Budilica zvoni, otvorite oči i umjesto osjećaja odmora imate samo jednu misao, još pet minuta. Ako vam se to često događa, niste jedini. Razlog ne mora biti samo u tome koliko ste sati spavali.
Dok spavamo, naš mozak i tijelo prolaze kroz različite faze sna. San se tijekom noći ponavlja u ciklusima koji uključuju NREM i REM faze, a jedan ciklus obično traje oko 80 do 100 minuta. Duboki san češći je u prvom dijelu noći, dok pred jutro imamo više REM sna. I upravo tu može biti dio odgovora na pitanje zašto se nekad probudimo potpuno iscrpljeni.
Mozak se ne „uključi” odmah
Postoji pojava koja se naziva inercija sna (sleep inertia). Riječ je o kratkom razdoblju nakon buđenja tijekom kojeg smo pospani, usporeni, zbunjeni ili nam jednostavno treba vremena da shvatimo da je dan već počeo.
Najčešće traje desetak minuta do oko sat vremena, iako kod nekih ljudi može potrajati i dulje. Izraženija može biti kada nas alarm probudi iz dublje faze sna ili kada smo prethodnih dana premalo spavali.
Zato onaj osjećaj „nisam još ni otvorio oči, a već sam umoran” nije samo stvar raspoloženja.
Nije uvijek problem u broju sati
Možemo provesti dovoljno vremena u krevetu, a ipak se ne osjećati odmorno ako je san često prekidan ili nekvalitetan. Noćna buđenja mogu poremetiti normalan tijek faza sna, a posljedica može biti veća pospanost tijekom dana.
Na osjećaj ujutro utječe i naš unutarnji biološki sat. Redovit raspored odlaska na spavanje i buđenja pomaže tijelu održavati stabilan ritam spavanja i budnosti. Velike razlike u vremenu odlaska u krevet i buđenja mogu otežati jutarnje razbuđivanje.
A onda stiže i ono najvažnije – svjetlo
Jutarnje dnevno svjetlo jedan je od signala koji našem tijelu pomaže razlikovati dan od noći. Izlaganje svjetlu tijekom dana podržava prirodni ritam budnosti i spavanja, dok jaka umjetna svjetlost navečer može utjecati na ritam spavanja.
Zato stručnjaci za kvalitetniji san naglašavaju važnost redovitog rasporeda spavanja, dovoljno sna i dobrih navika prije odlaska u krevet.
I još jedna stvar koju mnogi rade čim zazvoni alarm, pritisnu „snooze”.
Problem je što tih dodatnih nekoliko minuta nije isto što i kvalitetan, neprekinut san. Ponovno uspavljivanje i novo buđenje mogu dodatno razlomiti završni dio sna.
Kada umor ipak nije samo „loše jutro”?
Povremena jutarnja pospanost sasvim je uobičajena. No ako se osoba redovito budi izrazito umorna unatoč dovoljnom vremenu spavanja ili je pospana tijekom cijelog dana, uzrok može biti i loša kvaliteta sna ili neki poremećaj spavanja. U takvim slučajevima dobro je razgovarati s liječnikom.
Dakle, ako ste se jutros probudili i pomislili „kako sam umoran kad sam cijelu noć spavao?”, vaš mozak možda samo još nije završio prijelaz iz sna u potpuno budno stanje.
A sad iskreno, jeste li vi među onima koji ustaju čim zazvoni alarm ili prvo morate barem jednom pritisnuti „snooze”?
