraniteljice zaprimila odnosilo na zaštitu od diskriminacije. Razvrstano po spolu oštećenih osoba, razmatrani slučajevi su se većinom odnosili na žene (u 80,8% slučajeva), a spol je bio i najzastupljenija kategorija/osnova diskriminacije  – u 60,2% slučajeva. Analiza 829 pritužbi građana/ki  razvrstanih prema području diskriminacije ukazuje da se  kao i ranijih godina njihov najveći broj odnosio na područje uprave – 74,7%, pri čemu pritužbe koje se odnose na status roditelja odgajatelja čine 40,4%; zatim područje socijalne sigurnosti, uključujući socijalnu skrb, mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 20,1%; rada i zapošljavanja 14,2%, javnog informiranja i medija 12,9%, zdravstvene zaštite 3,6%; pravosuđa 2,4%  i dr.

Kada je riječ o diskriminacijskim osnovama u svezi s kojima Pravobraniteljica zaprima najviše pritužbi, ono što je činjenica jest da ih je najviše upravo u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti. Jer, kada promotrimo hrvatsko tržište rada, uočavamo dobro poznate ponavljajuće obrasce: žene i dalje čine većinu nezaposlenih, također čine većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, a podzastupljene su i na pozicijama poslovnog odlučivanja te nailaze na takozvani „stakleni strop“.

Žene imaju i niže plaće i mirovine – iako se ukupni jaz u plaćama u pandemijskom razdoblju smanjio te u 2021. godini iznosio 7%, 2023. godine je prema zadnje dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnim bruto plaćama u pravnim osobama, rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj iznosio 6,8%. Područja s izraženim rodnim jazom u plaćama u korist prosječnih plaća muškaraca bile su Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja gdje je rodni jaz iznosio 25,7% te u djelatnosti Zdravstvene zaštite i socijalne skrbi  – 23,2%, gdje većinu zaposlenih čine upravo žene. U konačnici, jaz u plaćama „prelijeva“ se u jaz u mirovinama, koji je u prosincu 2023. godine, iako neznatno niži u odnosu na podatak za 2020. godinu o rodnom jazu od 20,7%, iznosio 20,3% , opet na štetu žena.

Razlike među spolovima postaju još vidljivije kada na hrvatskom tržištu rada promatramo rukovodeće pozicije i, možemo reći, kronični nedostatak žena na istima. 2023. godine podaci HANFA-e i EIGE-a ukazuju na daljnju prisutnost vertikalne segregacije u odnosu na upravljačke pozicije i veliku udaljenost od ciljeva postavljenih Direktivom o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama. Naime, udio žena u upravama dioničkih društava čije su dionice/korporativne obveznice bile uvrštene na uređeno tržište Zagrebačke burze iznosio je 17,29%, dok je udio žena u nadzornim odborima navedenih društava iznosio 24,78%.

Ono što je također vidljivo iz svakodnevne prakse Pravobraniteljice jesu činjenice da životna dob i majčinstvo te potom briga o starijim članovima/cama obitelji i briga o kućanstvu i nadalje ostaju glavne prepreke ženama na tržištu rada. Podaci EIGE-a upućuju na visoki rodni jaz u neformalnoj skrbi odnosno brizi za djecu, starije i nemoćne članove obitelji, u kojoj u Hrvatskoj 2023. sudjeluje 39% žena i 28% muškaraca, što uz okolnost da 78% žena i 32% muškaraca svakodnevno sudjeluje u obavljanju kućanskih poslova, Hrvatsku pozicionira tek na 22. mjesto na razini Europske unije. Dakle, od žena se i dalje očekuje da budu te koje će uspješno balansirati između izazova prisutnih u poslovnom okruženju i svakodnevnih zadaća vezanih uz privatni i obiteljski život. I prevladavajući je stav pritom, nažalost, da bi tako i trebalo biti.

