U četvrtak, 10. rujna, gost emisije „ZIP četvrtkom“ bio je Marko Horjan, direktor tvrtke EKO SIGURNOST iz Donje Stubice.
Povod za razgovor bila je i vijest da je EKO SIGURNOST dobitnik Zlatne kune Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Krapina, u kategoriji malih poduzeća. Horjan je govorio o priznanju, počecima poslovanja, razvoju tvrtke, zbrinjavanju otpada, čišćenju ventilacijskih sustava, zaposlenicima, širenju poslovanja, ali i planovima za budućnost.
Govoreći o Zlatnoj kuni, Horjan nije skrivao zadovoljstvo i ponos. Prisjetio se trenutka kada je prvi put doznao da se njegova tvrtka nalazi u užem izboru.
-Prvo sam bio ugodno iznenađen. Kad me nazvala gospođa iz Županije, nisam to ni shvatio ozbiljno, jer non-stop netko zove. Rekla mi je da sam u najužem krugu i ja sam rekao: ‘Dobro, kaj bude, bude.’ Kad me nazvala drugi put i rekla: ‘Vi ste dobili Zlatnu kunu’, e, sad mi je bilo jasno da smo ipak dobili. Onda vam krenu sjećanja i sve te slike iz početka, kako je to počelo. Nikad ne trebamo razmišljati o prošlosti, uvijek gledamo u budućnost, ali bio sam stvarno ugodno iznenađen i počašćen tom nagradom. Ponosan sam, jer stvarno smo uložili puno, puno, puno, neopisivo puno truda da bismo do toga došli – rekao je Horjan.
Tvrtka koja je krenula – iz minusa
EKO SIGURNOST osnovana je 2012. godine, a sljedeće godine obilježit će 15 godina poslovanja. Horjan se prisjetio kako su izgledali sami počeci, naglasivši da njegova tvrtka nije krenula od nule.
-To je skoro pa nevjerojatna priča gledajući s današnjeg gledišta. Mi nismo tvrtka koja je počela od nule, kako ljudi obično kažu. Mi smo počeli iz minusa. Konkretno, meni je prijatelj iz Donje Stubice posudio 30 tisuća kuna da otvorim firmu, a ja sam dao 20 tisuća kuna za temeljni kapital. Četiri tisuće kuna potrošili smo za troškove bilježnika i registraciju firme- naveo je.
Početak poslovanja bio je posebno zahtjevan jer, kako je istaknuo Horjan, tada nije bilo mogućnosti koje poduzetnicima danas omogućavaju da velik dio administracije obave putem interneta.
-Uvijek smo bili u nekim gospodarskim krizama, građevinarstvo je bilo stalo, ali otpad, pogotovo otpad od hrane, nešto je što ne može stati. Zadnji čovjek na zemlji mora jesti, zadnji čovjek na zemlji mora se kretati. To je nešto što mora postojati – naveo je.
Upravo je u gospodarenju otpadom Horjan pronašao poslovnu priliku. Prvotna ideja bila mu je proizvodnja biodizela, no vrlo brzo shvatio je da je to u Hrvatskoj teško izvedivo.
-Onda smo krenuli na sakupljanje otpadnih jestivih ulja, na obradu tih ulja i ta ulja šaljemo u Austriju, u tvrtku koja je jedna od najvećih proizvođača biodizela u Europi – rekao je Horjan.
Objasnio je da se biodizel proizveden od prikupljenog otpada ponovno vraća na hrvatsko tržište.
Od automehaničara do kriminalistike, pa poduzetništva
Horjan se u razgovoru prisjetio i svojih mladenačkih želja. Njegova prva želja bila je postati automehaničar, no roditelji se s tim nisu mogli pomiriti pa je završio gimnaziju. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja zainteresirao se za vojni poziv, a potom i za rad u Ministarstvu unutarnjih poslova.
-U četvrtom razredu su došli iz Ministarstva unutarnjih poslova. Kako su nam oni to lijepo prezentirali, meni je to izgledalo kao CSI. Međutim, uspio sam završiti kriminalistiku i diplomirati uz rad. Na dan diplomiranja imao sam šest godina radnog staža – rekao je.
Iako je završio kriminalistiku, njegova generacija nije imala osigurana radna mjesta u Ministarstvu.
