Povodom Međunarodnog dana sestrinstva razgovarali smo s Tatjanom Brodar-Poslončec, prvostupnicom sestrinstva koja već 41 godinu radi u obiteljskoj medicini i svakodnevno skrbi o pacijentima od najranije dobi pa sve do duboke starosti.
Njezin profesionalni put obilježen je dugogodišnjim radom, ogromnim iskustvom, ali i toplinom koju pacijenti pamte generacijama. Za svoj predani rad, stručnost i posebnu brigu o najmlađim pacijentima, Tatjana je dobila i zahvalnicu Općine Sveti Križ Začretje. U obrazloženju je istaknuto kako je svojim zalaganjem, strpljenjem i susretljivošću značajno doprinijela kvaliteti zdravstvene skrbi u zajednici, posebno u radu s djecom i obiteljima.
Općina Sveti Križ Začretje time je prepoznala dugogodišnji rad medicinske sestre koja je postala neizostavan dio primarne zdravstvene zaštite.
“Nisam to odabrala slučajno – to je bio poziv”
Na pitanje što ju je motiviralo da odabere sestrinstvo, Tatjana Brodar-Poslončec govori bez zadrške, ali vrlo emotivno, kao netko tko je svoj posao duboko proživio.
-Pa da, to nije bila neka slučajna odluka. To je bio osjećaj koji se ne može baš lako objasniti. Znala sam da želim raditi s ljudima, biti uz njih kad im je teško, pomoći, smiriti, objasniti. Sestrinstvo nije posao koji se odradi pa se zaboravi kad dođeš kući, to je nešto što nosiš u sebi cijeli život-kaže.
Dodaje kako se kroz godine taj osjećaj samo produbljivao
-Što duže radite, to više shvatite koliko jedna riječ, jedan osmijeh ili jedna mirna rečenica mogu značiti pacijentu-ističe.
Rad u obiteljskoj medicini: dan koji nikad nije isti
Opisuje kako je radni dan u ordinaciji obiteljske medicine sve samo ne predvidiv.
-Radimo s pacijentima od 0 do 100 godina. To znači da u istom danu imate i bebe na sistematskim pregledima, i djecu s temperaturama, i odrasle s akutnim tegobama, i kronične bolesnike koji dolaze na kontrolu. Sve se to odvija paralelno-objašnjava.
Radni ritam, kaže, ne prestaje od početka do kraja radnog vremena.
-Stalno se nešto događa. Telefoni zvone, ljudi dolaze, netko treba uputnicu, netko recept, netko savjet. Vi morate u svemu tome ostati mirni i organizirani-dodaje.
Djeca, roditelji i kronični bolesnici – potpuno različiti svjetovi
Posebno naglašava koliko je zahtjevno raditi s različitim dobnim skupinama u isto vrijeme.
-Kod djece je najvažnije smiriti roditelje. Danas su roditelji jako informirani, ali i jako zabrinuti. Oni traže objašnjenja, potvrdu, sigurnost. Morate im objasniti sve, od cjepiva, do mogućih reakcija, do toga kako postupiti kod temperature-kaže.
Kod djece su, dodaje, česte respiratorne infekcije pa je edukacija iznimno važna.
-Puno vremena posvećujemo objašnjavanju kako čistiti nos, kako pomoći djetetu da lakše diše, kada se treba javiti liječniku, a kada ne, dok je kod odraslih i kroničnih bolesnika fokus potpuno drugačiji. Tu je naglasak na terapiji, pravilnom uzimanju lijekova, kontroli šećera i tlaka, važnosti kretanja i redovitih kontrola. Sve to mora biti objašnjeno jednostavno i jasno-objašnjava.
“Pacijenti se često prvo otvore sestri”
Jedan od najvažnijih dijelova njezina posla je komunikacija.
-Uglavnom, razumljiv govor, osmijeh i poneka šala, to je osnova dobre komunikacije, no iza toga stoji i mnogo dublja uloga. Pacijenti se često više otvore sestri nego liječniku. Nama kažu stvari koje možda ne bi rekli odmah liječniku. I to je velika odgovornost jer ponekad upravo te informacije mogu biti važne za daljnje liječenje-rekla je Brodar Poslončec.
Zbog dugogodišnjeg rada u istoj ordinaciji, kaže, razvija se poseban odnos.
-Poznajete cijele obitelji. Vidite djecu kako rastu, kasnije dolaze kao odrasli ljudi. To stvara povjerenje koje je teško opisati-kazala je.
