Danas, 23. veljače 2026. godine, u Hotelu Matija Gubec u Stubičkim Toplicama održana je promocija knjige „Vinske priče Hrvatsko zagorje“.
Knjiga predstavlja autentične priče o ljudima, vinogradima i vinima koja oblikuju suvremeni identitet zagorskog vinarstva. Spaja tradiciju i suvremeni pristup proizvodnji vina te svjedoči o regiji koja se razvija strpljivo, oslanjajući se na znanje, iskustvo i predanost svojih vinara.
Na predstavljanju su se okupljenima obratili inicijator projekta, župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, načelnik Općine Stubičke Toplice Josip Beljak, predsjednica Udruge Vino Zagorje Jasminka Šaško, poznati gastronomski stručnjak Radovan Marčić, te autor knjige Željko Garmaz. Svojim su riječima istaknuli važnost očuvanja zagorske vinske baštine i promicanja regije kao destinacije vrhunskih vina.
Uz organizatore i autore, promociji su prisustvovali vinari zastupljeni u knjizi, kao i predstavnici brojnih zagorskih udruga vinara, vinogradara i podrumara.
Okupljene je na samom početku pozdravio župan Željko Kolar, idejni inicijator ovog izdanja.
-Kada sam pisao predgovor za ovu knjigu imao sam posebnu inspiraciju jer povod da krenemo u izdavanje ovakve knjige je bio Radovan Marčić koji mi je poklonio knjige od autora o istarskim i slavonskim vinarima-kazao je naglasivši kako se u knjigama radi upravo o ljudima, a ne samo o vinima. Tada se “rodila” ideja o izdavanju knjige o zagorskim vinarima.
Oni, kako kaže župan, pričaju najljepšu priču o zagorskim vinima.
–Nema priče o našim kvalitetnim, sjajnim zagorskim vinima bez naših vinara-istaknuo je te pročitao dio uvoda koji je nazvan “Tihi heroji zagorskih vinograda”.
“Zagorje je kraj koji priča tiho, ali s dubinom koja se osjeti u svakoj čaši vina. Naši su brežuljci stoljećima učili čovjeka strpljenju, radu i poštovanju prema zemlji. U tom skladnom suživotu nastale su priče o ljudima koji su svoje ruke, srce i život utkali u trs. Upravo te priče, to bogatstvo ljudske topline, predanost i ponos donosi ova knjiga. Danas s ponosom može se reći da su zagorski vinari prepoznati daleko izvan granice našeg Zagorja-prekrasne bajke na dlanu. Njihova vina već godinama osvajaju zlatne medalje na prestižnim svjetskim natjecanjima od Londonskog decantera i s pravom zauzimaju mjesto uz bok najboljima na svijetu. Svaka nagrada, svaka medalja, svako priznanje, potvrda je, ne samo kvalitete, nego i duha koji u Zagorju stoljećima prebiva, duha koji ne poznaje odustajanje. No ono što posebno raduje je činjenica da su naši vinari sve više okrenuti očuvanju i revitalizaciji autohtonih sorata vinove loze. Te sorte, poput starih melodija koje su gotovo utihnule, ponovo pronalaze svoj glas. Krapinsko-zagorska županija s ponosom podržava te napore jer u njima se čuva naš identitet i priča jer u svakom čokotu Beline, Kraljevine, Sokola i drugih domaćih sorata čitamo prošlost, ali i vidimo budućnost koja se gradi ljubavlju, ali i znanjem. Vinske priče Zagorja nisu tek zbirka o vinima, oni su oda ljudima koji u svojoj svakodnevici spajaju tradiciju i suvremenost, poštovanje prema naslijeđu i otvorenost prema novim znanjima. Ova knjiga poziva čitatelja da zastane, udahne miris zagorskih vinograda i osjeti toplinu doma, ponos koji izbija iz svake priče i zahvalnost prema svima koji čuvaju i razvijaju ovo naše vinsko blago. Zagorje je oduvijek znalo da prava vrijednost vina nije samo u njegovu okusu, već i u pričama koje nosi, a zahvaljujući Željku Garmazu i Radovanu Marčiću te su priče sada ispričane iskreno, s dušom i s ljubavlju.”