-Nismo imali osigurano radno mjesto. Trebali smo biti najkvalitetniji kadar, a nikad nismo bili zaposleni. Ali danas, kad to gledam, stvarno mi nije žao. Puno mi je ljepše ovo. I svi moji kolege kojima sam dao priliku uspjeli su, imali su svoje firme, tako da ljudi rade – ponosno govori.
Kako je nastala EKO SIGURNOST
Prije EKO SIGURNOSTI postojala je ideja o tvrtki koja bi se bavila zaštitarskim poslovima.
-Prvo nije bila EKO SIGURNOST. Prvo je bila Sigurnost Horjan. Trebao sam se baviti zaštitarstvom – rekao je dodavši kako je od početka želio raditi za sebe.
Krenuo je, kaže, korak po korak. Sve poslove i kontakte koje je imao zapisivao je u bilježnicu, a potom je počeo zvati ljude i dogovarati poslove.
Ideja za otpadna jestiva ulja došla je gotovo slučajno
Nakon 12 godina rada u Zagrebu i razmišljanja o tome kako ostvariti veću financijsku samostalnost, Horjan je počeo razmišljati o alternativnim načinima poslovanja. Jednog dana, dok je majku vozio u Zagreb, ugledao je prizor koji mu je dao ideju.
-Jedno popodne mama me zamolila da je vozim kod tete u Zagreb. Kako sam je odvezao, šećem ulicom i vidim gospođu kako iz velikog inox lonca otvara šaht i izlijeva unutra ulje. U šaht! Ja sad razmišljam: ‘Bože dragi, prije ili kasnije će se to začepiti.’ To je neminovno. Mi se time bavimo, to je užasno teško. Sve se hvata, a prilikom stvrdnjavanja, odnosno zimi, to je kamen – rekao je te objasnio problem s otpadnim jestivim uljima koja sadrže palmino ulje.
U tom je trenutku odlučio krenuti sa sakupljanjem otpadnog ulja. No, i taj je proces zahtijevao niz dozvola i administrativnih koraka.
– Korak po korak dao sam zahtjev i uspio sam dobiti privremenu dozvolu. Sad je trajna dozvola, s revizijom svakih pet godina – naveo je Horjan.
Od bačve i lopate do suvremenog postrojenja
Počeci su bili daleko od današnjih uvjeta rada. Naime, danas EKO SIGURNOST raspolaže znatno naprednijom opremom.
-Danas imamo tri komore koje po funkciji griju skoro 24 sata. Imamo filtre, imamo bazene, separatore. Danas je to toliko jednostavno da ne može biti jednostavnije. Ali stvar je u tome da sam ja jako zavolio taj posao – govori.
Upravo ljubav prema poslu, smatra Horjan, s vremenom je postala važnija od početne želje za zaradom.
U razvoju poslovanja važnu ulogu imali su kontakti s inozemstvom. Horjan je istaknuo da su postojale ponude iz Poljske, Njemačke, Nizozemske, Švedske, Danske i Italije, no posebno je izdvojio Austriju.
Horjan je istaknuo i koliko je količina prikupljenog otpada zapravo velika.
-Prošle smo godine izvezli više od 1700 tona otpadnih jestivih ulja. Kad bismo to složili u kompoziciju cisterni po 25 tona, koliko k nama dolaze, to bi bilo odavde pa do Oroslavja. I sad zamislite da se ta količina samo iz jedne male firme iz Zagorja izlije u neku površinu ili vodu – približava Horjan.
Iako otpadno jestivo ulje samo po sebi nije opasan otpad, neodgovorno postupanje s njim može dovesti do problema.
-Nitko ne garantira da u kontaktu s drugim tvarima, oborinskim vodama i ne znam kojim kemikalijama može postati vrlo opasan otpad. Svakim gospodarskim otpadom treba postupati odgovorno i savjesno – ističe.
Od ulja do ventilacijskih sustava
Poslovanje EKO SIGURNOSTI s vremenom se proširilo i na druga područja. Horjan se prisjetio da je u početku, kao vlasnik nove tvrtke, istodobno bio direktor, tajnik i radnik.
Širenje usluga dogodilo se postupno, kroz kontakte i poslovne sastanke. Jedan od njih doveo je do suradnje sa slovenskim partnerom koji je radio ventilacijske sustave.
