Individualizirani postupci i prilagodba nastavnih sadržaja nisu isto – evo tko odlučuje, kako pokrenuti postupak i što škola mora osigurati učeniku.
Svako dijete ima pravo na obrazovanje prilagođeno svojim sposobnostima, potrebama i mogućnostima. Za učenike s teškoćama u razvoju to može značiti individualizirani pristup u nastavi, prilagodbu nastavnih sadržaja ili neki od posebnih programa obrazovanja. No mnogi roditelji ne znaju koja je razlika između tih mogućnosti, kome se trebaju obratiti i što mogu učiniti ako smatraju da njihovo dijete ne dobiva odgovarajuću podršku.
Hrvatski obrazovni sustav predviđa različite primjerene programe odgoja i obrazovanja za učenike s teškoćama u razvoju. Njihova primjena uređena je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te odgovarajućim pravilnikom, a cilj je omogućiti svakom učeniku obrazovanje u skladu s njegovim individualnim potrebama.
Koja je razlika između individualiziranog i prilagođenog programa?
Iako roditelji često koriste izraze individualizirani i prilagođeni program kao da znače isto, među njima postoji važna razlika.
Redoviti program uz individualizirane postupke, poznatiji kao individualizirani program, namijenjen je učenicima koji mogu svladavati redoviti nastavni plan i program, odnosno kurikulum, ali im je zbog određenih teškoća potrebno prilagoditi način rada.
To može uključivati dodatno vrijeme za rješavanje zadataka, drukčije metode poučavanja, jednostavnije i jasnije upute, prilagođene načine provjeravanja znanja, korištenje posebnih didaktičkih i tehnoloških sredstava ili prilagodbu prostora u kojem učenik radi. Pritom učenik uči iste nastavne sadržaje kao i ostali učenici, ali mu se prilagođava način na koji ih usvaja i pokazuje svoje znanje.
S druge strane, redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, koji se često naziva prilagođeni program, namijenjen je učenicima koji zbog vrste i stupnja teškoća ne mogu svladavati redoviti program bez sadržajnih prilagodbi.
U tom se slučaju ne prilagođava samo način poučavanja nego i nastavni sadržaji, odnosno njihov opseg i dubina, u skladu s učenikovim sposobnostima i mogućnostima.
Osim ovih programa, predviđeni su i posebni programi uz individualizirane postupke, uključujući program za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnog života i rada.
Tko odlučuje koji je program najbolji za dijete?
O primjerenom programu ne odlučuje samostalno roditelj, učitelj ili ravnatelj škole. Program se utvrđuje u postupku procjene psihofizičkog stanja djeteta, u kojem sudjeluje nadležno stručno povjerenstvo.
Pritom se razmatraju djetetove sposobnosti, teškoće, način funkcioniranja i obrazovne potrebe. Važno je pritom sagledati dijete u cjelini, a ne samo njegovu dijagnozu ili pojedinu teškoću.
Postupak se može pokrenuti već prilikom upisa u prvi razred osnovne škole, ali i tijekom školovanja, ako se pokaže da učeniku treba drukčiji oblik obrazovne podrške.
Koja je dokumentacija potrebna?
Dokumentacija ovisi o individualnim potrebama djeteta i okolnostima konkretnog postupka. U procjeni se mogu koristiti medicinski nalazi, psihološka i logopedska dokumentacija, nalazi edukacijskih rehabilitatora, dokumentacija ustanova u kojima je dijete bilo uključeno u procjenu ili rehabilitaciju te mišljenja učitelja i stručnih suradnika škole.
Ako nadležno tijelo tijekom postupka zatraži dodatni specijalistički nalaz ili mišljenje, roditelj ga treba pribaviti u roku od 60 dana od pokretanja postupka. Ako pregled nije moguće obaviti u tom roku, potrebno je o tome pisanim putem obavijestiti školu ili nadležno tijelo i dostaviti dokaz o zakazanom terminu.
Kako roditelji mogu pokrenuti postupak?
Roditelji koji primijete da dijete ima teškoće u praćenju nastave, usvajanju sadržaja ili sudjelovanju u školskim aktivnostima mogu se najprije obratiti razredniku, stručnoj službi škole ili ravnatelju. Mogu zatražiti razgovor o djetetovim potrebama, iznijeti svoja zapažanja, dostaviti postojeću dokumentaciju i raspitati se o mogućnosti pokretanja postupka utvrđivanja psihofizičkog stanja.