-Svi vi koji ste u ovoj našoj vinskoj priči zaslužujete naše duboko poštovanje. Vaš rad, rezultat vašeg rada, kvaliteta vaših vina je inspiracija, ne samo za nas kao Županiju da poduzmemo apsolutno sve da vam pomognemo u kreiranju vinskih priča, već i nadahnuće za mlade vinogradare koji se tek trebaju odlučiti krenuti u ovu avanturu, da imaju uzora, da imaju od koga učiti i da imaju od koga slijediti-kazao je Kolar istaknuvši kako vjeruje da će ova knjiga potaknuti mnoge u Hrvatskoj da zastanu i shvate koja je kvaliteta i značaj Zagorja, zagorskog vinograda i vina za Zagorce danas i sutra.
Kako mu je posebno drago što se promocija održava u Stubičkim Toplicama naveo je načelnik Stubičkih Toplica, Josip Beljak koji je i sam vinar.
-Od malena sam okružen vinarima i vinima. Moji su roditelji imali kljet i restoran, nasljedstvo mog djeda i bake gdje sam odrastao i slušao o zagorskim vinima i raznim teorijama da bi se sve to preokrenulo-rekao je naglasivši kako je Zagorje danas, ne samo u vrhu hrvatskog vinarstva, već i europskog.
Naime, zagorski vinari dobitnici su brojnih odličja na raznim decanterima i natjecanjima.
-Osobno imam 2.000 trsova, što je meni za sada vrh. Dobro znam koliko je truda i muke potrebno kako bi se sve to odradilo, posebno u Zagorju gdje je teren nemilosrdan, no naši bregi su ipak posebni, zbog čega je i naše Zagorje posebno. Slobodno mogu reći da onaj koji uspije u Zagorju može uspjeti i drugdje-kazao je Beljak naglasivši kako je važno ljubav prema vinogradarstvu i vinarstvu prenositi na mlađe generacije.
Predsjednica Udruge Vino Zagorje Jasminka Šaško, predstavnica vinara naglasila je kako su sva vina “lijepa”, ne samo ona u Hrvatskom zagorju.
-Svjedoci smo da vinogradarstvo u cijeloj regiji već godinama prati trendove i da smo zaista visoko pozicionirani na vinskoj sceni-naglasila je Šaško napomenuvši da što se tiče kvalitete, Hrvatska je konkurentna.
Smatra kako se hrvatski vinari mogu pojaviti na bilo kojem svjetskom tržištu.
-Oni se prijavljuju na brojna ocjenjivanja čime dokazuju kvalitetu svojih vina, no kako je i naše Zagorje malo, tako su i naše površine male, tako da količinski možemo jako slabo konkurirati. Unatoč tome, imamo vinara koji dobro izvoze i imaju vina prisutna i na drugim tržištima-navela je.
-Lijepo je vidjeti ovdje perjanicu vinarstva. Gotovo svi vinari koji su ovdje, spomenuti su u knjizi-rekla je dodavši kako se danas ne predstavlja knjiga, već upravo vinari.
Kazala je kako knjiga prikazuje predstavlja gotovo sve najvažnije vinare Hrvatskog Zagorja, njihov put, njihove početke, prikazuje njihove razvojne faze i nagrade, koje su zapravo i potvrdile sav taj njihov trud i rad koji su napravili u svojim podrumima i u svojim vinogradima. I tu je riječ, kako kaže, o dijelu koje nadilazi i imena i priznanja.
–Vinogradarsko u Hrvatskom zagorju je duboko ukorijenjeno u identitet regije. Možemo reći da povijest vinogradarstva traje kod nas već milijunima godina što je isto tako jedan podatak i pokazatelj koliko dugo se mi time bavimo-rekla je aludirajući na okamenjenu vinovu lozu pronađenu u Radoboju.