Međutim, kada je riječ o usklađivanju poslovnog i privatnog života, jednako važnu ulogu trebali bi imati i muškarci, kao ravnopravni članovi obitelji i roditelji. Zabrinjavajuća je činjenica da je trend korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva i dalje iznimno nizak – isti je tijekom 2023. koristilo 4,2% očeva, dok ga je 2022. koristilo 4,05%,što ukazuje na blagi porast, pri čemu treba imati u vidu činjenicu kako je od 1. kolovoza 2022. naknada plaće za korištenje roditeljskog dopusta porasla.

No, ohrabruje činjenica kako se očinski dopust u znatnoj većoj mjeri koristi od strane muškaraca nego što je to slučaj kod roditeljskog dopusta. Uspoređujući roditeljski dopust i očinski dopust, vidljivo je kako je roditeljski dopust koristilo svega 2.022 muškaraca dok je očinski dopust istodobno koristilo 16.289 očeva, odnosno njih gotovo osam puta više. Međutim, kada se usporedi ukupan broj korisnika/ica koji su koristili rodiljni dopust u 2023. (68.402 od čega je 99,77% žena), vidljivo je kako je očinski dopust koristilo četiri puta manje korisnika, što opet ukazuje na potrebu poduzimanja daljnjih mjera i aktivnosti usmjerenih na veće poticanje muškaraca za korištenjem prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora.

ZIP: Još uvijek u praksi pojedinih poslodavca je postavljanje diskriminatornih pitanja pri zapošljavanju – kako to spriječiti?

U Hrvatskoj žene se i nadalje učestalo diskriminiraju temeljem spola, majčinstva i obiteljskog statusa već pri samom zapošljavanju, i to već prilikom razgovora za posao. Određeni poslodavci prilikom tih razgovora ženama postavljaju između ostalog i neprimjerena pitanja o obiteljskom životu i planiranju majčinstva te druga nedopuštena pitanja koja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom i poslom za koji apliciraju. Uz navedena postupanja, u konačnici su još uvijek, u određenim situacijama prilikom zapošljavanja, okolnosti vezane uz obiteljski život, najčešće žena, te trudnoća i majčinstvo, odvraćajući i diskriminirajući čimbenici temeljem kojih poslodavac donosi odluku o zapošljavanju, nažalost uglavnom nekog drugog.

Kao i kod situacija spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, procjena je Pravobraniteljice da je tamna brojka i kod ovih slučajeva iznimno visoka. Suočene s takvim pitanjima, kandidatkinje najčešće ne upozore potencijalnog poslodavca na neprihvatljivo postupanje prije svega zbog straha od ugrožavanja prilike za dobivanje posla, dok su strah i nepovjerenje u sustav pravne zaštite zasigurno dodatni odvraćajući faktori kada govorimo o prijavi ove vrste diskriminatornog postupanja nadležnim službama i tijelima. Ono što ohrabruje jest činjenica da zadnjih godina nešto veći broj žena odlučuje zauzeti se za svoja zakonska prava i ne pristajati na ovakve neprihvatljive načine komunikacije i nedopuštene prakse.

Neke od prijava koje institucija Pravobraniteljice zaprima odnose se i na pritužbe na postupanje pojedinih poslodavaca prilikom razgovora za posao, kada ženama – pritužiteljicama postavljaju između ostalog i neprimjerena pitanja o obiteljskom životu i planiranju majčinstva te druga nedopuštena pitanja koja nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom. Tako se, na primjer, referiraju na njihov fizički izgled kao odlučujući čimbenik pri eventualnom zapošljavanju, grubo ih objektivizirajući i omalovažavajući, uz zanemarivanje njihovih stručnih i profesionalnih kompetencija. Iz iskustva rada Pravobraniteljice, radi se o prevladavajućem broju slučajeva u kojima su seneprimjerena pitanja postavljala isključivo ženama. Naravno, uz ova specifična pitanja, znaju se postavljati i druga pitanja koja se ne odnose na obavljanje predmetnog posla, a kojima budu izložene i žene i muškarci, uključujući pitanja o seksualnoj orijentaciji, te, na primjer, rasi, vjeroispovijesti, nacionalnom podrijetlu, fizičkim obilježjima, invaliditetu, što sve u najmanju ruku predstavlja kršenje zakonskih odredbi koje reguliraju područje nediskriminacije i rada odnosno zapošljavanja.

