Gradska knjižnica „Ksaver Šandor Gjalski“ u Zaboku odavno nije samo mjesto na kojem se posuđuju i vraćaju knjige.
Ondje se otvaraju izložbe, održavaju predavanja i radionice, organiziraju programi za djecu, mlade i starije osobe, predstavljaju zanimljivi Zabočani, a korisnici dolaze i po informacije koje nemaju nužno nikakve veze s književnošću. Takav pristup nije nastao slučajno, nego je rezultat promišljanja o tome što jedna gradska knjižnica danas treba biti i kako može ostati važna u svakodnevnom životu ljudi.
O tome smo razgovarali s Brankom Tuđom Kanceljak, ravnateljicom zabočke knjižnice, profesoricom hrvatskog jezika i diplomiranom bibliotekarkom, koja je na njezinu čelu od 2014. godine. Uz vođenje ustanove, aktivna je i u knjižničarskoj struci na nacionalnoj razini. Dopredsjednica je Hrvatskoga knjižničarskog društva, strukovne udruge koja okuplja oko 1500 članova diljem Hrvatske, a sudjeluje i u radu Programskog odbora Mjeseca hrvatske knjige.
Povod našem razgovoru aktualan je i za knjižnicu i za cijeli Zabok. Mjesec hrvatske knjige održava se od 15. listopada do 15. studenoga, a Dani Ksavera Šandora Gjalskog ove su godine na rasporedu od 15. do 24. listopada. No, dok će se u sljedećim tjednima govoriti o knjigama, autorima i kulturnim događanjima, razgovor s ravnateljicom pokazuje da se iza svega toga krije mnogo šira priča.
Dvije galerije, dječji odjel i prostor za seniore
Knjižnica danas raspolaže s približno 600 četvornih metara prostora, a njezin se razvoj posljednjih godina ne ogleda samo u knjigama na policama. Godine 2013. uređena je galerija namijenjena izlaganju slika i drugih umjetničkih djela. U početku je zamišljena kao prostor za stalni postav likovne sekcije „Josip Kaltnecker“, no interes je ubrzo nadmašio očekivanja.
Od 2014. godine ondje je otvoreno više od 150 izložbi. Izlažu profesionalni umjetnici, amateri i djeca, a zastupljeni su različiti oblici likovnog stvaralaštva, od slikarstva i fotografije do kiparstva. Prema procjeni ravnateljice, riječ je o galeriji koja se u županiji ističe brojem otvorenih izložbi i posjećenošću.
– Ispostavilo se da je jako velik interes za galeriju i da žele izlagati profesionalci i amateri, djeca, fotografi, kipari i različite udruge. Ljude smo naviknuli da, kada dođu posuditi knjigu, pogledaju i novu izložbu. Procjenjujemo da to čini barem trećina naših korisnika. Oni koji izlažu znaju da će njihov rad biti viđen, a naši korisnici dobivaju novi sadržaj. Rado razgledavaju izložbe, raspituju se o umjetniku i slikama. To je dobitna kombinacija – kaže Branka Tuđa Kanceljak.
U međuvremenu je otvorena i druga galerija, u prostoru dječjeg odjela. I ona ima redovita otvorenja izložbi, a pokazalo se da su takvi sadržaji posebno zanimljivi najmlađim posjetiteljima. Razgledavanje umjetničkih radova tako je postalo dio iskustva dolaska u knjižnicu, a ne nešto što je rezervirano za odlazak u zasebnu galeriju.
Dodatni prostor knjižnica je dobila 2022. godine, kada je Grad Zabok iznajmio prostor u kojem je otvoren Klub seniora. Ondje se starije osobe mogu družiti i čitati, a prostor koriste i za druge aktivnosti. U istom se prostoru sastaje i gradski Odbor za očuvanje baštine grada Zaboka, koji u suradnji s knjižnicom radi na projektima vezanima uz lokalnu povijest i kulturnu baštinu. Ondje svoj atelje ima i likovna sekcija „Josip Kaltnecker“.
Posebno mjesto u razvoju ustanove zauzima dječji odjel, otvoren u novom prostoru 2024. godine. Njegovo uređenje omogućila je donacija tvrtke Prostoria, koja je za potrebe knjižnice osmislila i namještaj prilagođen djeci. Ravnateljica ističe kako je tvrtku na suradnju potaknulo upravo iznenađenje količinom sadržaja koje knjižnica nudi najmlađima.
