Novi zakon o tržištu električne energije ukida dosadašnju praksu tzv. neto mjerenja, što će u mnogim slučajevima negativno utjecati na isplativost ulaganja u obnovljive izvore energije.
Što to konkretno znači za kućanstva koja žele proizvoditi vlastitu električnu energiju putem sunčanih elektrana?
Naime, do sada su kućanstva s integriranim sunčanim elektranama mogla obračunavati razliku između preuzete i predane električne energije na kraju svakog mjeseca. Višak proizvedene energije prenosio se u sljedeći mjesec, a mreža je u tom smislu funkcionirala gotovo kao virtualna baterija. Otkupna cijena viškova bila je fiksna, što je olakšavalo planiranje ulaganja u sunčane elektrane.
Novi zakon ukida neto mjerenje. Umjesto obračuna razlike između potrošene i predane energije, svaki kilovatsat preuzet iz mreže plaća se prema tarifnom modelu korisnika, dok se za svaki kilovatsat predan u mrežu dobiva zakonski propisana naknada. Naknada više nije fiksna, već se uvodi dinamični model prema kojem se što više energije predaje u mrežu, otkupna cijena smanjuje. To znači da se svi troškovi, uključujući mrežarinu, naknade za obnovljive izvore i opskrbu, obračunavaju na puni iznos preuzete energije, bez izravnog kompenziranja s proizvedenom energijom.
Ova promjena značajno utječe na isplativost kućnih sunčanih elektrana. Do sada su elektrane često dimenzionirane prema godišnjoj potrošnji, bez obzira na dnevne ili mjesečne oscilacije. Novi sustav smanjuje isplativost onih elektrana koje predaju velike količine viška energije u mrežu. Optimalna rješenja postaju elektrane koje troše većinu proizvedene energije odmah ili kombiniraju proizvodnju s baterijskom pohranom, što i dalje može osigurati povrat ulaganja unutar deset godina.
Kućanstvima koja planiraju ulaganja u sunčane elektrane preporuča se projektiranje proizvodnje prema dnevnim i sezonskim profilima potrošnje kako bi se izbjegli preveliki viškovi. Ugradnja baterijskih sustava omogućuje pohranu viškova energije tijekom razdoblja niske potrošnje i njihovo korištenje kada je potrošnja veća, ali i pohranu noćne energije po nižoj tarifi za korištenje ujutro. Također je važno planirati hibridne invertere koji omogućuju integraciju baterija i olakšavaju buduća proširenja, jer naknadna ugradnja baterija u postojeće sustave bez hibridnog invertera može biti znatno skuplja.
Novi zakon uvodi i model dijeljenja energije, što znači da korisnik može višak proizvedene energije koristiti na drugom obračunskom mjernom mjestu pod istim OIB-om, plaćajući samo mrežarinu i naknade. Taj model omogućuje dimenzioniranje sunčanih elektrana za potrebe više lokacija i potiče razvoj energetskih zajednica.
Novi zakon ne znači kraj kućnih sunčanih elektrana, ali zahtijeva promišljeniji pristup. Projektiranje, optimizacija veličine i ugradnja baterijskih sustava postaju ključni, a kućanstva se sve više pozicioniraju kao aktivni sudionici elektroenergetskog sustava.
Očekuje se da će u budućnosti opskrbljivači kućanstvima sa sunčanim elektranama i baterijskom pohranom omogućiti sudjelovanje na veleprodajnim tržištima električne energije, čime će kućanstva moći prodavati viškove kada je električna energija skupa ili je pohranjivati i koristiti kada je povoljnija.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.