U vremenu sve izraženijih klimatskih promjena, visokih temperatura, suša i drugih vremenskih ekstrema, sve je važnije razumjeti prirodu i procese koji se u njoj odvijaju. Šuma je jedan od najvrjednijih, ali istodobno i najosjetljivijih dijelova našeg okoliša.
O šumi, njezinoj ljepoti, vrijednosti i promjenama kojima svjedočimo govorilo se u novom izdanju emisije „Zagorje zeleno“, u kojoj je gošća bila Jolanda Vincelj, članica Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva – Ogranak Zagreb i bivša upraviteljica Šumarije Krapina.
Vincelj ističe kako je šuma, baš poput cijele prirode, danas izložena velikim pritiscima. Visoke temperature i suše ostavljaju trag, no ono što je posebno važno jest činjenica da šuma na promjene reagira sporije nego mnogi drugi prirodni sustavi.
-Šuma je relativno trom sustav u usporedbi s poljoprivrednim kulturama. Ona živi duže, njezin razvojni ciklus je duži, pa time i sporiji-rekla je Vincelj, naglasivši kako se zbog toga određene promjene u šumi uočavaju tek nakon određenog vremena.
Upravo je protok vremena, dodaje, iznimno važan kada se govori o šumama. Nešto što se danas događa možda neće odmah ostaviti vidljive posljedice, ali to ne znači da ih neće biti.
-Moramo promatrati, redovito provoditi monitoring, uspoređivati kako je danas, a kako sutra, da bismo mogli pravodobno reagirati-kazala je Vincelj.
„Šuma okom šumara“ donosi drugačiji pogled na prirodu
Jedan od zanimljivijih dijelova razgovora bio je posvećen izložbi „Šuma okom šumara“, projektu Hrvatskog šumarskog društva – Ogranka Bjelovar. Ideja o izložbi pojavila se još 1998. godine, kada su šumari počeli okupljati fotografije koje su nastajale tijekom njihova rada na terenu.
Izložba je, između ostalog, nastala i iz potrebe da se javnosti pokaže kako posao šumara nije samo sječa stabala, kako se ponekad pojednostavljeno prikazuje, već da šumari šumu promatraju, proučavaju, prate njezino stanje i brinu o njezinu razvoju.
-Kolege šumari u Bjelovaru shvatili su da svi oni po terenu fotografiraju i počeli su prikupljati fotografije. Nekako je na površinu počelo dolaziti negativno mišljenje javnosti o šumarima i o šumarskoj struci pa su rekli da bi mogli prekinuti taj neželjeni trend da se šumara promatra samo kao čovjeka koji s motorkom i sjekirom luta po šumi-ispričala je Vincelj.
Od 2006. godine izložba se održava u obliku kakav poznajemo danas. Šumari svoje fotografije prijavljuju na natječaj, a odabrane radove selektira stručni žiri. Nakon predstavljanja u Bjelovaru, izložba putuje Hrvatskom i tako šumske motive iz profesionalne perspektive približava široj javnosti.
Posebno mjesto u toj priči ima Krapina. Zahvaljujući suradnji s Pučkim otvorenim učilištem u Krapini, izložba je ondje prisutna još od 2011. godine. Fotografije tako iz godine u godinu dolaze i u Zagorje, gdje ih mogu razgledati svi zainteresirani, uključujući i djecu.
Vincelj smatra kako je upravo zimsko vrijeme posebno zanimljivo za predstavljanje izložbe jer fotografije šume u hladnijem dijelu godine donose boje, ljepotu i atmosferu prirode.
-U hladno razdoblje, u snjegove, u vjetrove, u kiše, donesemo boje šume i cijele sezone. To je jedna krasna izložba za otvoriti i ljudi s radošću dođu to pogledati-istaknula je.
Što šumar vidi drugačije
Naslov izložbe „Šuma okom šumara“ prirodno otvara pitanje vidi li šumar u šumi nešto što običan posjetitelj ne primjećuje. Vincelj na to pitanje ne daje jednoznačan odgovor, jer, kako kaže, svatko šumu doživljava na svoj način. Ipak, dugogodišnji rad u šumi razvija posebno oko za detalje.
Šumar će, primjerice, uočiti stanje stabala, tragove određenih procesa, način gospodarenja šumom ili promjene koje bi nekome drugome mogle promaknuti. Fotografija pritom može služiti i kao stručna dokumentacija, za bilježenje stanja na terenu, planiranje, uspoređivanje i praćenje promjena.
