23. kolovoza obilježava se Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, dan posvećen milijunima ljudi koji su tijekom 20. stoljeća izgubili živote, slobodu, domove i dostojanstvo pod režimima koji su sustavno gušili ljudska prava, politički pluralizam i slobodu pojedinca.
Ovaj dan nije samo podsjetnik na tragične događaje iz europske prošlosti. On je i upozorenje sadašnjim i budućim generacijama da mir, demokracija, sloboda i ljudsko dostojanstvo nisu vrijednosti koje se mogu uzimati zdravo za gotovo. One zahtijevaju trajnu brigu, odgovornost i spremnost društva da se suprotstavi svakom obliku političke represije, mržnje, ekstremizma i netolerancije.
Datum koji simbolizira jednu od najmračnijih stranica europske povijesti
Datum 23. kolovoza odabran je u spomen na potpisivanje Pakta Ribbentrop–Molotov 1939. godine, sporazuma o nenapadanju između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza. Uz javno objavljene odredbe, sporazum je sadržavao i tajni protokol kojim su dvije sile odredile interesne sfere u istočnoj Europi.
Pakt je potpisan u trenutku kada se Europa nalazila na rubu najvećeg ratnog sukoba u svojoj povijesti. Samo nekoliko dana kasnije, 1. rujna 1939., Njemačka je napala Poljsku, čime je započeo Drugi svjetski rat.
Posljedice su bile katastrofalne. Europa je tijekom sljedećih godina postala poprište rata, okupacije, masovnih deportacija, progona, logora, političkih čistki i sustavnog uništavanja čitavih skupina stanovništva. Milijuni ljudi izgubili su živote, a još milijuni bili su izloženi progonu, prisilnom radu, zatvaranju, mučenju i drugim oblicima represije.
Zato 23. kolovoza nosi snažnu simboliku. Podsjeća na trenutak u kojem su interesi totalitarnih sila i politički sporazumi sklopljeni iznad sudbina milijuna običnih ljudi.
Sjećanje na žrtve nacizma, fašizma i komunizma
Europski dan sjećanja posvećen je svim žrtvama totalitarnih i autoritarnih sustava, neovisno o tome u kojoj su zemlji živjele i kojoj su skupini pripadale.
Među žrtvama bili su pripadnici naroda i nacionalnih manjina, politički protivnici, vjernici, intelektualci, novinari, umjetnici, ratni zarobljenici, pripadnici različitih društvenih skupina, kao i brojni obični ljudi koji su se našli na putu represivnih aparata vlasti.
Posebno mjesto u europskom povijesnom pamćenju zauzimaju žrtve nacističkog režima i njegovih saveznika. Holokaust, sustavni progon i uništenje europskih Židova, kao i progon Roma, političkih protivnika i drugih skupina, predstavljaju jedno od najstrašnijih poglavlja ljudske povijesti.
Istodobno, europsko sjećanje obuhvaća i milijune ljudi koji su stradali pod komunističkim režimima. Političke čistke, masovne deportacije, prisilni rad, zatvaranja, montirani procesi i drugi oblici represije obilježili su živote brojnih ljudi u različitim dijelovima Europe.
Važno je pritom naglasiti da sjećanje na žrtve ne znači izjednačavanje svih povijesnih događaja, režima ili ideologija. Svaki od tih sustava imao je vlastiti povijesni kontekst, ciljeve i načine djelovanja. No ono što ih povezuje jest činjenica da su ljudska prava pojedinca bila podređena apsolutnoj moći države, ideologije ili političkog vođe.
Europa koja je učila iz vlastitih tragedija
Europski kontinent u 20. stoljeću prošao je kroz iskustva koja su duboko oblikovala današnju ideju Europe. Nakon Drugoga svjetskog rata postupno se razvijala svijest da trajni mir nije moguće graditi samo političkim sporazumima, nego i zajedničkim vrijednostima.
Sloboda, demokracija, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i dostojanstvo svakog čovjeka postali su temelji europskog projekta.
Zbog toga je i suočavanje s prošlošću važno za budućnost. Društvo koje zaboravlja vlastite pogreške izlaže se opasnosti da ih ponovi. Povijesno pamćenje stoga nije samo pitanje prošlosti – ono je pitanje odgovornosti prema budućim generacijama.
Europski parlament 2009. godine podržao je obilježavanje 23. kolovoza kao Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, čime je dodatno istaknuta važnost očuvanja sjećanja na žrtve represije.
Zašto je sjećanje važno danas?