Vezano uz navedeno, pozvala bih sve građanke ali i građane, te posebice osobe koje su doživjele iskustvo ovakve prirode da, prilikom budućih razgovora za posao, prvenstveno ne odgovaraju na takva pitanja, te, ukoliko su u mogućnosti, potencijalnom poslodavcu svakako ukažu na neprimjerenosti u njihovu postupanju i da se pritom pozovu na odgovarajuće zakonske odredbe.

Pitanja kao što su, na primjer: Jeste li u braku ili vezi?, Imate li djecu i planirate li ih imati još?, Kako održavate lijep ten u stresnom poslovnom okruženju?, Tko vodi brigu o domu i djeci dok ste na poslovnom putu?, Osjećate li grižnju savjesti što ne provodite mnogo vremena s djecom jer ostajete dugo na poslu? – su nedopuštena pitanja suprotna zakonskim odredbama i na takva pitanja ne trebate odgovarati!

To su prakse koje je svakako potrebno i poželjno mijenjati, daljnjim osnaživanjem i osvještavanjem žena za neprihvaćanje sudjelovanja u istima, te dosljednom provedbom zakonskih odredbi koje sankcioniraju neprihvatljiva postupanja poslodavaca ovakve vrste.

Ono što je također moguće jest iskoristiti i pravne lijekove propisane zakonom u obliku žalbi ili pritužbi, ali i u konačnici moguće je obratiti se nadležnoj inspekciji rada u području radnih odnosa, kao i Pravobraniteljici.

Pravobraniteljica će kao neovisno tijelo za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova i dalje će snažno tražiti dosljedno poštivanje svih zakona i međunarodnih dokumenata te pratiti rad državnih i lokalnih tijela na postizanju ravnopravnosti spolova, kao i zahtijevati uklanjanje diskriminatornih praksi. Posebice će u okviru svojih nadležnosti pružati pomoć žrtvama diskriminacije. I ovom prilikom naglasila bih da se Pravobraniteljici može obratiti svatko tko smatra da je neko od njegovih prava u ovom području ugroženo, i to telefonom, e-mailom ili osobno, uz prethodnu najavu.

ZIP: Rodno utemeljeno nasilje je i dalje problem i izazov za naše društvo

Kada govorimo o rodno utemeljenom nasilju, kao jednom od značajno raširenih društvenih izazova, koji ostavlja iznimno štetne posljedice na žrtve, obitelji i cjelokupno društvo, možemo reći da su u razdoblju od posljednjih 10-tak godina vidljivi određeni pomaci u adresiranju ove problematike u Hrvatskoj. Danas imamo barem po jedno sklonište za žrtve nasilja u obitelji u svakoj županiji, no, naravno, ostaje prioritet uvesti sustavno, sigurno i pravovremeno financiranje postojećih skloništa za žrtve nasilja, kao i osigurati odgovarajuća sredstva za stambeno zbrinjavanje žrtava. Također, propisi koji reguliraju suzbijanje rodno utemeljenog nasilja i jačaju zaštitu žrtava se unaprjeđuju, a to je u posljednje tri godine jedna od izravnih posljedica implementacije tzv. Istanbulske konvencije. Svjedočimo i recentnim izmjenama kaznenog zakonodavstva s ciljem dodatnog unaprjeđenja sustava zaštite žrtava rodno utemeljenog nasilja i procesuiranja počinitelja. Temelj za sve te zakonske izmjene izravno proizlazi iz Istanbulske konvencije. Stoga se prije kao pitanje može postaviti što bi bilo da nije navedene Konvencije, jer bez kvalitetnijeg pravnog okvira koji je proizašao iz njene implementacije, rodno utemeljeno nasilje bi možda bilo rasprostranjenije. Međutim, svakako je ključno pitanje pravilna primjena postojećih propisa i nužno razumijevanje od strane svih dionika i javnosti, da je rodno utemeljeno nasilje javno društveni problem i kao takvog ga je potrebno strože kažnjavati.