Od te okamine, navodi, prošlo je puno toga. Prošli smo kroz Beline koje su bile već olako zaboravljene, no sad se one na sreću ponovo revitaliziraju. Prošli smo proces zamijene tih Belina nekim modernim sortama koje su svjetski priznate, ali prošli smo i procese nadogradnje znanja, osuvremenjivanja podruma, a samim time postizanjem naše, odnosno kvalitete vina u podrumima.
-Ova knjiga zapravo potvrđuje da uspjeh naših vinara nije sigurno slučajan. Svi oni su utkali jako puno znanja, jako puno truda i vjere da ostanu na toj zemlji, što je u neku ruku i hrabrost jer trebaš biti hrabar da ostaneš na toj grudi i da se primiš nečega, radiš i budeš ustrajan te da proizvedeš neki takav proizvod. Nažalost, sve manje mladih ostaje na toj zemlji-rekla je čestitavši svima koji rade u vinogradu i čuvaju tu tradiciju.
Poznati hrvatski gastronom i publicist Radovan Marčić istaknuo je kako je odrastao sa spoznajom da je zagorsko vino nešto iznimno vrijedno i važno za hrvatsku vinsku scenu.
-U Hrvatskom zagorju nalazi se najveći broj parcela pod vinogradima u zemlji i gotovo tri tisuće vinara. To govori da je ovdje pravi cvijet vinarstva, a ta snaga i raznolikost sabrani su i u ovoj knjizi. Hvala svima koji su došli predstaviti se i stati iza svojih priča-kazao je Marčić, dodavši kako ova knjiga nije namijenjena samo najpoznatijim imenima.
-Nadam se da ćete pročitati što se krije iza imena vinara koje već svi znamo. Osim njih, danas postoji ogroman broj vinara hobista. Ova knjiga poticaj je upravo njima, da postanu prestižni, poznatiji i nagrađivani vinari-naglasio je.
Marčić je istaknuo kako se, unatoč brojnim poteškoćama, velik broj ljudi u Zagorju i dalje bavi vinogradarstvom, podrumarstvom i proizvodnjom vina.
-Razlog ove knjige i cijele ideje jest da Hrvatsko zagorje bude medijski prisutnije te da se kvaliteta i problemi vinara jasnije prepoznaju. ‘Vinske priče Hrvatskog zagorja’ nisu samo tekstovi o vinima, nego portreti vinara I ljudi koji stoje iza svake boce-rekao je Marčić.
Govoreći o osobnom odnosu prema vinu, istaknuo je važnost povjerenja i neposrednog kontakta s proizvođačem.
-Ja osobno puno radije pijem vino kad znam čije je. Etiketa na boci govori dosta, ali ja vino ne kupujem u trgovinama ni vinotekama, nego kod vinara. Nastojim prije toga upoznati čovjeka od kojeg kupujem vino i pokazalo se da je to dobar put-kazao je Marčić, naglasivši kako je autor knjige pristupio temi na drugačiji način.
–Autor je osmislio jedan prosede koji nije uobičajen za vina. O vinima se najčešće govori kroz arome i doživljaj na nepcu, što je svakako pozitivno. No ovdje je istaknuto da iza vina stoji čovjek. Meni osobno ne znači mnogo ono što piše na etiketi, ali mi mnogo znači ako poznajem vinara-dodao je, osvrnuvši se i na stanje na tržištu vina.
-S vinima se događa isto što i s drugim namirnicama na tržištu. U jako puno vina malvazija je zapravo graševina, a u mnogim zagorskim vinima riječ je o mađarskoj graševini. Kada imate povjerenje u vinara, takve stvari lakše podnesete-rekao je, dotaknuvši se i teme zaštite autohtonih sorata Hrvatskog zagorja.
Istaknuo je kako je jedno od važnih polazišta promocija domaćih sorti.
-Promocija Starohrvatske beline, Sokola i drugih autohtonih sorti bila je jedno od glavnih usmjerenja. Za te je sorte ovom publikacijom postavljen vrlo dobar temelj-kazao je.
