KULTURNI TURIZAM NEMA SEZONE – PRODAJE SE DVORAC MALI TABOR

Da li ćemo imati sreću da ga netko kupi, kvalitetno obnovi i stavi u funkciju kako bi imali sačuvanu hrvatsku baštinu?

Po svijetu zaista ima mnogo predivnih, napuštenih, neistraženih i neotkrivenih građevina i mjesta. Pomalo je to zastrašujuća činjenica jer je svaka ta građevina, svako takvo mjesto jednom davno imalo vlasnike, stanovnike, priče i svakodnevicu, a sada stoji napušteno, bez priča i bez ljudi koji bi se o njemu pobrinuli. Dvorci, kurije, dijelom i utvrde su važan kulturan aspekt baštine, a pogotovo kod nas na sjevernom dijelu Hrvatske – među najbogatijima smo po brojnosti takvih građevina. Na žalost većina njih nije zbrinuta na adekvatan način ili nije uopće zbrinuta. Takav zapušten je i dvorac Mali Tabor, smješten u blizini hrvatsko-slovenske granice i rijeke Sutle, sagrađen je krajem 15. stoljeća kao renesansni kaštel te potom preuređen u barokni dvorac. Sada ga prodaje agencija Christie’s Remington Realty Hrvatska po cijeni od 570.000 eura, piše Jutarnji.hr. 

Dvorac se nalazi na fantastičnoj lokaciji s vizurama bregova Hrvatskog zagorja s jedne strane, te pogledom na snijegom pokrivene vrhove Kamniških Alpa s druge strane.  Prvotno je Mali Tabor bio kaštel, izgrađen u drugoj polovini 15. stoljeća, u kojem je ban Ivaniš Korvin smjestio upravno sjedište vrbovečkoga ili velikotaborskog vlastelinstva. Povijesni dokumenti spominju ga 1511. kao Kys Thabor. Bio je u posjedu i Jurja Brandenburškog koji ga prodaje obitelji Ratkaj i u njihovom je vlasništvu do 1793. kada ga nasljeđuje barun Josip Wintershoffen. Kasnijim ženidbenim vezama Mali Tabor dolazi u vlasništvo obitelji Jelačić, a zatim baruna Kavanagha, čiji su potomci držali dvorac do kraja Drugog svjetskog rata https://hr.wikipedia.org/wiki/Mali_Tabor

Jedinstveni značaj kaštela i dvorca kao spomenika leži u obilježjima i renesansnog i ranobaroknog dvorca te pripada rijetkim primjerima srednjovjekovne svjetovne arhitekture na području kontinentalne Hrvatske. Postavlja se pitanje da li se prema našem kulturnom nasljeđu odnosimo i od strane struke i odgovornih tijela kao prema sličnom nasljeđu u inozemstvu koje se često uzima za primjer dobre prakse, kao što je npr.  Bavarska. Zašto te mnogobrojne dvorce, kurije, utvrde ne revitaliziramo i stavimo u turističku funkciju? Zbog svoje veličine, ali i zaštićenog statusa i ruševnog stanja dvorca Mali Tabor,  sigurno bi bio veliki izazov krenuti u projekt revitalizacije. Postavlja se i pitanje koja bi namjena dvorca bila  i jesu li potpuna obnova i uljepšavanje dvorca gradnjom kakva je nekad bila nužni kako bi on postao turistički resurs – ili je moguće iskoristiti građevinu i u derutnom stanju, uz potrebne mjere zaštite? Uporabna vrijednost dvoraca ne veže se isključivo uz njihovu obnovu niti inzistiranjem na estetski privlačnoj vanjštini građevine, već suvremenom turistu koji teži autentičnom no drugačijem iskustvu – dvorac možda može biti zanimljiv i u lošem stanju (adekvatno osiguran) ako je kvalitetno predstavljen, potrebna je samo prava priča. Da li smo spremni ispričati priče koje kriju naši dvorci, kutije, utvrde? Da li smo spremni legende i priče upotpuniti događanjima koja bi bila atraktivna turistima? Da li smo spremni za kulturni turizam koji može trajati cijelu godinu? Obzirom na sve danas dostupne informacije, prosudite sami.

sleljak/zip.com.hr 18.04.2022.