Svake godine posljednjeg utorka u veljači obilježava se Svjetski dan kastracije.
Iako se nekima tema na prvi pogled može činiti neugodnom ili sporednom, riječ je o pitanju koje izravno utječe na broj napuštenih životinja, rad skloništa i kvalitetu suživota ljudi i životinja u urbanim sredinama.
Problem nekontroliranog razmnožavanja nije apstraktan. Dovoljna je jedna nekastrirana mačka i njezino potomstvo da se u nekoliko godina broj životinja višestruko poveća. Slično vrijedi i za pse. Skloništa su često preopterećena, a mnoge životinje nikada ne dočekaju trajni dom.
Unatoč dostupnim informacijama, oko kastracije i dalje kruže brojni mitovi. Jedan od najraširenijih jest da ženka mora imati barem jedno leglo kako bi bila “ispunjena” ili zdravija. Struka jasno poručuje da za to ne postoji medicinski razlog; naprotiv, rana sterilizacija može smanjiti rizik od određenih tumora i ozbiljnih upala maternice. Često se može čuti i da kastrirani mužjaci postaju tromi i bezvoljni. U stvarnosti se najčešće smanjuju neželjena ponašanja poput agresije, obilježavanja teritorija i lutanja, što povećava sigurnost i životinje i okoline. Tu je i tvrdnja da je zahvat “neprirodan”, no treba imati na umu da kućni ljubimci ne žive u divljini, već u ljudskom okruženju u kojem je odgovornost za njihovo zdravlje i razmnožavanje upravo na vlasnicima.
Osim što sprječava neželjena legla, kastracija ima i jasne zdravstvene prednosti. Smanjuje rizik od tumora reproduktivnih organa, određenih hormonski uvjetovanih bolesti te komplikacija povezanih s tjeranjem i lažnom trudnoćom. Ujedno može produžiti životni vijek ljubimca i poboljšati njegovu kvalitetu života. Riječ je o rutinskom veterinarskom zahvatu koji se provodi svakodnevno i uz odgovarajuću skrb nosi minimalan rizik.
Odgovorno vlasništvo nad kućnim ljubimcem ne podrazumijeva samo hranu, šetnje i igru, nego i donošenje odluka koje sprječavaju potencijalnu buduću patnju.