No, uz stručne fotografije postoje i one koje nastaju jednostavno zato što je neki prizor lijep, neobičan ili vrijedan pamćenja.
-Neke od njih su za sebe i za struku, a postoje i fotografije gdje te oduševi neki događaj, neka sitnica, neka ljepota i onda to evidentiraš, fotografiraš, malo se potrudiš-rekla je Vincelj.
Pritom naglašava kako nitko nema ekskluzivno pravo na prirodu. Šumu jednako mogu doživljavati šumari, planinari, biolozi, botaničari, rekreativci i svi drugi ljubitelji prirode.
–Nitko nema, po meni, ekskluzivno pravo na šumu, nego i planinar, običan ljubitelj prirode, botaničar i biolog. Svi koji se nađu u šumi, njihova je jednako-naglasila je.
Dugogodišnji rad razvija moć opažanja
Jedna od zanimljivijih poruka razgovora odnosi se upravo na sposobnost promatranja. Vincelj kaže kako je tijekom dugogodišnjeg rada na terenu primijetila da joj se izoštrila moć opažanja, i ne samo u šumi.
–Meni se kroz taj posao izoštrila i poboljšala moć opažanja. I to ne samo u šumi, nego ja vidim i oko sebe i drugdje. Vidim brže, bolje detalje neke i tako-kazala je.
Takva sposobnost, objašnjava, razvija se iskustvom. Čak i kada šumar prolazi šumom obavljajući određeni posao, krajičkom oka može primijetiti nešto što će ga potaknuti da zastane i pogleda bolje.
S druge strane, ljudi koji u šumu dolaze rekreativno često imaju priliku promatrati prirodu bez radnih obveza, ali i oni mogu razvijati svoju sposobnost opažanja.
U šumu ne treba žuriti
Kako bi ljudi bolje upoznali šumu, Vincelj savjetuje da uspore. Umjesto da šumom prolaze žureći prema odredištu, potrebno je zastati, pogledati oko sebe i uključiti sva osjetila.
–Kad idu kroz šumu, prvo ne treba letjeti. Treba hodati sporije ili zastati, okrenuti se i pogledati-savjetovala je Vincelj.
Takva šetnja omogućuje da primijetimo detalje koji bi nam inače promaknuli, ptice na granama, zvukove, mirise, različite oblike i boje. Šuma, kaže, ima svoje mirise, zvukove i ritam, ali ih možemo doživjeti samo ako joj posvetimo dovoljno pažnje.
Važna je i tišina. Ako hodamo u grupi i cijelo vrijeme razgovaramo, teško ćemo istodobno kvalitetno opažati ono što se događa oko nas.
Osim promatranja, potrebno je i postavljati pitanja. Zašto je nešto takvo kakvo jest? Kako je nastalo? Zašto se određena promjena događa? Upravo kroz pitanja i traženje odgovora prirodu možemo početi bolje razumijevati.
„Spor odgovor šume ne smije nam biti alibi“
Na kraju razgovora Vincelj se vratila na jednu od ključnih tema, sporost šumskih procesa. Iako šuma na vanjske utjecaje reagira sporije, to ne znači da čovjek smije čekati da posljedice postanu očite.
–Sporiji odgovor šume na vanjske utjecaje ne smije nam biti alibi za zakašnjele reakcije-poručila je Vincelj.
Zato je, kaže, potrebno stalno pratiti, promatrati i razmišljati kako i zašto bi se na određene promjene trebalo reagirati. Samo tako možemo pomoći šumi da ostane zdrava i vitalna i za generacije koje dolaze.
A možda upravo u tome leži i najvažnija poruka emisije „Zagorje zeleno“ –prirodu ne treba samo čuvati, nego je treba upoznati i naučiti je gledati.
Ne treba uvijek prolaziti kroz šumu samo da bismo stigli do cilja. Ponekad je dovoljno usporiti, zastati i pogledati oko sebe. Poslušati ptice, osjetiti miris šume, primijetiti detalj na kori drveta ili promjenu boje lišća.
Jer, kako je poručila Vincelj, „vježba stvara majstora“. Što smo češće u prirodi i što je pažljivije promatramo, to ćemo je bolje razumjeti, a samim time i više cijeniti i čuvati.
Šuma možda reagira sporo, ali čovjek ne bi smio čekati. Prirodu treba promatrati, razumjeti i poštovati, kako bismo s njom mogli živjeti u pravoj sinergiji.
Cijelu emisiju možete pogledati u nastavku:
