“Pitanje ravnopravnosti spolova nije samo „žensko pitanje“ – poručila Višnja Ljubičić – ProGLEDAJ oko sebe, akTIviraj se!

Razgovarali smo sa Višnjom Ljubičić, pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova na koji način se kao društvo još jače možemo boriti protiv diskriminacije, predrasuda i stereotipa.

-Na temelju prakse i višegodišnjih analiza u svom dosadašnjem radu, kao Pravobraniteljica za
ravnopravnost spolova zaključila sam kako od svih metoda suzbijanja rodno utemeljenih nasilničkih ponašanja (koja ponašanja se temelje i na spolnim stereotipima), represivne mjere i metode uvijek predstavljaju kratkoročna rješenja s vrlo ograničenim učinkom – a nerijetko i kontra učinkom – jer se isključivo bave posljedicama nasilja. Za razliku od represije, svi oblici obrazovanja i edukacije, preventivnog rada, uključujući i dugotrajne terapijske te resocijalizacijske procese s počiniteljima, predstavljaju kvalitetnija i dugoročnija rješenja jer se bave uzrocima, a ne posljedicama nasilja te su stoga jamac uspješnog suzbijanja, ali i iskorjenjivanja ove vrste nasilja – uvodno je kazala Pravobraniteljica.

Naime, praksa pokazuje kako su žrtve obiteljskog nasilja posebno osjetljiva i ranjiva skupina,
često nemoćna da se na bilo koji način suprotstavi nasilniku. Dodatno otežavajuću okolnost
predstavljaju i određeni društveni stereotipi (npr. žrtva je sama kriva što trpi nasilje, to je
njezin izbor i sl.) kao i patrijarhalni svjetonazor (uslijed kojega žrtve ponekad, umjesto
razumijevanja i podrške, doživljavaju osudu i stigmatizaciju društva).

-Kontinuirano istučem kako nasilje u obitelji predstavlja značajan društveni problem koji je već neko vrijeme prepoznat, i koji zahtjeva kontinuirani i sveobuhvatni pristup, a ne sporadične mjere. Nasilje u obitelji svakako više nije privatna stvar, nešto što se događa unutar četiri zida i u što se nitko izvana nema pravo miješati, već se radi o društvenom problemu za
koji postoji nulta tolerancija, koji problem smo kao društvo obavezni rješavati i zbog čega
se uporno radi na poboljšanjima zakonodavnog i provedbenog sustava zaštite žrtava,
prevencije i sankcije počinitelja – naglasila je.

ZIP: Što bi poručili svojoj kćeri ili svome sinu?

VLJ: Poruka koju bi svi mi trebali slati svojoj djeci, ali i općenito društvu u cjelini, usmjerena je
prvenstveno na važnost senzibilizacije i edukacije o svim pitanjima koja se odnose na
ravnopravnost spolova, uključujući i nasilje u obitelji te borbu protiv svih vrsta stereotipa i
diskriminacije. Navedeno obuhvaća i stvaranje tolerantnijeg društva te stvaranje svijesti da
se radi o pitanjima koja se tiču svih nas odnosno da pitanje ravnopravnosti spolova nije samo „žensko pitanje“.

Djeca su danas više nego ikada izložena riziku različitih oblika nasilja, od vršnjačkog preko
obiteljskog nasilja, ali i nasilja u partnerskim vezama koje se često uspostavljaju već u
adolescentnoj dobi. Stoga je od izuzetne važnosti već od rane dobi (vrtić i škola) provoditi
preventivne i edukativne programe o svim pitanjima vezanim uz zaštitu ljudskih prava,
uključujući i problematiku svih oblika nasilja. Imajući u vidu ubrzani tehnološki napredak,
posebice razvoj interneta, brojnih društvenih mreža i dostupnosti različitih vrsta medija,
internetsko nasilje može poprimiti različite oblike, od uhođenja i nekonsenzualnog dijeljenja
privatnih i intimnih slika ili osobnih podataka, do seksualnog kibernetičkog zlostavljanja. O
svemu navedenom treba kontinuirano educirati djecu kako bi se stvorila svijest o
neprihvatljivosti nasilničkih oblika ponašanja, ali i važnosti prijavljivanja nasilja i pružanja
potpore žrtvama.

U kontekstu navedenog napominjem kako je institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost
spolova nositeljica EU projekta naziva: „Podizanje svijesti o rodno uvjetovanom
kibernetičkom nasilju i zagovaranje sigurnijeg online okruženja za žene i djevojčice“, ukupne vrijednosti 2.194.983,02 EUR-a, koji se provodi od početka 2023. pa do 15.01.2026. godine. Glavni cilj ovog projekta upravo je rad na prevenciji rodno utemeljenog cyber nasilja i to u 3 države članice EU (RH, Španjolska i Portugal). Cilj projekta, između ostalog, jest povećati
znanje o ovom fenomenu i društvenu svijest o njegovoj pogubnosti kroz široku kampanju
obrazovanja ciljanih skupina, kao i pokretanja procesa unapređenja zakonodavstva i politika
utemeljenih na verificiranim stručnim analizama na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.
Jedna od aktivnosti navedenog projekta uključuje i edukaciju osoba koje rade s mladima te
osoba koje se u svakodnevnim radnim aktivnostima, između ostalog, susreću s rodno
uvjetovanim kibernetičkim nasiljem.

