Zagorje je prepoznatljivo po bogatoj tradiciji, a među njezinim najpoznatijim simbolima svakako su drvene igračke i predmeti koji su se desetljećima izrađivali od drva.
Upravo je ta tradicija bila početna inspiracija Stjepanu Mohaču iz Bedekovčine, koji je nakon 43 godine rada u banci odlučio slobodno vrijeme u mirovini ispuniti nečim potpuno drugačijim – drvom.
Mohač danas ima registriranu domaću radinost pod svojim imenom, u kojoj izrađuje drvene suvenire, ukrase i različite uporabne i dekorativne predmete. Iako njegovi proizvodi nisu klasične zagorske tradicijske igračke kakve se mogu pronaći, primjerice, u Mariji Bistrici, upravo je zagorska tradicija bila razlog zbog kojeg je krenuo u ovaj posao.
-Počeo sam zapravo od tradicijskih suvenira, od preše, kolica, zdenca, drvenih kola i onda sam, kako je to dobro krenulo, počeo raditi i druge stvari – objašnjava Mohač.
Tako su s vremenom nastale drvene dječje igračke, autići, različita kola, ali i čitav niz sezonskih ukrasa. U njegovoj ponudi nalazi se božićni program, od jaslica i snjegovića do kućica u snijegu i, kako kaže, svojevrsne „fore“ – Djedova Mraza na skijama. Za Uskrs izrađuje drvene zečeve različitih veličina, koji drže košare ili jaja.
Posebno pritom ističe kako mu nije cilj kopirati postojeće proizvode.
-Ona ekipa iz Marije Bistrice koja to radi, meni je to super, imaju i UNESCO podršku, ali ja želim napraviti nešto drugačije – kaže.
Upravo u tome vidi i mogućnost da njegovi proizvodi budu prepoznatljivi. Iako se ovim poslom ozbiljnije bavi tek nekoliko godina, ideja mu je ponuditi nešto što, kako kaže, nije vidio drugdje.
Njegov put do drva pritom je bio prilično neobičan. Prije mirovine čak 43 godine radio je u banci, a s drvom se ranije gotovo uopće nije susretao.
-Ovo je nešto totalno kontra od toga što sam ja radio – ističe.
U mirovini se, kaže, jednostavno morao početi nečime baviti. Nije želio dane provoditi sjedeći kod kuće, niti je, kako kaže, tip čovjeka koji bi vrijeme provodio u kafiću. Drvo mu je tako postalo način da ispuni vrijeme, ali i da ostane aktivan.
-Jednostavno moram sam ispuniti nekakvo vrijeme, a ovo je nekakva aktivnost koja bi trebala biti prepoznata kao nekakva kvaliteta – govori Mohač.
Za izradu svojih proizvoda koristi različite strojeve. Uz bušilice koje je već imao, nabavio je tokarski stroj, tračnu pilu i druge strojeve za koje je tijekom rada shvatio da bi mu mogli olakšati izradu. Sam proces, kaže, ovisi o proizvodu.
Najviše vremena potrebno je kada neki predmet izrađuje prvi put, jer tada treba odrediti proporcije i napraviti početni model. Kod Djeda Mraza, primjerice, treba odrediti veličinu nogu i skija, dok kod zeca treba pronaći odgovarajuće proporcije uha i drugih dijelova.
-Prvi najdulje traje, ali kad to jednom složim, onda zapravo radim serijski. Napravim pet preša, pet zečeva ili nečeg drugog i na taj način radim – objašnjava.
Upravo je serijska izrada način na koji organizira posao, među ostalim i zato što za pojedine faze treba pričekati da se boja ili ljepilo osuše. Zbog toga jedan suvenir rijetko može biti završen u jednom danu.
Njegova kreativnost već je pronašla i potencijalnu primjenu u lokalnoj turističkoj ponudi. Tako je došao na ideju da za jednu vinariju izradi drvene preše s njihovim natpisom, kao druge suvenire.
Iako njegovi proizvodi nisu izravna kopija tradicijskih zagorskih igračaka, Mohač smatra da su itekako povezani s očuvanjem tradicije.
-Važnost tradicije je razlog zbog kojeg sam ja zapravo počeo to i raditi, te suvenire – kaže.
Od prvih zdenaca, žrvnjeva, kola i preša, njegova se ponuda širila u različitim smjerovima. No uz samu izradu predmeta, važnim smatra i način na koji se tradicija može približiti ljudima.
U tom je smjeru prošle godine sudjelovao na javnom pozivu Županije za participativni proračun za umirovljenike i osobe starije od 65 godina. Podržana je njegova ideja i projekt prema kojem bi obilazio udruge umirovljenika i ondje predstavljao svoje proizvode i način njihove izrade.
-Na nekim udrugama smo čak i slagali proizvode da zainteresiram ljude za neku tradicijsku kulturu, ako su već u domu, da im se malo osvježi nekakva rutina, na način da budu okupljeni nekim aktivnostima koji ih prisjećaju na nekakva bolja prošla vremena – objašnjava.
Iako nije obišao sve udruge, ondje gdje je bio, kaže, ljudi su njegovu ideju dobro prihvatili.
-Ljudima je to svima super interesantno i svi su to super primili – kaže, dodajući da nije nužno da se ljudi počnu baviti upravo izradom drvenih predmeta. Važno mu je, ističe, da ih se potakne na neku aktivnost koja im može ispuniti vrijeme, bilo da je riječ o drvu, pletenju ili nekoj drugoj aktivnosti prilagođenoj njihovim mogućnostima.
Svoje proizvode Mohač predstavlja i na sajmovima diljem Zagorja. Sudjelovao je na različitim manifestacijama u Bedekovčini, Krapini, Zlataru, Konjščini, Pregradi i u drugim zagorskim mjestima, a sudjelovao je i na Trijenalu zagorskog suvenira. Ondje je prije tri godine osvojio treću nagradu za drvene čaše s natpisom „Buna traje“.
Sajmovi mu, međutim, nisu važni samo zbog prodaje. Upravo su susreti s ljudima, razgovori i poznanstva ono što posebno cijeni.
-Meni je bitan onaj drugi dio, da ja imam ispunjeno vrijeme, da se s nečim bavim. Evo, da se sretnem s nekim na sajmu, pričam o tome – govori.
Financijska zarada pritom mu nije primarni cilj. Svjestan je da prodaja ide teško i da interes često ostane na riječima. Pokušava pronaći i nove kanale prodaje, kroz suvenirnice, općine i dječje vrtiće. Dio proizvoda prodaje i Županiji te suvenirnici u Velikom Taboru, no put do šire distribucije, priznaje, nije jednostavan.
Unatoč tome, odustajanje nije u planu. Nakon 43 godine provedene u banci, drvo mu je donijelo potpuno novi način ispunjavanja svakodnevice. Od prvih tradicionalnih motiva do vlastitih ideja i sezonskih ukrasa, Stjepan Mohač svoju je malu radionicu pretvorio u spoj tradicije, kreativnosti i društvenog života.
A oni koji njegove proizvode žele vidjeti uživo, mogu ga pronaći na brojnim zagorskim sajmovima i manifestacijama, od Konjščine i Pregrade do Bedekovčine, Krapine i Zlatara.
-Nadam se da će postojati neki interes i da će se ljudi odazivati – poručuje Mohač.