Roditelji su važni sudionici postupka i njihova je suradnja sa školom i stručnim tijelima iznimno važna. Dijagnoza sama po sebi ne znači automatsko ostvarivanje određenog programa. Odluka se donosi na temelju cjelovite procjene djetetovih sposobnosti i potreba.
Što ako se roditelji ne slažu s odlukom?
Roditelji imaju pravo izraziti svoje mišljenje o predloženom programu. Ako se ne slažu s donesenim rješenjem, mogu podnijeti žalbu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih putem nadležnog upravnog tijela.
Rok za žalbu je 15 dana od dostave rješenja. Ako roditelj nije zadovoljan ni drugostupanjskim rješenjem Ministarstva, može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom, u roku od 30 dana od dostave tog rješenja.
Što škola mora osigurati učeniku?
Nakon utvrđivanja primjerenog programa, škola je dužna organizirati njegovu provedbu i osigurati potrebne prilagodbe. Kod redovitog programa uz individualizirane postupke učitelji i nastavnici izrađuju pisani dokument u kojem se razrađuju konkretne prilagodbe. U njegovoj izradi sudjeluju i stručni suradnici škole, a roditelj odnosno skrbnik mora imati mogućnost uvida u dokument tijekom prve polovice polugodišta.
Prilagodbe se mogu odnositi na vrijeme potrebno za izvršavanje zadataka, metode poučavanja i rada, način provjeravanja znanja, praćenje i vrednovanje postignuća, aktivnosti učenika te korištenje posebnih tehnoloških, didaktičkih i rehabilitacijskih sredstava.
Kod redovitog programa uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke izrađuje se pisani dokument za svaki pojedini nastavni predmet, također u suradnji sa stručnim suradnicima škole. I taj dokument mora biti dostupan roditeljima na uvid tijekom prve polovice polugodišta.
Ovisno o utvrđenom programu i potrebama učenika, obrazovanje se može provoditi u redovitom razrednom odjelu, kombinirano u redovitom i posebnom razrednom odjelu, u posebnom razrednom odjelu ili u odgojno-obrazovnoj skupini.
Što ako škola ne provodi dogovorene prilagodbe?
Donošenje rješenja ne znači da je posao završen. Škola mora osigurati da se utvrđeni program doista provodi i da učenik dobiva potrebnu podršku. Ako roditelj primijeti da se prilagodbe ne provode ili da ne odgovaraju djetetovim potrebama, prvi korak trebao bi biti razgovor s razrednikom i stručnom službom škole.
Roditelj može zatražiti konkretne informacije o tome koje su prilagodbe predviđene, kako se provode i na koji se način prati učenikov napredak. Ako se problem ne riješi, moguće je obratiti se ravnatelju, nadležnom upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba ili Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, ovisno o okolnostima slučaja.
Važno je pritom sačuvati pisanu komunikaciju sa školom i dokumentaciju o poduzetim koracima jer ona može biti korisna u daljnjem postupku.
Može li dijete dobiti podršku i bez formalnog rješenja?
Može. Ovo je posebno važno za roditelje koji nisu sigurni treba li njihovu djetetu formalno utvrđivati primjereni program.
Učenici koji imaju teškoće u učenju, probleme u ponašanju ili emocionalne probleme, kao i teškoće povezane s odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturnim ili jezičnim okolnostima, mogu dobiti individualizirani pristup u nastavi i bez donošenja formalnog rješenja o primjerenom programu.
To znači da škola i u takvim situacijama treba prepoznati učenikove potrebe i osigurati odgovarajuću podršku. Pritom je važno razlikovati individualizirani pristup u nastavi od formalnog redovitog programa uz individualizirane postupke, za koji se donosi rješenje.
Pravodobno prepoznavanje teškoća, suradnja roditelja i škole te odgovarajuća podrška mogu značajno utjecati na djetetovo obrazovanje, razvoj i svakodnevno funkcioniranje. Roditelji koji primijete da njihovo dijete ima poteškoća ne bi trebali čekati da se problemi nagomilaju, već se pravodobno obratiti školi i informirati o mogućnostima koje sustav pruža.