U vremenu brzih informacija, društvenih mreža i sve veće količine povijesnih sadržaja koji se svakodnevno objavljuju, može se činiti da je prošlost dostupnija nego ikad. Ipak, dostupnost informacija sama po sebi ne znači i razumijevanje povijesti.
Zato je važno razgovarati o prošlosti, učiti iz povijesnih izvora i razvijati sposobnost razlikovanja činjenica od manipulacije i propagande.
Sjećanje na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima nije usmjereno protiv pojedinih naroda. Naprotiv, ono je usmjereno protiv ideja i sustava koji čovjeku oduzimaju pravo na slobodu, dostojanstvo i vlastito mišljenje.
Posebno je važno da mlađe generacije razumiju kako nastaju autoritarni i totalitarni sustavi. Oni često ne nastaju preko noći. Njihovom uspostavljanju mogu prethoditi slabljenje institucija, širenje političke mržnje, propaganda, dehumanizacija protivnika, ograničavanje slobode medija i postupno prihvaćanje nasilja kao političkog sredstva.
Upravo zato demokracija nije samo mogućnost glasovanja na izborima. Demokracija podrazumijeva slobodne institucije, neovisno pravosuđe, slobodu medija, pravo na različito mišljenje, zaštitu manjina i poštovanje temeljnih prava svakog pojedinca.
Sjećanje kao odgovornost, a ne podjela
Obilježavanje ovog dana ponekad može otvoriti teške i bolne rasprave o nacionalnoj i europskoj povijesti. Takve rasprave ne treba izbjegavati, ali ih treba voditi odgovorno, na temelju povijesnih činjenica i uz poštovanje prema žrtvama.
Sjećanje ne bi trebalo služiti produbljivanju podjela među ljudima, nego njihovom razumijevanju.
U središtu bi uvijek trebao biti čovjek, pojedinac, čiji je život bio uništen zato što je pripadao određenoj skupini, imao određeno političko uvjerenje, vjeru, nacionalnost ili se jednostavno nije uklapao u ideološku sliku koju je nametala vlast.
Iza velikih povijesnih događaja uvijek su postojali konkretni ljudi: obitelji koje su ostale bez svojih članova, djeca koja su izgubila roditelje, ljudi koji su nestali u logorima i zatvorima te oni koji su desetljećima živjeli sa strahom i posljedicama represije.
Zato je svako obilježavanje 23. kolovoza prije svega čin poštovanja prema žrtvama.
Hrvatska i europsko sjećanje
I Hrvatska je dio europskog prostora u kojem su 20. stoljeće obilježili ratovi, okupacije, politička nasilja i različiti oblici represije. Iskustvo Drugoga svjetskog rata, poraća i razdoblja komunističke Jugoslavije ostavilo je duboke tragove u društvu i obiteljskim sjećanjima.
Suočavanje s tim nasljeđem nije jednostavan proces. Povijesne traume često se prenose generacijama, a različita iskustva pojedinaca i obitelji mogu dovesti do različitih pogleda na iste događaje.
Upravo zato potrebno je poticati ozbiljan i argumentiran dijalog, istraživanje povijesnih izvora i dostupnost činjenica. Cilj nije stvaranje novih podjela, nego bolje razumijevanje prošlosti i izgradnja društva u kojem se političko nasilje i represija nikada više ne smiju smatrati prihvatljivim sredstvom ostvarivanja političkih ciljeva.
Poruka budućim generacijama
Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima zato nije samo dan sjećanja na prošlost. To je i dan upozorenja.
Podsjeća nas da nijedna ideologija, politička stranka, država ili vođa ne smije biti iznad čovjeka i njegovih temeljnih prava.
Podsjeća nas da sloboda govora nije privilegij samo onih s kojima se slažemo. Demokracija postoji upravo zato da bi omogućila različita mišljenja, politički pluralizam i mirno rješavanje sukoba.
I, možda najvažnije, podsjeća nas da je šutnja pred nepravdom opasna.
Obilježavanje 23. kolovoza zato treba biti prilika da se prisjetimo svih koji su stradali, da odamo počast njihovom dostojanstvu i da se zapitamo kakvu Europu želimo ostaviti generacijama koje dolaze.
Sjećanje nije okretanje prema prošlosti – ono je odgovornost prema budućnosti.
Europa je svoju slobodu i mir gradila na iskustvu vlastitih tragedija. Na nama je da to iskustvo ne zaboravimo. Borba protiv ekstremizma, mržnje, antisemitizma, rasizma, političkog nasilja, netolerancije i svih oblika dehumanizacije ostaje trajna odgovornost svakog demokratskog društva.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