-Hodajući po tim sastancima, uvijek te netko zove. Vidi da imaš dozvolu, imaju oni planove, žele te kupiti. Na kraju, tvojim novcem. Tako sam shvatio da treba veća količina ulja. Ali teško se bilo probiti – ističe dodavši kako je na jednom sastanku upoznao gospodina iz Slovenije koji se bavio ventilacijskim sustavima i zastupao španjolsku opremu.
-Dogovorili smo se da me on nauči raditi ventilacije, da ja mogu to pružiti mušterijama u Hrvatskoj, a ja njega da uvedem u ulje. Tako smo radili puno po Sloveniji. Moji dečki radili su kasnije i po hotelima, restoranima, McDonald’sima. Ulazili smo doslovno u ventilacijske kanale – govori.
Jedan od većih poslova bio je čišćenje čak 33 kilometra ventilacijskih kanala na Westgateu.
Sami su izradili strojeve
Kada su shvatili koliko je profesionalna oprema skupa, Horjan i njegov tim odlučili su razviti vlastita rješenja.
-Za vrijeme jednog godišnjeg napravio sam svoj procesor za proizvodnju biodizela i napravili smo stroj za čišćenje ventilacija. Prvo hidraulični, a nakon toga, s obzirom na to da je hidraulika s agregatom dosta teška i masivna, napravili smo i puno manji pneumatski stroj za nepristupačnije stvari – govori.
Rezultati su ga, kaže, dodatno uvjerili da je odluka bila dobra.
-Mogu reći da jedan radi punih osam godina, drugi radi četiri godine, a jedan jedini kvar bio je u to vrijeme – naveo je.
Razvoj vlastite opreme bio je rezultat dugogodišnjeg iskustva, putovanja i učenja.
Iako su ga konkurentske tvrtke pokušavale zainteresirati za prodaju ili patentiranje opreme, to mu nije bio cilj.
Korektnost i brzina plaćanja kao važan dio poslovanja
Na pitanje što je najviše pridonijelo rastu tvrtke – oprema, ljudi, širenje usluga ili nova tržišta – Horjan je odgovorio da je riječ o kombinaciji svega.
-Teško je izdvojiti što je najviše pomoglo. Kombinacija je stvarno svega. Ali, općenito, da nismo toliko naradili, toliko usluga ponudili, sama korektnost i brzina plaćanja. To je u poslovnom svijetu najbitnija stvar – ističe.
Prije dvije godine EKO SIGURNOST kupila je tvrtku Rama iz Virovitice, čime je poslovanje prošireno na Slavoniju.
Preuzimanje je donijelo veliki rast prihoda.
-U godinu dana samo dolje smo porasli za više od 100 posto u prihodima u odnosu na ono što su oni imali prije nas. Napravili smo jednu stvarno lijepu, prekrasnu malu europsku firmu u industrijskoj zoni. Puno smo uložili, ali smo postigli rezultat – ponosno govori Horjan.
No širenje poslovanja značilo je i velika odricanja zaposlenika koji su svakodnevno putovali iz Zagorja u Slavoniju.
U obje tvrtke trenutačno je zaposleno 18 ljudi, od čega ih je 14 u Zagorju.
-Imali smo tegoba i svašta smo prošli i s tim, i svega toga nešto naučiš. Stvarno moram reći da danas nemam problema i stvarno sam našao kvalitetne radnike. Svima se zahvaljujem, svim djelatnicima i djelatnicama, na svom uloženom trudu i zalaganju. Mislim da su adekvatno i plaćeni – govori.
U odnosu prema zaposlenicima želi zadržati obiteljski pristup.
-Mi smo tu više gledali da to bude obiteljska neka firma i dan-danas je takav odnos, bez obzira na broj radnika. Da se sutra proširi kapacitet na duplo, to duplo opet bih gledao da se tako napravi, da se postavi jedan čovjek po grupama, isto kao u vojsci, da održava taj neki odnos – rekao je Horjan koji smatra da zadovoljstvo zaposlenika izravno utječe na kvalitetu posla.
-Nema ništa gore nego kad čovjek ide nezadovoljan na posao. To nema efekta, nema tog učinka. Ne može raditi netko ako želi otići. Ako on nije zadovoljan, ni te dane koje treba biti tamo neće odraditi kvalitetno. Mi smo jedan lanac, svaka karika mora biti čvrsta i povezana. Ako jedna pukne, ne funkcionira ništa – navodi.
Horjan je pojasnio da iza svakog preuzetog posla stoji niz ljudi i aktivnosti.
