U svijetu u kojem se ravnopravnost još uvijek često mjeri nejednakostima, a sigurnost žena ponekad pretvara u svakodnevnu borbu za dostojanstvo, postoje osobe koje ne miruju pred tim izazovima.
Snježana Romić, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Krapinsko-zagorske županije, upravo je jedna od njih. Godinama neumorno radi na podizanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti, edukaciji i senzibilizaciji javnosti, organizirajući okrugle stolove, panel rasprave, edukacije i izložbe. Njezina misija nije samo statistika ili zakonodavni okvir. Ti je riječ o nečem puno većem, riječ je o stvarnim ljudskim životima, ženama koje svakodnevno trpe nasilje i traže izlaz iz začaranog kruga.
Kroz svoj rad, Romić svjedoči kako je nasilje nad ženama i dalje duboko ukorijenjen društveni problem, ali i kako sustav podrške može promijeniti živote. U ovom intervjuu razgovaramo o izazovima s kojima se susreću žrtve nasilja, o prevenciji femicida, ali i o važnosti javnog govora i edukacije, posebno među mladima. Jer, kako sama ističe, šutnja nije zlato, odgovornost je na svima nama, a sigurnost i dostojanstvo svake žene ne smiju biti pitanje sreće, već prava.
ZIP portal: Za početak, što Vas je osobno potaknulo da se uključite u rad Povjerenstva za ravnopravnost spolova i bavite se ovim temama?
SR: Niz godina aktivno sam sudjelovala u aktivnostima koje se bave temama ravnopravnosti spolova, nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Izuzetno je važno podizanje svijesti javnosti, o problematici ravnopravnosti spolova, edukacija i senzibilizacija o ovoj, nažalost još uvijek aktualnoj problematici. U suradnji sa Županijom i partnerima proteklih smo godina organizirali niz aktivnosti kao što su okrugli stolovi, panel rasprave, tribine, edukacije i izložbe s ciljem informiranja stručnih osoba i javnosti području ravnopravnosti spolova. Povjerenstvo za ravnopravnost spolova kroz aktivnosti ukazuje da žene i muškarci, u svoj svojoj različitosti, mogu slobodno kročiti putem koji su odabrali, imati jednake mogućnosti za uspjeh te da mogu ravnopravno sudjelovati u društvu.
ZIP portal: Kako danas izgleda situacija kada govorimo o nasilju nad ženama u Krapinsko-zagorskoj županiji?
SR: Nasilje nad ženama je rodno uvjetovano nasilje koje je i dalje vrlo ozbiljan i raširen društveni problem. Hrvatska ima zakonodavni okvir i vidljivi su određeni pomaci u osvještavanju javnosti, no nasilje je i dalje prisutno u različitim oblicima, od psihičkog i ekonomskog do fizičkog i seksualnog. Činjenica da se velik dio nasilja događa u obiteljskom i partnerskom okruženju, gdje bi žene trebale biti najsigurnije, zabrinjavajuća je. Krapinsko-zagorska županija dugi niz godina sustavno gradi mrežu podrške za žrtve obiteljskog nasilja. Danas ima jedan sveobuhvatni i zaokruženi sustav podrške za žrtve nasilja u obitelji koji uključuje sigurnu kuću i savjetovalište te podršku nakon izlaska iz sigurne kuće, a radi se na održavanju i jačanju klime društvene nulte tolerancije prema nasilju.
ZIP portal: Ove godine u Hrvatskoj bilježimo čak 19 femicida. Kako Vi osobno doživljavate taj podatak i što nam on govori?
SR: To je poražavajuća brojka koja govori da kao društvo nismo učinili dovoljno u prevenciji i ranom prepoznavanju nasilja. Femicid je krajnji ishod dugotrajnog nasilja koje često ima jasne znakove upozorenja. Svi, od pojedinca do društva u cjelini, trebamo prestati normalizirati nasilje i okretati glavu. Moramo propitati vlastite postupke, analizirati sustav od državne do lokalne razine i utvrditi gdje dolazi do propusta te što možemo učiniti kako bismo takve tragedije spriječili ili barem sveli na najmanju moguću mjeru. Nasilje nad ženama nije samo društveni problem, to je kriza ljudskih prava. Rodno utemeljeno nasilje je prisutno, ozbiljno i nedovoljno prijavljivano. Nitko od nas ne bi trebao ostati ravnodušan na ono što se događa oko nas. Svatko od nas je, ukoliko govorim o punoljetnim osobama, odgovoran za sebe te ako se susrećemo s određenim životnim teškoćama naša je odgovornost za svoje postupke i rješavanje životnih teškoća bez nasilja prema drugima.