Od emocionalnih teškoća do radionica za roditelje
Među programima na koje su u knjižnici posebno ponosni jest „Osjećanje osjećaja“, koji već petu godinu vodi Jelena Ribić Pavelić. Riječ je o programu namijenjenom djeci koja imaju emocionalne teškoće, a temelji se na pristupu povezanom s biblioterapijom i radu na prepoznavanju i razumijevanju osjećaja.
Prema riječima ravnateljice, povratne informacije nakon nekoliko godina provedbe pokazuju pomake u uključivanju djece u školski sustav. Takvi programi, smatra, pokazuju koliko knjižnica može učiniti i izvan svoje tradicionalne obrazovne uloge.
– O mentalnom zdravlju danas se mnogo govori, ali često ostanemo na deklarativnoj razini. Održi se predavanje, ljudi osvijeste neki problem koji imaju oni ili njihova djeca, a poslije su prepušteni sami sebi ili skupim terapeutima. Mi imamo program namijenjen mlađoj školskoj dobi koji se redovito provodi i za koji dobivamo dobre povratne informacije. Upravo zato nam je važan. Ne želimo samo govoriti o problemima, nego ponuditi sadržaj koji djeci može konkretno pomoći – ističe ravnateljica.
Programi se pritom ne stvaraju samo na temelju pretpostavki o tome što bi korisnicima moglo biti zanimljivo. Jedan od važnijih dijelova njezina posla jest praćenje njihovih potreba, razgovor s posjetiteljima i ispitivanje interesa.
To je posebno važno u vremenu u kojem se navike brzo mijenjaju, a različite dobne skupine od knjižnice očekuju različite stvari. Među korisnicima su djeca i mladi, ali i osobe starije od 65 godina, kojima su potrebni sadržaji koji će ih uključiti u društveni život i potaknuti na aktivnosti.
– Jako je teško i zahtjevno kreirati program, ali postoji jedna faza koju ne preskačem, a to je ispitivanje potreba korisnika. Vrijeme se strašno mijenja i ne možemo se ponašati kao da su potrebe ljudi danas iste kao prije dvadeset ili trideset godina. Jedne korisnike treba privući i pokazati im da knjižnica nije nešto što je preživjelo svoje vrijeme, a drugima treba omogućiti da svoja znanja i vještine prenose dalje. Važno je i da ljudi u našoj ustanovi imaju sadržaje zbog kojih će dolaziti i ostajati – objašnjava Branka Tuđa Kanceljak.
U knjižnici se tako organiziraju različite radionice, predavanja i druženja. Za mlade se, primjerice, održava pub-kviz, u pravilu svaka tri mjeseca, a među novijim sadržajima su i radionice stripa. Programi se ne svode na jednu dobnu skupinu niti na jednu vrstu umjetnosti ili znanja. U vremenu preobilja informacija knjižnica kao pouzdano mjesto
Jedna od zanimljivijih tema razgovora bila je promjena uloge knjižnice. U vrijeme kada su knjige i tiskani izvori bili među rijetkim dostupnim načinima dolaska do znanja, svrha knjižnica bila je jasna. Danas se informacije mogu pronaći na bezbroj mjesta, ali to ne znači da ih je lakše razumjeti, procijeniti i pravilno upotrijebiti.
Upravo u tome ravnateljica vidi jednu od važnih zadaća suvremene knjižnice. Ljudi su svakodnevno izloženi velikoj količini informacija, savjeta i različitih tumačenja, a često je teško razlučiti što je pouzdano, a što nije. U vremenu u kojem se šire i lažne vijesti te neprovjerene informacije, knjižnica korisnicima pomaže provjeriti sadržaj i usmjeriti ih prema pouzdanim izvorima.
– Došli smo do toga da čovjek ima previše informacija. Primjerice, mladi roditelji toliko su bombardirani savjetima o tome kako odgajati dijete i kako mu pristupiti da se više ne snalaze. Uz sve to dolaze i savjeti koje čuju od svojih roditelja, baka i djedova, pa nastaje velika zbrka. Zato smo odlučili da knjižnica bude mjesto na kojem će moći dobiti relevantne informacije. Ljudi nas zovu i pitaju kada je neka predstava u Zaboku ili što se događa u gradu jer znaju da će dobiti točnu i pravodobnu informaciju. Stariji korisnici dođu pitati i gdje se nalazi neka trgovina. Na neki način postali smo i informacijski centar – govori ravnateljica.