Nevidljivi dio posla: administracija koja nikad ne prestaje
Ono što pacijenti najčešće ne vide, kaže, jest ogroman administrativni teret.
-Ljudi misle da je naš posao samo pregled pacijenata, ali iza toga je jako puno papirologije, telefonskih poziva, mailova, upisa u kartone, uputnica, potvrda…Dnevno imamo 60 do 80 pacijenata u ambulanti, ali i do 140 do 180 različitih kontakata. To je ogroman broj interakcija u jednom danu. Često se radi o stvarima koje pacijentima djeluju jednostavno, ali sustavu oduzimaju puno vremena.. Tu su zaboravljeni recepti, uputnice za specijaliste, potvrde… i sve to mora biti riješeno odmah-ističe.
Pandemija COVID-19: ostali uz pacijente
Govoreći o pandemiji, naglašava kako ordinacija nije zatvarala vrata.
-Unatoč svim naputcima, smatrali smo da pacijenti trebaju pomoć. Nismo ih mogli ostaviti vani. Bolesti nisu nestale zbog pandemije. Iako su takvu odluku neki kritizirali, smatram da je bila ispravna, jer smo mi tu zbog pacijenata, a ne oni zbog nas-poručuje Brodar Poslončec.
U posljednjih 10 do 15 godina, a osobito nakon pandemije, komunikacija se značajno promijenila.
-Viber, WhatsApp, mail, telefon, sve je postalo digitalno, ali izgubili smo onaj osobni kontakt, a izravan pregled je jako važan. Kad vidite pacijenta uživo, vidite boju kože, pogled, disanje, osip. To ništa ne može zamijeniti-ističe.
Obrazovanje i cjeloživotno usavršavanje
Formalno obrazovanje, kaže, samo je početak.
-Kontinuirano usavršavanje je nužno jer se medicina stalno mijenja. Moramo pratiti nove smjernice i stalno se usavršavati. Medicinske sestre obvezne su skupljati bodove za obnovu licence. Cijeli život učimo, jer bez toga nema kvalitetnog rada, to vas drži u koraku s vremenom-kazala je.
Govoreći o obrazovanju medicinskih sestara, ističe razlike između srednjoškolskog i gimnazijskog obrazovanja.
-Srednja medicinska škola daje puno prakse, dok gimnazija daje više teorije. I jedno i drugo ima svoje, ali praksa je nešto što se ne može nadoknaditi lako-kazala je Brodar Poslončec.
Emocionalna strana posla i osobna snaga
Posao, kaže, nosi i emotivne izazove.
-Ponekad posao nosite kući, razmišljate o pacijentima. Ali onda dođe neka lijepa povratna informacija, zahvala ili mali znak pažnje i sve to daje snagu. Veliku ulogu ima i moja obitelj obitelj. Unuci, vrt, priroda-to je moj način da se vratim sebi-poručuje.
Najstarija pacijentica-97 godina života i povjerenja
-Danas smo bili kod naše najstarije pacijentice koja ima 97 godina. Još uvijek je pod našom skrbi i dolazimo joj u kućne posjete. To su posebni trenuci, kada vidite koliko dugo traje jedan odnos između pacijenta i zdravstvenog sustava-kazala je.
Dodala je kako primarna zdravstvena zaštita može puno napraviti jer sve počinje i završava kod njih, te se tu vidi i motivacija za rad.
“Snažno sestrinstvo čuva živote”
Ovogodišnje geslo Dana sestrinstva snažno je odjeknulo i u njezinim riječima:
-Snažno sestrinstvo čuva živote. To nije samo rečenica, to je stvarnost-poručila je Brodar Poslončec, podsjetivši i na povijesni početak profesije
-Sve je počelo s Florence Nightingale, koja je u Krimskom ratu smanjila smrtnost vojnika za 50 % zahvaljujući higijenskim i organizacijskim mjerama. I danas mi, na svoj način, radimo isto, svojim znanjem, iskustvom i pristupom pomažemo ljudima da lakše prolaze kroz bolest i nesigurnost-zaključuje Brodar Poslončec.
Priča Tatjane Brodar-Poslončec priča je o 41 godini predanosti, strpljenja i ljudskosti. O poslu koji se ne mjeri samo radnim vremenom, nego brojem ljudi kojima je pomogla, smirila ih, saslušala i pratila kroz život.
Sestrinstvo, kako sama kaže, nije zanimanje-to je način života.