ZIP: Koji savjet bi dali sebi danas da ste 20 ili 30 godina mlađi?

VLJ: Gledajući unatrag, svakako da postoje situacije u kojima bi svi mi drugačije reagirali ili
donijeli neke druge odluke. Naime, svi smo se u određenoj životnoj fazi, kako privatno tako i
profesionalno, suočili sa različitim izazovima te donosili određene procjene i odluke koje se
kasnije možda i nisu pokazale najboljima. U tom smislu savjet koji mogu dati odnosio bi se
na potrebu donošenja pravilnih procjena i odluka koje će ujedno biti i pravovremene. Naime, iskustvo i praksa nam pokazuju kako je od izuzetne važnosti kontinuirano se educirati upravo s ciljem kako bi kasnije kroz život mogli na vrijeme prepoznati određene rizične faktore, poduzimati preventivne mjere i donijeti ispravne odluke. Upravo izostanak pravovremenih reakcija može samo produbiti postojeće probleme, a nikako ih riješiti.

ZIP: Što bi poručili žrtvama nasilja, posebice rodno uvjetovanog nasilja?

VLJ: Nasilje u obitelji nije više privatni problem pojedinca već se radi o društvenom i globalnom problemu sa kojim se mi kao društvo trebamo suočiti i boriti. Stoga je od izuzetne važnosti da se svaki oblik nasilja žurno prijavi i procesuira, da se žrtvu zaštiti a nasilnika primjereno sankcionira jer se tako šalje i društvena poruka o neprihvatljivosti takvog oblika ponašanja. S tim u vezi, od značajne važnosti je i ohrabrivanje samih žrtava da prijavljuju nasilje, ali da to čine i svi oni koji imaju određenih saznanja o navedenom jer se radi o globalnom društvenom problemu. Jedan od problema svakako predstavlja i nerazumijevanje nasilja nad ženama kao oblika rodno uvjetovanog nasilja, a radi svega navedenog je nužno provoditi i edukacije.

Iskustvo i praksa govore da se nažalost određen broj žena žrtava vrati nasilniku, a razlozi za to su različiti: obećanje nasilnika da će se promijeniti odnosno nadanje žrtve da će se to dogoditi, financijska ovisnost žrtve o nasilniku, strah od nasilnika, strah od društvene osude i stigme, nepovjerenje u sustav, obnavljanje emotivne veze sa nasilnikom i slično.

Jedna od specifičnosti obiteljskog nasilja je da ono često ne prestaje u trenutku kada žrtva
odluči napustiti nasilnika i zatražiti pomoć već štoviše, tada je žrtva izložena većoj opasnosti jer nasilnik osjeća da gubi moć i kontrolu nad žrtvom, što se posebice događa prilikom prekida intimne veze. U svakom slučaju, podrška okoline (obitelji, ali i društva u cjelini) te pomoć (kako materijalna tako psihološka i pravna), kao i osnaživanje same žrtve, od velikog je značaja za žrtve koje odluče prekinuti nasilje te trajno nastaviti svoj život bez nasilnika.

Naglašavam stajalište kako se protiv rodno utemeljenog nasilja ne može boriti isključivo
zakonskim izmjenama i represijom već fokus borbe suzbijanja rodno utemeljenog nasilja
mora biti paralelno izmješten u društvenu zbilju koja proizvodi nasilničke obrasce ponašanja
te mora adresirati njegove uzroke. To su prvenstveno borba za kvalitetnije društveno
obrazovanje o ravnopravnosti spolova, tješnja i za rodno utemeljeno nasilje senzibilizirana
međuresorna suradnja svih relevantnih dionika, osiguranje dostupnosti socijalnih servisa i
servisa podrške obiteljima i žrtvama, dostupnost zdravstvenih usluga i podrške ženama i
obiteljima u potrebi, suzbijanje siromaštva i primarno dugotrajna podrška obiteljima (u
problemima) kroz ranu prevenciju putem stručnih servisa socijalnih službi.

Poruka svim žrtvama nasilja je da isto svakako čim prije prijave i potraže adekvatnu pomoć
kod nadležnih institucija. Iako se često žrtvama iz njihove perspektive izlazak iz „začaranog
kruga“ nasilja čini gotovo nemogućim, izlaz svakako postoji i nitko nije dužan trpjeti nasilje.

ZIP: Poruka mladima!

VLJ: Kao poruku mladima posebice bi ukazala na važnost kontinuirane edukacije, rada na sebi i osvještavanja kao cjeloživotnog procesa koji svakako doprinosi borbi protiv nasilja i stvaranju jednog boljeg društva u kojem se nasilje neće tolerirati.

Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

sleljak/zip.com.hr 27.11.2024.