ŽENE KOJE SU MIJENJALE SVIJET – 2

Mnogo je velikih žena obilježilo našu povijest i postojanje, od umjetnica, znanstvenica, sportašica, političarki, humanitarki, spisateljica, studentica.. – one su otvarale vrata svim drugim ženama da mogu postići jednaka ili čak veća dostignuća – prisjetimo ih se.

Ana Katarina Zrinska (1625. – 1673.)

Ana Katarina Zrinski kći Vuka Krste Frankopana i žena Petra Zrinskog, najstarija je do sada poznata hrvatska književnica i diplomatkinja, velikašica iz obitelji Zrinski. Bila je poznata kao mecena i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala književne tekstove.. Odlučno je podržavala protu habsburšku politiku svoga supruga i u vrijeme Zrinsko-frankopanske urote obavljala je povjerljive misije. Zbog znanja više stranih jezika bila im je pregovaračica s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora. Spisi suvremenika, nastali nakon gušenja urote, prikazuju je kao njezina začetnika i pokretača. Nakon sloma Zrinskih i Frankopana, Katarina i njezina najmlađa kći Zora Veronika pod jakom stražom odvedene su u zatočeništvo u Graz, gdje je ona izložena poniženjima i patnjama. Golemi imutak Zrinskih djelomice je razgrabljen, a djelomice zaplijenjen, a Katarina Zrinska shrvana tugom i bolešću, umire u samostanu sestara dominikanki. Godine 1661. objavila je u Mletcima osebujan molitvenik Putni tovaruš, jedno od najznačajnijih djela ne samo hrvatske molitveničke literature, nego i hrvatske barokne književnosti u cjelini. Hrvatska banica, Katarina Zrinska, njezin rodoljubni život i tragičan svršetak bio je poznat svima najviše po romanu Eugena Kumičića Urota Zrinsko-Frankopanska.

Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.)

Marija Jurić Zagorka prva je hrvatska novinarka i jedna od najvećih i najčitanijih hrvatskih književnica. Jedno je vrijeme uređivala novine Obzor, pokrenula je i uređivala Ženski list prvi hrvatski časopis za žene  i Hrvaticu. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je Josip Juraj Štrosmajer koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima nacionalne povijesti. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana. U vrijeme svog djelovanja sudjelovala je u političkim borbama, te bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Istodobno, pisala je feljtonske romane, a publika je ‘gutala’ njezina djela ‘Gričku vješticu’, ‘Plamene inkvizitore’, ‘Gordanu’, ‘Jadranku’, ‘Kćer Lotrščaka’, ‘Kneginju iz Petrinjske ulice’. Njezine autorske početke obilježio je anonimni tekst ‘Jedan časak’ u zagrebačkom Obzoru, nakon čega je na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera postala članica uredništva toga lista.

Nije lako odgovoriti na pitanje koliko je Zagorka napisala romana. Međutim, smatra se da je napisala oko trideset i pet, od kojih neki nisu dovršeni. Kod čitateljstva, pak, Zagorka je bila veoma popularna. Možda baš zbog toga nisu joj bile sklone neke tadašnje književne veličine, primjerice Gjalski koji je njezina književna ostvarenja nazivao šundliteraturom za kravarice, a zamjerke je nalazio i njezinu novinarskom radu. Kritika je nije cijenila, a čak ni sama Zagorka nije baš pohvalno mislila o svojoj literaturi. Tek u novije vrijeme može se govoriti o primjerenijoj pozornosti koja se daje njezinu djelu. Možda je svijest o Zagorkinoj vrijednosti ponajbolje izrazio književnik Pavao Pavličić koji u knjizi Rukoljub: pisma slavnim ženama (1995.) kaže: “Vi ste uranili u svemu, i možda bi tek ovo bilo pravo vrijeme za vas; a mi smo tek danas svjesni koliko nam je potrebno ono što ste nam vi mogli dati.”

Helen Keller (1880. – 1968.)

Helen Keller, američka književnica i aktivistica, slijepa i gluha ostala je sa samo 19 mjeseci, no kasnije je prozvana osmim svjetskim čudom. Ona je žena koja je dokazala da je sve moguće ako za to ima volje. Unatoč zdravstvenim tegobama, uz pomoć svoje učiteljice Anne Sullivan, naučila je komunicirati i raspoznavati svijet oko sebe. Započele su tako da bi Helen opipala predmet, a Anne bi joj na dlan prstima ispisivala ime predmeta. Do završetka studija naučila je komunicirati na razne načine, primjerice čitajući rukom s nečijih usta. Napisala je nekoliko knjiga i bila veoma obrazovana te uspješna studentica. Život je provela zalažući se za slijepe i gluhe, proputovala je svijet educirajući ljude o osobama s invaliditetom i održavala predavanja u četrdesetak zemalja svijeta.  Keller je za svoj rad dobila brojna priznanja, a postala je i jednom od najpopularnijih ikona američke popularne kulture i simbol invalida koji uspijevaju prebroditi svoju hendikepiranost. O njoj su snimani igrani i dokumentarni filmovi te rađene predstave. Iz suradnje Helen Keller i američkog veletrgovca Georgea Kesslera, koja je započela tijekom Prvog svjetskog rata pomaganjem oslijepjelim vojnicima, izrasla je zaklada za pomoć slijepima te pothranjenoj djeci Helen Keller International.

Dora Pejačević (1885. – 1923.)

