U Hrvatskoj je za upravljanje električnim romobilom dovoljna navršena 14. godina. Vozačka dozvola nije potrebna. Ali liječnici upozoravaju na sve teže ozljede djece, policija bilježi nesreće, a roditelji i dalje kupuju romobile, ponekad i one koji mogu razviti višestruko veće brzine od zakonski dopuštenih. Treba li mijenjati zakon?
Električni romobil danas više nije neobičan prizor. Ima ga gotovo svako veće hrvatsko mjesto. Djeca ih voze do škole, tinejdžeri do prijatelja, odrasli na posao. Brzi su, praktični, relativno jeftini i ne traže gorivo.
Ali postoji jedan problem.
Električni romobil nije igračka.
To potvrđuju i bolnički hodnici.
Djeca završavaju u bolnici
Podaci liječnika i policije pokazuju da ozljede povezane s električnim romobilima nisu rijetkost.
U prvoj polovici 2025. u Klinici za dječje bolesti Zagreb broj hospitalizacija djece zbog ozljeda povezanih s električnim romobilima bio je čak 285 posto veći nego godinu ranije.
Broj teških ozljeda mozga bio je pet puta veći.
A posebno zabrinjava podatak da je 40 posto hospitalizirane djece bilo mlađe od 14 godina, odnosno mlađe od dobi u kojoj je u Hrvatskoj uopće dopušteno upravljati električnim romobilom. Najmlađi hospitalizirani pacijent imao je samo osam godina.
Liječnici među najčešćim ozljedama navode prijelome dugih kostiju i teške potrese mozga, a kao rizične čimbenike izdvajaju, među ostalim, nekorištenje kacige, vožnju u paru, nižu dob i neprilagođenu brzinu.
I zato pitanje više nije samo:
„Znaju li djeca voziti romobil?“
Nego: Jesu li djeca dovoljno prometno educirana da smiju upravljati električnim vozilom u stvarnom prometu?
A što kaže hrvatski zakon?
Prema hrvatskim propisima, električni romobil spada u kategoriju osobnih prijevoznih sredstava ako nema sjedalo, ako mu trajna snaga elektromotora nije veća od 0,6 kW i ako konstrukcijski ne može razviti više od 25 km/h.
Za upravljanje je potrebno imati najmanje 14 godina.
Vozačka dozvola nije potrebna. Kaciga jest obavezna. Na romobilu smije biti samo osoba koja njime upravlja.
A romobil se prvenstveno treba kretati biciklističkom stazom ili trakom, odnosno drugim površinama predviđenima za takva vozila. Na određene ceste može tek iznimno, pod zakonskim uvjetima.
I tu dolazimo do pitanja koje bi trebalo otvoriti puno glasnije:
Zašto je za automobil potreban vozački ispit, a za električni romobil nije potrebna nikakva provjera znanja?
Četrnaestogodišnjak može sjesti na romobil i krenuti.
Ne mora položiti prometne propise. Ne mora proći praktičnu obuku. Ne mora dokazati da zna što znači prednost prolaska, kako se ponašati u raskrižju ili što učiniti kada se ispred njega pojavi automobil.
To, naravno, ne znači da djeca ne znaju prometna pravila.
Ali znači da država ne provjerava znaju li ih prije nego što im dopusti samostalno sudjelovanje u prometu.
A što se događa u Zagorju?
Ovdje priča postaje još konkretnija.
U Krapinsko-zagorskoj županiji policija je tijekom 2025. evidentirala više nesreća s osobnim prijevoznim sredstvima, a posebno zabrinjava podatak iz prvih šest mjeseci godine.
Od pet evidentiranih nesreća s električnim romobilima u tom razdoblju, sve su bile s ozlijeđenim osobama, a četiri od pet ozlijeđenih bile su mlađe od 18 godina.
I nije riječ samo o padovima na praznoj cesti.
U jednom slučaju maloljetnik je vozio romobil i na njemu prevozio drugu maloljetnu osobu. U sudaru s automobilom jedna je osoba zadobila teške ozljede.