ZIP portal: Često se kaže da su tragedije poput femicida „vrh sante leda“. Što se događa ispod površine, prije nego nasilje eskalira?
SR: Prije eskalacije nasilja često se govori da se čuje svađa, a to je kada obje strane podjednako sudjeluju u raspravi oko nečega oko čega se ne slažu. Ljubomora i alkoholizam također često prethode tragediji. Žene žrtve nasilja doživljavaju opetovana poniženja, strah, sram, zbunjenost i nepovjerenje. Boje se prijaviti nasilje zbog straha od reakcije nasilnika, osude okoline, ali i toga da im institucije neće vjerovati ili pomoći. Često su i ekonomski ovisne, vode brigu o djeci i emocionalno su povezane uz počinitelja nasilja. Nema opravdanja za nasilje nad ženama niti za femicid. Opravdanja ne postoje. Sudska praksa predviđa izricanje minimalnih kazni za kazneno djelo nasilja u obitelji. U slučaju osuđujuće presude predviđena je kazna zatvora u trajanju jedne do tri godine, a često se izriče niža kazna ili se preinači u uvjetnu presudu. Samim time se šalje vrlo jasna poruka počiniteljima da će biti na slobodi uz uvjet da u nekom narednom periodu ne počine novo kazneno djelo. Kao društvo ne kažnjavamo nasilje u obitelji na adekvatan način i zapravo nema prevelikih posljedica za počinjenje ovog kaznenog djela.
ZIP portal: Kada žrtva odluči potražiti pomoć, s kakvim se najčešćim strahovima i preprekama susreće?
SR: Svako nasilje nad ženama ujedno je i nasilje u obitelji te nasilje nad djecom. Osobi koja trpi nasilje izuzetno je teško napustiti obitelj ako nema sigurno mjesto na koje se može skloniti, potražiti zaštitu i dobiti suosjećanje. U najvećoj mjeri žene žrtve nasilja nemaju podršku okoline. Često će se postaviti pitanje: „Što je učinila da joj se to dogodi? Zašto nije otišla ranije?“ Uvriježeno je mišljenje kako je ono što se događa unutar četiri zida privatna stvar u koju ne treba „zabadati nos“. Nasilje nad ženama, nasilje u obitelji utječe, ne samo na žrtvu, već i na djecu koja su u takvim situacijama uvijek žrtve. Djeca su izložena nasilju na način da gledaju i čuju nasilje među članovima obitelji, doživljavaju emocionalno i psihološko nasilje te usvajaju neadekvatne obrasce ponašanja koji prate njihove međuljudske odnose u budućnosti. Žrtva koja odluči potražiti pomoć često se suočava s posljedicama izloženosti traumi poput straha, anksioznosti, depresije i gubitka samopouzdanja. Najčešće emocije su strah, sram, zbunjenost i nepovjerenje. Žene se boje reakcije nasilnika, osude okoline, ali i toga da im institucije neće vjerovati ili pomoći. Tu su i fizičke posljedice, ali i socijalne kao što je izolacija od strane bliskih osoba, financijska nesigurnost i drugo. Mnoge žene nose dugotrajan osjećaj krivnje i srama, iako odgovornost nikada nije na njima već jedino i isključivo na onome tko nasilje čini, ali žrtva to drugačije doživljava.
ZIP portal: Koliko je ženama dostupna psihološka i institucionalna podrška u našoj županiji?
SR: Dom NOVI POČETAK je važna karika u lancu podrške koja se pruža ženama žrtvama obiteljskog nasilja. On im pruža mogućnost hitnog i sigurnog smještaja. Također je važno da žena koja sama ili s djecom izađe iz sigurnog smještaja i započne novi život u zajednici i dalje ima oslonac. Potrebna je pomoć u obliku podrške u obliku stambenog rješenja te općenito podrške kad se nađe u nekoj nedoumici. Uslugu pružanja pomoći u nalaženju stambenog rješenja pruža naša županija, jedina u Republici Hrvatskoj. Žene žrtve nasilja znaju da imaju savjetovalište, sigurnu kuću, kompetentne institucije što je posebno važno za njihovo daljnje osamostaljenje. Važno je i biti podrška osobi koja nam se obrati za pomoć. Smatram da svi kao društvo moramo biti empatičniji, pokazivati više razumijevanja za žrtve nasilja. Odgovornost je na počinitelju, a ne na žrtvi.
