U novom izdanju emisije „Zagorje zeleno“, emitiranom u četvrtak, 2. listopada, gost je bio doktor znanosti Ivan Martinić, s kojim smo razgovarali o 18. generaciji projekta Ptiček – mladi čuvari prirode.
Ovogodišnji program okupio je 24 učenika koji su kroz dvodnevne radionice u Radoboju i Zelenjaku učili o prirodnim vrijednostima, zaštićenim područjima, klimatskim promjenama i važnosti aktivnog sudjelovanja u očuvanju prirode.
Martinić se osvrnuo na ovogodišnji program, ali i na gotovo dva desetljeća projekta kroz koji je do sada prošlo 429 mladih čuvara prirode. Govorio je i o tome koliko se odnos djece prema prirodi promijenio u posljednjih 18 godina, zašto je iskustveno učenje važno te kako roditelji i učitelji mogu djecu dodatno potaknuti na boravak i istraživanje prirode.
-Uvijek počinjemo s time zašto smo ovdje, koja je svrha osposobljavanja mladih čuvara prirode i kako su oni dio velikog svjetskog Junior Ranger pokreta. Taj pokret okuplja djecu širom svijeta koja se na sličan način osposobljavaju za razumijevanje prirode, ali i za preuzimanje aktivne uloge u njezinu očuvanju-rekao je Martinić.
Ovogodišnji program u Radoboju bio je posvećen upoznavanju zavičajnih prirodnih vrijednosti, ekološkoj mreži Natura 2000, ali i istraživanju. Mladi čuvari prirode učili su o kukcima, mineralima i osnovnim načelima zaštite prirode, a sve je bilo isprepleteno različitim iskustvenim igrama i zadacima.
Drugog dana program se preselio u Zelenjak, gdje su učenici upoznavali važnost zaštićenih područja, povezivanje prirodne i kulturne baštine, ekosustave, ciljne vrste i održivi razvoj. Poseban dio bio je posvećen klimatskim promjenama, a projekt je završio igranim scenama u kojima su se djeca sama našla u ulozi čuvara prirode.
-Nakon što prvi dan dobiju različite zadatke, kroz glumljene scene pokazuju koliko su zapravo razumjeli svoju ulogu čuvara prirode. Stavljaju se u tu ulogu i komuniciraju s posjetiteljima koji, primjerice, žele na neki način narušiti prirodu. Treneri su uglavnom isti, kompozicija programa je poznata, ali svaka nova generacija donese neki novi začin i sve ispadne malo drugačije-pojasnio je Martinić.
‘Imamo i budućih novinara i voditelja’
A posebnih anegdota, kaže, nije nedostajalo ni ove godine, iako se jedna posebno izdvojila. Tijekom rada s tematskim karticama Martinić je djecu pitao ima li među njima onih koji bi jednog dana željeli biti televizijski voditelji.
-Petoro ih je diglo ruku. Dakle, imamo i budućih novinara i voditelja, ima kadra-našalio se Martinić.
Upravo je opuštena atmosfera jedan od važnih elemenata projekta. Djeca dolaze iz različitih dijelova županije, međusobno se upoznaju, druže i zajedno prolaze kroz aktivnosti koje ih istodobno uče i zabavljaju.
Projekt je kroz 18 godina došao do brojke od 429 mladih čuvara prirode, što je, kaže Martinić, razlog za ponos, ali i za razmišljanje koliko bi takvih programa trebalo biti u cijeloj Hrvatskoj.
-S jedne strane sam jako ponosan na tu brojku, a s druge strane malo potišten jer se pitam zašto to nije 20 puta po 400. Imamo 20 županija u Hrvatskoj. Kada bismo svugdje imali takav program, to bi bilo oko 800 djece godišnje. Kroz 20 godina došli bismo do 16 tisuća mladih ljudi koji bi prošli takvu edukaciju-rekao je.
Iako projekt, prema njegovim riječima, nije posebno prepoznat na nacionalnoj razini, održao se zahvaljujući kvaliteti i kontinuitetu.
Zašto je važno djecu što ranije povezati s prirodom?
Martinić smatra da je upravo osnovnoškolska dob posebno važna za stvaranje odnosa prema prirodi.