Govoreći o autoru knjige, Željku Garmazu, Marčić je naglasio kako je riječ o dugogodišnjem poznavatelju vinske scene.
-Dugo se poznajemo i susretali smo se na brojnim vinskim sajmovima i smotrama. Garmaz ima i vlastiti Festival traminca u Iloku, stalno je u vinogradima i vinarijama, nedavno se vratio iz Mađarske. On živi vino, i to se vidi u ovoj knjizi-zaključio je.
Autor knjige Željko Garmaz na predstavljanju se osvrnuo na one zbog kojih je knjiga i nastala, vinare Hrvatskog zagorja.
-Kad sam počeo raditi ovu knjigu, mislio sam da pišem o vinima, o sortama, alkoholu, bačvama i medaljama. No vrlo brzo sam shvatio da zapravo pišem o ljudima. Vino je u ovoj knjizi možda i najmanje važno, jer vino je rezultat, a mene su zanimali uzroci. Tko stoji iza svake etikete? Tko ustaje rano, tko riskira, tko ostaje? Jer iza svake boce stoji nečiji život-istaknuo je Garmaz., te dodao kako se vino često romantizira, ali stvarnost je drukčija.
-Ljudi vole reći da je vino romantična priča. Možda u čaši, ali u vinogradu to je ozbiljan posao. To su sunce, blato, rezidba, tuča i prognoza koju gledaš pet puta dnevno, kao da će se promijeniti ako je dovoljno dugo promatraš. Posebno u srpnju, u podne. Tada romantika ispari brže od rose na bregu. I onda vam netko kaže da je to hobi-kazao je, naglasivši kako je upravo zato važno govoriti o ljudima.
-Bez njih nema ni vina, ni knjige, ni ove večeri. Kada sam krenuo raditi ovu knjigu, nisam znao da ću upoznati toliko različitih karaktera. Na Vuglec bregu Boris Vuglec pokazuje kako vizija jednog čovjeka može promijeniti percepciju cijelog kraja. Valentino Herceg podsjeća da vino traži preciznost i strpljenje i da se ništa ozbiljno ne događa preko noći-rekao je Garmaz, dodavši kako svaka vinarija nosi svoju posebnu priču.
-Kod Tihomira Kote vidiš da pjenušac nije slučajnost, nego odluka. Bodren pokazuje koliko hrabrosti treba da ideš svojim putem, čak i kada je taj put zahtjevniji. Kod Grozaja osjetiš kako se znanje prenosi s generacije na generaciju, bez puno buke, ali s puno rada. Kod Severa vidiš obitelj koja stoji iza svakog trsa, doslovno. Nenad Posavec pokazuje da upornost nije glasna, ali traje-naveo je.
Istaknuo je i druge vinare koji su ostavili snažan dojam.
-Milivoj Prekratić podsjeća da je vino prije svega odnos prema zemlji. Tomislav Bolfan dokazuje da možeš biti drukčiji, a ostati svoj. Igor Jambresić pokazuje da i kupina ima svoje dostojanstvo i svoje tržište. Zvonko, Zvika, podsjeća nas da energija i entuzijazam ponekad znače jednako koliko i hektari-kazao je, te dodao kako su ga posebno dojmile priče o očuvanju sorti i identiteta.
-Kod Petršića vidiš da se sorta ne spašava zato što je isplativa, nego zato što je tvoja. Robert Stoltz gradi priču tiho, ali čvrsto, kao dobar temelj. Tomislav Petrovečki pokazuje da tradicija i ambicija ne moraju biti suprotnosti. Mladen Micak uči nas da vino ne nastaje u uredu, nego na suncu. Filip Hren dokazuje da mladost i ozbiljan poslovni pristup mogu ići zajedno-istaknuo je Garmaz, osvrnuvši se i na snagu zajedništva.
-U Vitusu, Bratkovići i Kantoci pokazuju da se suradnja može pretvoriti u snagu. Ervin Drenški sa svojim Vinima Kraljica podsjeća da ime obvezuje, ali i motivira. Kada sve to stavite na jedno mjesto, shvatite da ovo nije scena s jednim stilom. Ovo je zajednica različitih rukopisa i baš zato je jaka-rekao je Garmaz, te je naglasio i važnost institucionalne podrške.
