Ako postoji dan kad se u Zagorju službeno kaže da je zima “na klimavim nogama”, onda je to Vincekovo. Blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinogradara, svake godine u siječnju okuplja sve one koji znaju razliku između dobrog vina i onog koje je još bolje kad se pije u dobrom društvu.
Već od ranog jutra zagorski bregi postaju mala pozornica veselja. Vinogradi, koji su još jučer izgledali kao da duboko spavaju, odjednom se pretvaraju u mjesto smijeha, pjesme i naravno, molitve. Jer Vincekovo nije samo fešta, nego i stari običaj pun simbolike.
Rezidba, kobasice i malo “čarolije”
Glavni trenutak Vincekovog je prva rezidba trsa. Vinogradar, često uz pomoć kumova, prijatelja ili susjeda, odreže nekoliko grančica kako bi se vinova loza “probudila” i najavila dobru godinu. Na trs se tradicionalno objese kobasice i slanina, a sve se zalije vinom, jer ako je trs sit, bit će sitni i ljudi kad dođe berba.
Stari Zagorci bi rekli: “Kakvo je Vincekovo, takva bu i godina.” Ako je sunčano, nada je velika. Ako pada snijeg ili kiša, nema veze, jer dobro društvo i topli gemišt sve poprave.
Gemišt kao društveni ljepilo
U Zagorju Vincekovo ne može proći bez gemišta. Nije važno je li više bijelo ili više mineralna, važno je da se čaše pune, a razgovori produljuju. Tu se raspravlja o svemu, od prošlogodišnje berbe, preko vremena, do vječne teme čije je vino najbolje. Spoiler- uvijek je najbolje ono koje je trenutno u čaši.
Uz gemišt se često zapjeva i pokoja zagorska. Nema profesionalnih pjevača, ali ima srca, a to je najvažnije. Smijeh se širi vinogradom, a i oni koji su “samo došli malo pogledati” brzo shvate da se kući ide kasnije.
Običaj koji povezuje generacije
Posebna čar Vincekovog je u tome što okuplja sve generacije. Djedovi prenose običaje, roditelji brinu da se sve odradi kako treba, a mlađ, iako ponekad s mobitelom u ruci, ipak uče da vino ne nastaje samo u boci, nego u vinogradu, uz puno truda.
Za lokalne zajednice Vincekovo je i prilika da se pokaže gostoprimstvo. Sve češće se organiziraju otvorene fešte, male manifestacije i druženja na koja su dobrodošli i domaći i gosti. Jer Zagorje se ne doživljava- Zagorje se osjeti.
Više od običaja
Na kraju, Vincekovo nije samo početak vinogradarske godine. To je podsjetnik da se treba veseliti malim stvarima, cijeniti prirodu i barem na jedan dan usporiti. Ako trs može čekati proljeće, možemo i mi malo stati, nazdraviti i reći- “Nek’ nam je sretno i rodno!”