Također, rješenje problema nije isključivo u čestim izmjenama zakonodavnog okvira, već prvenstveno u kontinuiranoj edukaciji onih koji primjenjuju te zakone i propise. Žrtvama rodno utemeljenog nasilja potrebno je osigurati stvarnu i učinkovitu zaštitu, a ne samo deklaratornu i formalnu. Pravosudna represija i kažnjavanje trebali bi pritom biti zadnja opcija u borbi protiv ove vrste nasilja i izuzetak, a ne pravilo. Također, uvijek se ponovno vraćamo pitanju nedostatne sveobuhvatne prevencije, kao i nedovoljnoj edukaciji i senzibilizaciji struke, ali i društva u cjelini. Sve stoga upućuje na potrebu za poduzimanjem nužnih i neodgodivih promjena u cjelokupnom sustavu.

Temelji za učinkovitu borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja

Prema stajalištu Pravobraniteljice četiri su osnovna temelja učinkovite borbe protiv rodno utemeljenog nasilja i njegovih uzroka:

1. Rani preventivni, stručni i dugotrajni psihoterapijski rad s obiteljima u konfliktnim situacijama, prije eskalacije rodno utemeljenog ili nasilja u obitelji te prije nego što dođe do raspada obitelji i/ili raspada partnerskih odnosa i često posljedičnog nasilja (uz jačanje svih nacionalnih preventivnih  mehanizama);

2. Društvena reintegracija počinitelja nasilja u obitelji kroz dugotrajni psihosocijalni tretman;

3. Sveobuhvatna edukacija pravosuđa i svih drugih stručnih službi o rodno utemeljenom nasilju, kao i sustavna edukacija o nenasilnim metodama rješavanja sukoba i prihvaćanju različitosti koja mora biti integrirana u obrazovni sustav na svim društvenim razinama;

4. Nulta tolerancija na rodno utemeljeno nasilje, odnosno najstroža primjena postojećih propisa uz izricanje kazni u okvirima zakonskih maksimuma.

-Kada se govori o suzbijanju rodno utemeljenog nasilja, radi se o procesu koji traje, koji zahtijeva kontinuiran rad i posvećenost te nas stoga u idućem razdoblju i dalje očekuju ozbiljni izazovi i zadaće. Neminovno tada dolazimo do zaključka da nismo učinili dovoljno, da možemo i moramo više. Na navedeno nas, uz evidentni nastavak trenda brutalizacije nasilja kojem nažalost prečesto svjedočimo, upućuje i Temeljno inicijalno Izvješće GREVIO odbora o provedbi tzv. Istanbulske konvencije u Hrvatskoj kroz svojih 70-ak preporuka šalje ključnu i nažalost očekivanu poruku da Republici Hrvatskoj nedostaju: razvoj i dosljedna primjena rodno osjetljivih sveobuhvatnih politika za rješavanje različitih oblika rodno utemeljenog nasilja, sustavna prevencija, te edukacija stručnjaka i stručnjakinja na svim razinama, na što Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova kontinuirano upozorava kroz svoja izvješća o radu i brojne preporuke. U tom smislu, institucija Pravobraniteljice će i nadalje sve svoje napore i kapacitete usmjeriti u daljnje unaprjeđenje sustava edukacije, prevencije i podrške žrtvama – poručila je pravobraniteljica Ljubičić.

Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

sleljak/zip.com.hr 18.06.2024.