Skrovita knjižna baština klanječkih franjevaca

Ogranak Matice hrvatske u Klanjcu predstavio je u četvrtak 14. ožujka 2024. novu publikaciju u svojoj ediciji “Iz kulturne baštine Klanjca i okolice”.

Dvoje samozatajnih umirovljenih knjižničara iznimne stručnosti i enciklopedijskog znanja, ali i istinskih zaljubljenika i promicatelja kajkavske kulturne baštine, Ančica i Mirko Ivanjek, približili su brojnim posjetiteljima kajkavske rijetkosti i dragocjenosti iz samostanske knjižnice u Klanjcu.

Također, objavljena knjiga, koju je priredila Ančica Ivanjek, svakako predstavlja hvalevrijedan doprinos istraživanju i stručnoj obradi starih kajkavskih knjiga i rukopisa iz bogate ostavštine klanječkih franjevaca. Kao i mnogo puta dosada, inicijativa za još jedno istraživanje klanječke baštine potekla je od predsjednika Ogranka Matice Hrvatske u Klanjcu Vitomira Zamude, uz susretljivost i suradnju upravitelja samostana fra Drage Brgleza.

Nova publikacija svakako je obogatila nakladničku djelatnost klanječkog Ogranka MH, a rezultat je lijepe suradnje s Ogrankom MH u Zaprešiću pa su s Klanjčanima ovu zanimljivu večer priređenu u Mjesecu hrvatskog jezika podijelili i predsjednica Višnja Poropat Vujnovac, ali i brojni članovi koje okuplja ovaj ogranak te pročelnica Hrvatskog zavoda za knjižničarstvo dr.sc. Marina Krpan Smiljanec.

Kako su na predstavljanju publikacije Stare kajkavske knjige i rukopisi: kajkavska rara iz Franjevačkog samostana u Klanjcu istaknuli njezini priređivači, kajkavski je jezik prisutan još i u glagoljskim misalima, a ove se godine obilježava i 450. obljetnica tiska izlaska iz tiska najstarije sačuvane kajkavske knjige Dekretuma Ivanuša Pergošića, tiskanoga u Nedelišču u tiskari Jurja Zrinskoga 1574. 

U vrijeme kad je kajkavski bio službeni jezik jasno je da su njegovo bogatstvo i širina bili takvi da je mogao podjednako dobro služiti u svim segmentima života, od prava, medicine, teologije do svakodnevnog sporazumijevanja. Vrijeme je to kad kajkavski, štokavski i čakavski nisu bili zasebni i odijeljeni, već su se itekako preklapali i bili dio jednog jezika.

Ančica Ivanjek predstavila je dio od šezdesetak kajkavskih starih knjiga i rukopisa koje je obradila priređujući ovu publikaciju, a neke od njih bile su za ovu prigodu izložene. Klanječka franjevačka knjižnica u zbirci rijetkosti čuva, između ostalog,  tri velebna rječnika, od kojih su dva kajkavska. Belostenčev Gazophylazium sačuvan je u tri primjerka, a Klanjčanima je osobito drag Jambrešićev jer mu je autor 1706. rođen u Cesarskoj Vesi.

Mirko Ivanjek za ovu je prigodu izabrao dio poslovica i izreka iz Gazophylaziuma koje su nam približile ljepotu tadašnjeg kajkavskoga jezika, ali koje sadržajno sasvim sigurno vrijede i danas.

U izložbenim vitrinama našao se i klanječki primjerak Chitara octochorda, a jednu marijansku i dvije korizmene skladbe iz ovog, kako kažu znalci, najljepšeg sačuvanog glazbenog spomenika iz prošlosti kajkavskih Hrvata, otpjevao je svojim krasnim baritonom Ivica Kontent.

Još jednom smo se uvjerili kako su upravo u samostanskim knjižnicama našle utočište knjige koje bi vrijeme, ali ponajprije ljudska nemarnost zauvijek uništili. Iako je zbirka, kako kaže Ančica Ivanjek, “brižno njegovana i čuvana, nedostaje joj pristup javnosti. Ovako, pohranjena „vu puščini“, čami čekajući bolja vremena. Na nama je da se pobrinemo kako uključivanje u čitateljsku zajednicu ne bi ostalo tek puka tlapnja“.

Sigurni smo da je ova publikacija Ogranka Matice hrvatske u Klanjcu barem mali doprinos tome, a njezino objavljivanje omogućili su svojom financijskom podrškom Krapinsko-zagorska županija i Grad Klanjec.

zip.com.hr/klanjec.hr 16.03.2024.