To ne znači da knjižnica može ili treba odgovoriti na baš svako pitanje, nego da korisnicima može pomoći da dođu do pouzdanih izvora i kompetentnih ljudi. Zato se, uz kulturne programe, organiziraju i predavanja i radionice na teme iz svakodnevnog života.
Za mlade roditelje, primjerice, predavanja i radionice vodi Ana Hrastinski, patronažna djelatnica koja se bavi tom tematikom. Ideja je ponuditi provjerene informacije i omogućiti razgovor s osobom koja ima odgovarajuće znanje i iskustvo, umjesto da roditelji sami pokušavaju razriješiti mnoštvo proturječnih savjeta koje pronalaze na internetu ili čuju od drugih.
– Danas nije problem samo nedostatak informacija, nego i to što ih ima previše, a nisu vrednovane. Zato je važno ljude usmjeriti na predavanje, radionicu ili razgovor s kompetentnim predavačem. Ne možemo očekivati da će svatko sam uspjeti posložiti sve što pročita ili čuje. U tome knjižnica može pomoći tako da ponudi kvalitetan sadržaj i pouzdane informacije – kaže Branka Tuđa Kanceljak.
Takav pristup vidi se i u projektu „Zabočani Zabočanima“, u sklopu kojeg se sugrađanima predstavljaju ljudi iz vlastite sredine koji se bave zanimljivim poslovima, imaju posebna znanja ili se u slobodno vrijeme posvećuju neobičnim hobijima. Cilj je pokazati koliko zanimljivih ljudi živi u Zaboku i okolici, a da ih njihovi sugrađani možda i ne poznaju dovoljno.
Među dobro posjećenim događanjima bilo je predavanje dr. Ivice Bašića o nuklearnoj energiji. Tema koja se na prvi pogled može činiti zahtjevnom predstavljena je razumljivim jezikom, bez složenih dijagrama i grafičkih prikaza, kako bi publika dobila osnovne informacije o tome kako nuklearna energija funkcionira, koje su njezine prednosti, a koji nedostaci.
Knjižnica se tako ne odriče svoje kulturne i obrazovne uloge, nego je proširuje. Uz knjige, izložbe i književne susrete, korisnicima nudi priliku da upoznaju stručnjake iz vlastite sredine i čuju nešto novo o temama koje ih zanimaju.
Oko 45 tisuća naslova, a najvjerniji čitatelji stalno traže nove knjige
Unatoč brojnim dodatnim sadržajima, knjige ostaju temelj rada knjižnice. Njezin fond broji oko 45 tisuća naslova, a nabava novih izdanja važna je kako bi se odgovorilo na očekivanja čitatelja. Dostupnost informacija o novim knjigama promijenila je i navike korisnika. Čitatelji brzo doznaju što je novo na tržištu i žele što prije doći do naslova koji ih zanimaju. Zato knjižnica mora redovito obnavljati fond, a neki njezini najvjerniji korisnici čitaju toliko da im je teško ponuditi nešto što već nisu pročitali.
– Ne raste nam broj korisnika onoliko koliko bismo možda očekivali, ali oni koji čitaju, čitaju mnogo više. Uobičajeno posuđuju tri knjige, no za godišnji odmor nije problem odobriti i deset. Krimići i ljubavni romani vrlo su traženi, a imamo i nekoliko čitatelja kojima, unatoč stalnoj nabavi i dobrom financiranju, ponekad jednostavno nemamo što ponuditi jer su već pročitali sve što ih zanima – govori ravnateljica.
Sudjeluju i u izboru najčitatelja Krapinsko-zagorske županije, a jedna od čitateljica koja je ostala posebno zapamćena nakon odlaska u mirovinu odlučila je velik dio vremena posvetiti upravo knjigama. U godinu dana pročitala je 365 naslova, a njezino je objašnjenje bilo jednostavno: ako je mogla osam sati dnevno raditi, sada može osam sati dnevno čitati.
U knjižnici se pritom ne bave samo posudbom tuđih izdanja. Razvijaju i vlastitu izdavačku djelatnost, između ostaloga u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Zabok. Zajednički su objavili album posvećen Ksaveru Šandoru Gjalskom, a predstavili su i publikaciju o pticama gnjezdaricama grada Zaboka. Za album o Gjalskom interes je bio velik, pa je naklada već ponestala, a knjižnicu su zvali i radi predstavljanja publikacije na drugim mjestima.