Maria Theodora Paulina Sophie von Lumbe, poznata kao Dora Pejačević prva je žena skladateljica u Hrvatskoj. Svoju prvu skladbu napisala je već u 12. godini, glazbeno obrazovanje započela je u Zagrebu, a nastavila u Dresdenu i Munchenu. Živjela je usamljeno, ne uklapajući se u aristokratsko okružje u kojem je bila. Iza nje je ostalo  58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe. Među njima se posebno ističu četiri pjesme za ženski glas i orkestar (Verwandlung op. 37b, Liebeslied op. 39, Zwei Schmetterlingslieder op. 52), Tri pjesme op. 53 na tekstove F. Nietzschea, niz glasovirskih minijatura, Glasovirski kvintet u h-molu op. 40, Gudački kvartet u C-duru op. 58, Simfonija u fis-molu op. 41, Koncert u g-molu za glasovir i orkestar op. 33, Phantasie concertante u d-molu za glasovir i orkestar op. 48 te Sonata za glasovir u As-duru op. 57. »Mnogostruko nadarena, povremeno i sama literarno aktivna, Pejačevićeva prvenstveno živi u glazbi i za glazbu« (K. Kos). Po kasnoromantičnom idiomu, obogaćenom impresionističkim harmonijama, ekspresionističkim izražajnim sredstvima i bogatim orkestralnim bojama, Dora Pejačević pravo je dijete europskog fin-de-sièclea i njezin rad razvijao se usporedo s europskim modernističkim kretanjima u literaturi i Jugendstilom u vizualnim umjetnostima. Skladateljičine zrele opuse u podjednakoj mjeri određuje oduševljenje glazbom Johannesa Brahmsa i Richarda Wagnera, ali i majstorsko, virtouzno ovladavanje instrumentima za koje sklada. Hipersenzibilne naravi, stvarala je »poput seizmografa koji reagira na najfinije poticaje« (K. Kos), u – po skladateljičinim riječima – »transu glazbene opsjednutosti«. U posljednjim dovršenim opusima Dore Pejačević zrcali se intenzivni glazbeni razvoj koji smrt naprasito prekida u njegovom najljepšem cvatu: u njima otkrivamo tragove svjesne potrage za vlastitim izražajem i glazbenim jezikom, i nalazimo originalnu, duboko proživljenu i formalno majstorski oblikovanu glazbu. Zajedno s nekolicinom glazbenika svoje generacije, u kojoj su po visokim umjetničkim dometima svojih opusa prednjačili Josip Hatze i Blagoje Bersa, Dora Pejačević je »otvorila nove obzore hrvatske glazbe i u njoj uspostavila nove standarde profesionalizma« (K. Kos).

Slava Raškaj (1877. – 1906.)

Slava Raškaj, slikarica učila je slikati na tečajevima kod slikara Bele Čikoša Sesije. Prepoznatljiva po nizu tamnih mrtvih priroda, gvaširanih akvarela ispunjenih neobičnim predmetima, a svoj prvi atelje imala je u nekadašnjoj mrtvačnici, danas Akademiji likovne umjetnosti, gdje je slikala svoje prve akvarele. Gluhonijema umjetnica, povučena i zatvorena u svoj svijet 1898. izlagala je na izložbama Društva hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te 1899. u St. Peterburgu i Moskvi. Njeni akvareli predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Od svih naših slikara koji su se prije nje bavili akvarelom, imala je najviše osjećaja za omjer pigmenta i vode u akvarelnom postupku. Stoga njezin akvarel, fluidan i lak, predstavlja upravo primjer idealnog akvarela, a jednako su lepršavo uvjerljivi i njezini pasteli. U umjetničkom stvaralaštvu Slave Raškaj mogu se uočiti dvije faze: u prvoj – crtež i boja izraz su čiste opservacije – kristalno jasan doživljaj ljepote prirode, a u drugoj slikarskoj fazi, Slavini radovi su najprije izraz impresije, i u tom raspoloženju nastaju njezina najbolja djela – akvareli “Kruške”, “Suncokreti”, “Potočnice”, s transparentnom pozadinom. Opet se vraća motivima u prirodi. Tada nastaje jedan cijeli ciklus pod nazivom “Lopoči” najpoznatiji Slavini radovi pod dojmom slikovitog jezera u zagrebačkom botaničkom vrtu. Godine 1902., zbog napredovanja bolesti i stanja potpune rastresenosti, agresivnosti i depresivnosti, smještena je u Zavod za umobolne u Stenjevcu i umire nakon teške bolesti.

Bille Jean King (1943….)

Jedna od najvećih sportašica svih vremena je uvjerljivo tenisačica Bille Jean King. Osvojila je 67 profesionalnih turnira, uključujući i 20 naslova na Wimbledonu. Ipak, od svih njezinih mečeva i danas se najviše pamti onaj iz 1973. s Bobbyem Riggsom. Isprva je odbijala pozive na meč u “Borbi spolova” jer se pribojavala da bi, ako izgubi od tog 50-godišnjaka, u mnogo čemu unazadila stanje ženskih prava. Tada 29-godišnjakinja King je pobjedila Riggsa u tri seta, a najveća je pobjeda bila što je uspjela dokazati psihičku stabilnost u vrlo stresnoj situaciji.  Poznata je po borbi za jednaka prva tenisačica u bijelom sportu i po građanskom aktivizmu. Ubraja se među najveće tenisačice svih  vremena. Primljena je u tenisku kuću slavnih 1987. godine, a 1975. proglašena je osobom godine u izboru američkog časopisa Time te 1972. proglašena športašicom godine u izboru uglednog športskog lista Sports Illustrated. Dobitnica je najvišeg američkog civilnog odlikovanja Predsjedničkog odličja slobode., bila je osnivačica i prva predsjednica Ženske teniske udruge (WTA), kao i  dugogodišnja izbornica američke ženske teniske reprezentacije.

sleljak/zip.com.hr/Izvor Wikipedia, Foto:Wikipedia 17.05.2022.