U drugom slučaju dijete je vozilo romobil kolnikom, izgubilo nadzor i palo.
A ove godine u Zagorju se priča nastavila.
U ožujku je 16-godišnjak u Jazvinama pao s električnog romobila i teško se ozlijedio. Policija navodi da je vozio bez zaštitne kacige.
Još je ozbiljniji slučaj iz travnja, kada je dijete rođeno 2013. godine upravljalo električnim romobilom, iako je prema zakonu bilo premlado za njegovu vožnju. Na romobilu je bio i drugi putnik, također dijete. Vozač je zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor i pao. Zadobio je teške tjelesne ozljede i helikopterom je prevezen u Zagreb.
U lipnju su u Krapini dvije maloljetne osobe vozile zajedno na jednom romobilu. Vozač se nogostupom približio pješačkom prijelazu, ali se nije zaustavio i sišao s romobila, već je nastavio preko zebre. Uslijedio je sudar s automobilom, a oboje su lakše ozlijeđeni.
To nisu samo brojke.
To su konkretna djeca i konkretne obitelji.
A što kada romobil nije „obični“ romobil?
Tu stvari postaju još zanimljivije. Zakon govori o maksimalnih 25 km/h, ali na tržištu postoje romobili koji mogu razvijati puno veće brzine.
Policija je ove godine u Zagorju već zaustavljala maloljetnike na romobilima čiji elektromotori prelaze dopuštenih 0,6 kW. Takva vozila ne pripadaju zakonskoj kategoriji osobnih prijevoznih sredstava i ne smiju sudjelovati u prometu.
Jedan takav romobil policija je oduzela i 17-godišnjaku u Stubičkim Toplicama.
Drugim riječima, moguće je kupiti vozilo koje izgleda kao električni romobil, ali po svojim karakteristikama više nije romobil kojim se smije sudjelovati u prometu.
A onda dolazimo do roditelja.
Tko kontrolira što roditelj kupuje djetetu?
Ako 15-godišnjaku kupite romobil koji može ići 50 km/h, problem nije samo u tome što dijete možda vozi prebrzo. Problem je što ste mu dali vozilo koje ne smije biti u prometu u toj konfiguraciji.
I tu više nije dovoljno reći: „Djeca trebaju biti odgovornija“, možda trebamo pitati i: „Jesu li roditelji dovoljno odgovorni“?
Romobil nije igračka. Ali je li zakon spreman za stvarnost?
Električni romobil sam po sebi nije problem. Problem nastaje kada se spoje neiskustvo, brzina, nepoznavanje prometnih pravila, izostanak zaštitne opreme i vozilo koje svojim karakteristikama može biti daleko snažnije od onoga što zakon dopušta.
U Hrvatskoj je 14 godina dovoljna dob za samostalno upravljanje električnim romobilom. Vozačka dozvola nije potrebna.
Liječnici istodobno upozoravaju na sve teže ozljede djece, policija bilježi nesreće, a na hrvatskim ulicama pojavljuju se i romobili koji mogu razviti brzine višestruko veće od zakonski dopuštenih.
U Zagorju smo posljednjih godina imali djecu i maloljetnike koji su vozili bez kacige, vozili u paru, sudjelovali u sudarima s automobilima, vozili kolnikom ili upravljali romobilima koji po svojim tehničkim karakteristikama uopće ne pripadaju zakonskoj kategoriji osobnog prijevoznog sredstva.
Možda je vrijeme da se zato ponovno otvori pitanje treba li mijenjati zakon, povećati dobnu granicu, uvesti obaveznu prometnu edukaciju, pooštriti odgovornost roditelja ili strože kontrolirati tehničke karakteristike romobila.
A možda je postojeći zakon dobar, ali se jednostavno ne provodi dovoljno dobro.
Jedno je sigurno, kada 14-godišnjak sjedne na električni romobil i izađe među automobile, bicikliste i pješake, više nije riječ samo o dječjoj igri.
Riječ je o sudjelovanju u prometu.
Treba li Hrvatska zbog toga mijenjati pravila?