-Djeca su ta koju možete formirati. Ona su spužvice i upravo se u toj dobi poruke najviše primaju. Još su američki parkovi, kada su počeli voditi grupe djece i pričati im priče u parkovima, shvatili da se upravo djeci takve poruke najviše ‘lijepe’. To je taj formativni dio-objasnio je.
No danas djeca odrastaju u potpuno drugačijem okruženju. Internet, društvene mreže i digitalni sadržaji zauzimaju velik dio njihova vremena, zbog čega je neposredan kontakt s prirodom još važniji.
–Djeca ili su u sportu ili su na TikToku i internetu. Vrlo malo ih je u folklornim društvima i sličnim aktivnostima, a još je manje onih koji bi se dublje vezali uz prirodu. Zato je važno pristupiti djeci i stvoriti naviku stalnog odlaska u prirodu, ali i brige za tu prirodu-rekao je Martinić.
‘Prije su imali blato na škornjima, danas imaju aplikacije’
Govoreći o razlikama između prvih generacija Ptičeka i današnjih učenika, Martinić ističe kako se promijenio način na koji djeca dolaze do znanja o prirodi.
-Prije ste imali veću povezanost i dublji odnos s prirodom. Djeca su bila više povezana s vrtom, oranicama i svojim dvorištem. Imali su blato na “škornjima” i crno pod noktima. Danas su internetski oboružani. Čitaju o klimatskim promjenama, imaju aplikacije za prepoznavanje vrsta i različite načine za praćenje prirode-kaže Martinić.
Zbog toga, smatra, interes nije nestao, nego se promijenio način na koji djeca pristupaju prirodi.
-Interes je isti, samo je dojam da ste prije imali prizemniju djecu, više ruralno vezanu uz prirodu. Danas imate djecu koja žele biti moderna, a danas biti moderan znači biti pomalo i zelen-rekao je.
‘Nećete pričati o kukcu kojeg nemate u rukama’
Upravo je zato iskustveno učenje jedna od ključnih vrijednosti Ptičeka. Martinić smatra kako djeca puno snažnije pamte ono što su sami doživjela nego ono što su samo čula u učionici.
-To stvara izravan doživljaj i jake dojmove. Nećete pričati o kukcu kojeg nemate u rukama, nećete pričati o mineralu koji djeca nemaju ispred sebe-istaknuo je.
Kao posebno vrijedan primjer navodi aktivnosti uz Sutlu, kada djeca imaju priliku promatrati i istraživati život u rijeci.
-Kada djeca imaju priliku gledati ribice, dirati ih, raditi s mrežama i izvlačiti ih, onda je to nešto što je nezaboravno. Takva vrsta izravnog doživljavanja i taj dojam su presudni-rekao je Martinić.
Poruka roditeljima: vratite djecu u prirodu
Za kraj razgovora Martinić je roditeljima i učiteljima poručio da djeci pokušaju pružiti ono što su mnogi od njih imali tijekom vlastitog djetinjstva, više neposrednog kontakta s prirodom.
-Uključite djecu kada balirate sijeno, kada sadite biljku ili kopate u vrtu. Napravite barem jednom mjesečno izlet u neko zaštićeno područje-poručio je.
Kao mjesta za početak naveo je prirodne vrijednosti Zagorja, poput Gupčeve lipe, Zelenjaka i Strahinjčice, ali i različite lokalne ekološke aktivnosti.
–Dijete nikad nije premalo da bi se moglo uključiti u neko ekološko društvo. Imamo sjajna ekološka društva koja jako puno rade s mladim ljudima. Djeca se mogu uključiti i učiti kroz takve aktivnosti-rekao je.
Boravak u prirodi nije važan samo zbog znanja o biljkama, životinjama i okolišu. Priroda djeci daje priliku da se suoče s izazovima, samostalno donose odluke i postupno grade sigurnost u sebe.
–U prirodi ćete sresti velik broj izazova. Hoćete li se moći popeti na stablo, preskočiti potok, hoćete li se bojati neke rupe, to su izazovi pred kojima sami odlučujete možete li ili ne možete. To preispitivanje samoga sebe i samojačanje vrlo su važne stvari i teško ih je dobiti na prirodniji način nego u prirodi ili šumi-zaključio je Martinić.