-Ova knjiga nije nastala sama od sebe. Prva institucija koja je odlučila da ovaj kraj bude obrađen kroz vinske priče bila je Krapinsko-zagorska županija, na čelu sa županom Željkom Kolarom. To nije bila samo projektna odluka, nego poruka da je rad ovih ljudi vrijedan-istaknuo je, dodavši kako vinari rijetko govore glasno o sebi.
-Oni rade. Vinograd nije siguran posao. Podrum nije siguran posao. Tržište nije sigurno. Ali unatoč svemu, oni sade nove trsove, obnavljaju podrume, šire proizvodnju, eksperimentiraju, spašavaju stare sorte i organiziraju događaje. A kada ih pitate zašto, dobit ćete jednostavan odgovor: “pa netko mora“-kazao je.
–Hrvatsko zagorje me kopka od prvog dolaska prije šesnaest godina. Kada sam se sada fokusirao samo na Zagorje, bio sam oduševljen koliko je ovo područje napredovalo u kvaliteti vina. Zagorci mogu biti ponosni na ono što imaju-rekao je, dodavši kako se nada da će knjiga prenijeti barem dio tog oduševljenja na buduće čitatelje i ljubitelje zagorskih vina.
Objasnio je i svoj autorski pristup.
-Ova knjiga je neka vrsta reportaže. Nakon novinarstva odlučio sam se posvetiti pisanju knjiga i kroz njih živjeti ideale novinarstva zbog kojih sam ušao u taj posao. Vinari kod mene nisu činjenice, datumi rezidbe i popisi radova u vinogradu. Oni su životne priče ljudi koji su ušli u ovaj posao, neki hobistički, ali svi vrlo brzo shvate da ovdje nema hobija. Ovo je težak i ozbiljan posao-naglasio je.
Na kraju je poručio kako knjiga nadilazi samu temu vina.
–Priča o ovim vinarima zapravo je priča o Hrvatskom zagorju. Nigdje nisam pronašao toliko glazbenika među vinarima kao ovdje. Sve je više i poslovnih ljudi koji ulaze u vinarstvo kao u neku vrstu vizit-karte, a kasnije shvate da je to ozbiljna djelatnost koja može doprinijeti razvoju njihova posla, ali i cijelog kraja. Ovo je deveta knjiga iz ciklusa vinskih priča, ali prva koju sam radio po narudžbi-zaključio je Garmaz.
Knjiga, u izdanju kuće Vinske priče iz Osijeka, donosi tekstove autora Garmaza, fotografije Emice Elveđi te dizajn naslovnice Vedrana Klemensa, dok je za tisak zaslužan Službeni glasnik iz Krapine. No, kako su mnogi istaknuli, njezina prava vrijednost leži u pričama ljudi čija su imena prozivana: Tomislav Bolfan Dragutin i Darko Bratković, Boris Drenški, Ervin Drenški, Josip i Nikola Grozaj, Valentino Herceg, Filip Hren, Igor Jambrešić, Tihomir Kota, Mladen Micak, Ivan i Filip Petrišić, Tomislav Petrovečki, Nenad Posavec, Milivoj Prekratić; Zvonko, Filip i Jakov Sever; Boris Vuglec, Robert Zdolc, Siniša Znika.
Večer su dodatno obogatili glazbene izvedbe zagorskih vinskih popevki, koje su podsjetile da se vino u ovome kraju nikada ne pije samo, ono se dijeli, pjeva i pamti.
Predstavljanjem knjige „Vinske priče – Hrvatsko Zagorje“ Zagorje je dobilo svoju vinsku razglednicu, onu koja miriše na podrum, na drvo bačve i svježe natočenu kapljicu, ali i na ponos ljudi koji su odlučili ostati, raditi i vjerovati u svoj brežuljkasti komadić svijeta.