ZIP portal: Ako se netko prepozna u ovim situacijama ili osjeti da je u opasnosti, kome se konkretno može obratiti i koji je prvi korak?
SR: Rani znakovi koji upućuju na nasilje uključuju kontrolu, ljubomoru, izoliranje od prijatelja i obitelji, omalovažavanje i prijetnje. Važno je vjerovati vlastitom osjećaju da odnos nije zdrav, da se ne razvija u dobrom smjeru, ne opravdavati niti pokušati razumjeti takvo ponašanje. Razgovor s bliskim osobama ili stručnjacima može pomoći u donošenju pravovremenih odluka. Važno je da se žrtve obrate osobama ili institucijama kojima vjeruju. To može biti policija ili hitne službe u slučaju neposredne opasnosti. Potrebno je da žrtva prikupiti važne dokumente i informacije te potražiti stručnu podršku. Ako se žrtva želi raspitati o mogućnostima i pravima, svakako su na raspolaganju SOS telefon, savjetovalište i Dom za žrtve nasilja u obitelji NOVI POČETAK u Krapinskoj-zagorskoj županiji, kao i druga brojna savjetovališta i sigurne kuće u Hrvatskoj.
ZIP portal: Koju ulogu u svemu tome ima Povjerenstvo za ravnopravnost spolova i na čemu trenutno najviše radite?
SR: Nasilje nad ženama nije privatna stvar, to je pitanje ravnopravnosti i demokracije. Za svako nasilje, pa tako i nasilje nad ženama nema opravdanja. Promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne društvene vrednote u Krapinsko-zagorskoj županiji, koja je prva u Hrvatskoj usvojila deklaraciju „Sigurno mjesto za žene“, glavni je cilj rada Povjerenstva. Radimo na prevenciji, edukaciji, informiranju, osvještavanju i senzibiliziranju javnosti o rodnoj ravnopravnosti te potrebi prijavljivanja nasilja. Obilježavat ćemo značajne datume vezanih uz ovu problematiku organiziranjem okruglih stolova, tribina, panel rasprava te edukacija na temu rodne ravnopravnosti, suzbijanja rodnih stereotipa i predrasuda te prevencije nasilja. Pripremamo likovni i literarni natječaj za vrtiće, osnovne, srednje škole i COO vezano uz problematiku rodne ravnopravnosti i stereotipe koji su oko nas, a često su u podlozi nasilja. Planiramo provesti i dva istraživanja: među učenicima srednjih škola te o stavovima i percepcijama građana o ravnopravnosti spolova u našoj županiji.
ZIP portal: Koliko je važno o ovim temama govoriti javno i raditi s mladima kako bismo spriječili nove slučajeve nasilja i femicida?
SR: Potrebno je sustavno ulagati u prevenciju kroz obrazovanje, od najranije dobi učiti djecu zdravim oblicima ljubavi, postavljanju granica i zauzimanju za sebe, jačati međuinstitucionalnu suradnju i osigurati dosljednu primjenu zakona. Ključno je da institucije reagiraju brzo i ozbiljno na prijave nasilja te da se ženama osigura dostupna i kvalitetna pomoć i podrška. Društvo u cjelini mora jasno poručiti da je nasilje neprihvatljivo i da odgovornost uvijek snosi počinitelj. Možemo kao društvo glasnije poslati poruku svim ženama žrtvama nasilja da postoji izlaz i da nisu same.
ZIP portal: Za kraj, koju biste poruku poslali ženama koje možda upravo sada trpe nasilje, ali i društvu u cjelini?
SR: Smognite hrabrosti i odlučnosti te potražite pomoć. Odvažite se progovoriti o svojim problemima, napustiti nasilnika jer život u nesigurnoj zajednici nije siguran život. Postoje savjetovalište i institucije koje će vam dati sve važne informacije o dilemama koje vas muče. Teško je, ali važno odlučiti biti slobodna i samostalna te kročiti putevima koje si same odredimo. Javnost treba znati da se nasilje ne događa negdje drugdje, ono se događa u našem susjedstvu, u našoj obitelji i od njega ne smijemo okretati glavu. Šutnja nije zlato i zato svako nasilje koje vidimo, kojem svjedočimo moramo prijaviti. Vrijeme je da društvo pokaže nultu toleranciju na nasilje i osigura sigurnost i dostojanstvo svakoj ženi.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
