Udruga umirovljenika Radobojsko srce 65+ Radoboj, u suradnji s Općinom Radoboj, i ove je godine, već tradicionalno, organizirala Perečehu u Radoboju, oživjevši jedan od najstarijih i najljepših zagorskih običaja, čehanje perja.
Ovaj starinski društveni događaj, koji se nekada odvijao tijekom dugih zimskih večeri diljem Zagorja, održava se večeras, 6. veljače, u prostorijama DVD-a Radoboj, uz glazbenu pratnju domaćeg sastava Kontra bend. Okupio je brojne mještane, članove udruge i goste, koji su imali priliku prisjetiti se kako se nekada živjelo, radilo i družilo.
Perečeha nije bila samo radna večer, već i prilika za druženje, pjesmu, ples i prenošenje običaja s generacije na generaciju. Upravo takav duh prošlih vremena nastojala je dočarati Udruga, prikazavši kako su žene nekada tijekom godine skupljale perje, a zimi ga zajednički čehale i pripremale za izradu jastuka i perina.
O važnosti očuvanja tradicije i značaju ovakvih okupljanja za lokalnu zajednicu govorio je načelnik Općine Radoboj Anđelko Topolovec, istaknuvši kako bez čuvanja starih običaja nema ni snažne zajednice.
-Izreka kaže da nema zajednice ako nema očuvanja tih starih običaja. Bilo bi mi draže da je došlo više mladih i djece, no subota je i unatoč tome okupilo se mnoštvo ljudi. Ovo je jedna od naših najaktivnijih udruga i meni osobno posebno draga, jer upravo kroz ovakve događaje čuvaju stare običaje i prenose ih mlađim naraštajima-istaknuo je Topolovec.
Podsjetio je i kako je Udruga umirovljenika Radobojsko srce 65+ proizašla iz projekta 65+, koji je Općina Radoboj financirala sredstvima Europske unije.
-Na tim se aktivnostima okupila kritična masa ljudi starijih od 65 godina, koji su se počeli redovito družiti, a zatim su samoinicijativno nastavili s okupljanjima svakog petka. Na svako druženje dolazi njih oko četrdesetak, što dovoljno govori koliko su se međusobno pronašli i koliko im ta druženja znače-rekao je.
Načelnik je dodao kako su upravo oni jedna od posljednjih generacija koja se zna podružiti, zapjevati i zaplesati.
-Njima u tim godinama ništa nije problem. Kada Općina organizira izlet ili neku manifestaciju, nikada nije problem napuniti autobus ili dva. Zahvaljujem im i na inicijativi kod uređenja dječjih igrališta, križnog puta i svega ostaloga što rade za našu zajednicu-zaključio je načelnik Topolovec.
Kako bi se što vjernije dočarala atmosfera nekadašnjih zimskih večeri, naglasio je predsjednik Udruge umirovljenika Radobojsko srce 65+ Ivan Šemnički, istaknuvši rijetkost ovakvog običaja u današnje vrijeme.
-Pokušali smo što vjernije prikazati kako je to nekada izgledalo, s čehanjem perja, starinskim kolačima i tamburašima. Ovakav je običaj danas vrlo rijedak jer su ljudi zaboravili kako se nekada živjelo i radilo. Perje se koristilo za jastuke i perine, a danas toga više nema-objasnio je Šemnički.
Dodao je kako je jedan od ciljeva Perečehe uključiti mlađe generacije i približiti im život kakav se nekada vodio.
-Voljeli bismo da mladi ljudi vide kako je to nekada bilo, jer mi se toga još jako dobro sjećamo. Bilo bi ljepše da je došlo više djece. Djedovi i bake trebali bi uzeti unuke i doći na perečehu, neka se djeca ovdje druže, igraju i usput nauče nešto o prošlim vremenima-poručio je.
Kako je perečeha izgledala nekada, prisjetila se Veronika Cerovečki, opisujući običaje koji su nekada bili sastavni dio svakodnevice.
–Nama je to nekad bila najnormalnija stvar. Svaku večer se čehalo perje, za jastuke, tuhice i perine. Kada se djevojka udavala, trebala je dobiti šest jastuka. To je bio sulj, prvu večer se išlo po sulj, a drugi dan je bila svadba-prisjetila se Cerovečki.
Istaknula je kako su se ti običaji s vremenom izgubili te da danas postoje samo u sjećanjima.
–Danas su jastuci umjetni i tog običaja više nema. Ljudi više nemaju ni kokoši, ni purane, ni guske, a najbolje je bilo guščje perje. Ti su običaji nestali i danas ih se samo prisjećamo. Pokušavam ih prenijeti unucima, ali ih to, nažalost, baš i ne zanima-rekla je.
Da se perečeha nije održavala samo u Zagorju, već i u drugim krajevima Hrvatske, ispričala je Manda Kogaj, koja je rodom iz Slavonije.
-I kod nas se perje čehalo. Znalo nas je biti i preko sto. Dečki su čekali vani, a kada se sve počistilo, na stol je dolazila svakakva hrana, dolazili su mužikaši i počinjala je fešta. Tada su se dečki i cure upoznavali, a puno se ljudi zaljubilo upravo na perečehi-kazala je Kogaj.
