Danas se dižemo u znak poštovanja – ne prema zastavi, nego prema kruhu. Točnije, dvjema kriškama kruha koje su kroz stoljeća držale na okupu ono najvažnije: naš ručak. Da, 3. studenog obilježavamo Svjetski dan sendviča, dan kada je sasvim u redu pričati s punim ustima (ako slavimo sendvič, naravno).
Prema legendi, sve je počelo s engleskim grofom Johnom Montaguom, četvrtim grofom od Sandwicha. Čovjek je toliko volio kartaške partije da nije imao vremena za pribor i tanjure, pa je naručio meso između dvije kriške kruha – i bum! rodio se sendvič. Od tada, svijet nikada više nije bio isti.
Danas sendviči dolaze u svim oblicima i veličinama – od legendarne šunkarice do umjetničkih kreacija koje izgledaju kao da ih je slagao arhitekt, ne kuhar. Imamo club sendviče, toasteve, bagete, paninije, tortille i – naravno – onaj besmrtni “što god nađem u frižideru” sendvič koji se rađa u sitne noćne sate.
A što bi bio Svjetski dan sendviča bez malog eksperimenta? Danas je idealna prilika da složiš svoj autorski sendvič. Nazovi ga po sebi – recimo “Markov megasloj” ili “Ivanov impresivni ugriz”. Ne zaboravi, slojevi su kao život – što više slojeva, to zanimljivije!
Na kraju, dok slaviš ovaj veličanstveni dan, sjeti se i dijeliti. Mnogi lanci brze hrane i humanitarne organizacije upravo danas pokreću akcije doniranja hrane onima kojima je najpotrebnija. Dakle, jedan sendvič za tebe – jedan za svijet.
Jer, kako bi rekao grof Sandwich da je živ – “Bez sendviča, život bi bio – pomalo suh.”