Mjesec hrvatske knjige
Pred zabočkom knjižnicom sada je razdoblje pojačanih kulturnih aktivnosti. Mjesec hrvatske knjige traje od 15. listopada do 15. studenoga, a knjižnica u Danima Ksavera Šandora Gjalskog surađuje s organizatorima manifestacije.
Knjižnica će i ove godine biti jedno od mjesta na kojima će se susresti književnost, likovna umjetnost i zavičajna baština. Knjižnica sudjeluje i u gradskim kulturnim događanjima izvan vlastitih programa. Tijekom Kazališne jeseni, primjerice, pomagala je u distribuciji ulaznica i informiranju građana o predstavama i izvođačima.
Budući da je otvorena tijekom većeg dijela dana, korisnicima je često najjednostavnije upravo ondje provjeriti što ih zanima. Takav način rada traži mnogo organizacije, pogotovo zato što knjižnica ima pet zaposlenih, od kojih dvije kolegice rade na pola radnog vremena. Najveći je izazov osigurati da pult bude pokriven jer korisnici dolaze po knjige, informacije i ulaznice, ali i razgledati izložbe ili sudjelovati u drugim sadržajima.
Grad je prošle godine odobrio zapošljavanje dodatnog djelatnika na pola radnog vremena, što je pomoglo u svakodnevnom radu.
Knjižnica se gradi i odnosom s ljudima
Iza brojnih programa i organizacijskih poslova ostaju i svakodnevni susreti s korisnicima, od kojih neki s vremenom postanu mnogo više od usputnih posjeta. Jedan od njih je Krešo Frankić, slikar stariji od 90 godina, koji redovito dolazi u knjižnicu, razgleda što se događa i ondje provodi dio dana. Toliko se vezao uz prostor da je, prema riječima ravnateljice, želio preseliti iz doma za umirovljenike u Zagrebu u dom za umirovljenike u Zaboku kako bi mogao biti bliže knjižnici i nastaviti izlagati svoje radove. U knjižnici se često događa da korisnici dođu s konkretnim pitanjem, a ostanu zbog razgovora, izložbe ili susreta s nekim poznatim.
Dio atmosfere čine i tri mačke koje su se udomaćile u knjižnici. Suzana je postala svojevrsna ambasadorica i redovito se pojavljuje na događanjima, Mija boravi uz građu za odrasle, a tu je i Kikica.
Za ravnateljicu je sve to dio šireg shvaćanja knjižnice kao javnog prostora koji mora imati smisla za ljude koji ga koriste. Prije dolaska na čelo ustanove radila je u knjižnici Osnovne škole Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku, jedno vrijeme predavala hrvatski jezik, a 14 godina bila je vanjska suradnica Pučkog otvorenog učilišta. Vodila je i Vijeće izvannastavnih aktivnosti te se bavila edukacijom o održivom razvoju.
To iskustvo pomoglo joj je da knjižničarstvo promatra šire od samog rada s knjigama. Istodobno, kaže, za takvo je radno mjesto nužno stalno učiti i stručno se usavršavati.
– Ako se redovito ne usavršavam, formalno i neformalno, ne mogu biti dobra u svom poslu. Za ovakvo radno mjesto čovjek mora imati širinu, ali rekla bih i dobro uho, odnosno sluh za vrijeme i potrebe korisnika. Svaka knjižnica ima svoje specifičnosti, ovisno o ljudima kojima služi i načinu na koji radi. Važno je prepoznati što se mijenja i prema tome prilagođavati sadržaje, umjesto da samo ponavljamo ono što smo radili prije – zaključuje Branka Tuđa Kanceljak.
Upravo se u tome možda najbolje vidi smjer u kojem se razvija zabočka knjižnica. Njezina važnost ne mjeri se samo brojem knjiga na policama ili brojem održanih događanja, nego i time koliko uspijeva odgovoriti na potrebe ljudi koji kroz njezina vrata svakodnevno prolaze. U tjednima posvećenima knjigama i Gjalskom to će se ponovno vidjeti kroz izložbe, književne susrete i predstavljanje zavičajne baštine, ali i kroz sve one sadržaje zbog kojih knjižnica već odavno nije samo mjesto za posudbu knjiga.