Važnost čišćenja ventilacijskih sustava
Drugi važan dio poslovanja EKO SIGURNOSTI odnosi se na čišćenje ventilacijskih sustava, posebno u objektima u kojima se priprema i poslužuje hrana.
-Zakon koji je trenutačno u Austriji za čišćenje ventilacijskih sustava kaže da bi svaki austrijski objekt koji poslužuje hranu preko 30 menija dnevno trebao čistiti ventilacijski sustav četiri puta godišnje – rekao je Horjan.
U Hrvatskoj, kaže, dio korisnika sve više vodi računa o održavanju, no još uvijek ima i onih koji ventilaciju ne čiste godinama.
-Kad se nečistoća hvata na lopatice motora, na turbine, motor ode van balansa. Jedno krilo se hvata manje, drugo više, motor ode van balansa, odu ležajevi i dotaknu se stator i rotor. Onda možda imate grupu od 30 ljudi, stane ventilacija, ventilacija je povezana s plinom, kuhinja ne može raditi i onda nastane panika – objašnjava te dodaje kako čisti ventilacijski sustavi utječu i na potrošnju energije.
-Kad vidim da mi netko u kuhinji skine filtre, a nisu ti filtri bezveze tamo, mene jeza hvata. Kad vidim koliko je to prljavo. Može vam kapati dolje po ventilaciji, kao po cijevi, isto se može zapaliti. Imate taj dimnjak sam po sebi i on vuče. Možete imati takav požar koji uopće ne zamislite – upozorava Horjan.
„Mogu zamijeniti svakoga u firmi“
Na pitanje je li upravo poznavanje svakog dijela poslovanja jedna od formula uspjeha, Horjan je odgovorio da mu je velika prednost to što je od početka sam radio različite poslove.
-Velika stvar je u tome što ja stvarno mogu svakoga zamijeniti. Mogu zamijeniti svaku djelatnost koja se vrši u firmi. To je, recimo, velika prednost toga kad krenete sami. Vi druge učite, netko uči vas – navodi.
Za njega je odnos prema korisnicima jedan od temelja poslovanja.
Zlatna kuna kao potvrda dosadašnjeg rada, ali ne i kraj
Zlatna kuna za Horjana predstavlja potvrdu svega što je EKO SIGURNOST radila od svojih početaka.
-Ta kuna je stvarno potvrda da smo dobro radili. Baš ovih dana kad sam razmišljao, stvarno je to ono šlag na tortu. No priznanje ne znači da planira stati. Moja životna želja je, a ja se nadam da ću to stvoriti, da ja proizvodim svoj biodizel, svoj domaći – govori.
Horjan smatra da bi Hrvatska trebala više koristiti vlastiti otpad i od njega proizvoditi energent koji će se ponovno koristiti na domaćem tržištu.
Njegov cilj je izgraditi proizvodni pogon za preradu otpadnih jestivih ulja i proizvodnju biodizela.
-To je cilj. To bih htio napraviti, zaposliti još barem 20 ljudi, da se onda toči hrvatski biodizel. Ne da ga mi moramo izvana uvoziti, pa opet naše isto ulje vraćati u Hrvatsku – rekao je Horjan te spomenuo kako to nema smisla.
Novi planovi i daljnje širenje
Na kraju razgovora Horjan je otkrio i da EKO SIGURNOST pregovara o preuzimanju još jedne tvrtke.
-U pregovorima smo još za preuzimanje jedne firme. Jedne firme koja je isto puno starija od nas. S ovom smo pregovarali dugo, ali nadam se da će uroditi plodom – rekao je.
Time se, kaže, nastavlja put koji je počeo prije gotovo 15 godina, od jedne posuđene svote novca, prve bačve i rada „sve ujedno“, do tvrtke koja danas posluje na više lokacija, zapošljava ljude u Zagorju i Slavoniji, izvozi više od tisuću tona otpadnog jestivog ulja godišnje, razvija vlastitu opremu i osvaja jedno od najvažnijih priznanja Hrvatske gospodarske komore.
Za Horjana, međutim, Zlatna kuna nije završetak tog puta, nego potvrda da je smjer kojim je krenuo bio ispravan – i dodatni poticaj za ostvarenje ambicioznog cilja proizvodnje domaćeg biodizela.
Cijelu emisiju možete pogledati u nastavku:
