Mjesec studeni posvećen je muškom zdravlju stoga se u ovotjednom izdanju serijala Rak nije mrak govorilo o raku testisa, zloćudnom tumoru koji se najčešće javlja kod muškaraca u dobi između 15 i 35 godina.
Svoju priču o borbi s rakom testisa podijelio je Petar Vrančić, dipl. oec., predsjednik Upravnog vijeća Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, županijski vijećnik i gradski vijećnik Grada Zaboka.
U dobi od 35 godina otkrivena mu je kvržica na urološkom pregledu na koji je otišao preventivno, piše RMB. Nije imao nikakve simptome, niti bilo kakve zdravstvene probleme. Samo tri tjedna prije pregleda na kojem se pojavila sumnja na rak testisa istrčao je Sljemenski maraton (42 km).
-Bio sam fizički aktivan, bavio se sportom i osjećao se potpuno zdravo – ističe Vrančić. Nakon tog pregleda sve se odvijalo vrlo brzo te je svega nekoliko dana kasnije već bio operiran.
Dijagnosticiran mu je seminom, najčešći zloćudni tumor zametnih stanica testisa koji čini gotovo polovicu svih tumora testisa. Kao fizički aktivnom muškarcu koji nije imao nikakvih zdravstvenih tegoba nije mu bilo lako suočiti se s dijagnozom.
-Šok i tisuću pitanja koja vam prolaze kroz glavu, a ne znate odgovore. Zapravo, kada vam netko kaže da imate rak, vi u tom trenutku niti ne znate što to točno znači. Znate da je riječ o ozbiljnoj bolesti, ali ne znate što vas čeka, kako će izgledati liječenje, koliko će trajati i što sve morate proći – pojašnjava Vrančić dodajući da je osjećao strah od nepoznatog, ali je zahvaljujući povjerenju koji je imao u liječnike i uz podršku svoje obitelji, vjerovao u pozitivan ishod.
Nakon operacije uslijedila su četiri ciklusa kemoterapije prema PEB protokolu. Jedan ciklus trajao je tri tjedna, dakle ukupno 12 tjedana.
Prvi tjedan svakog ciklusa svakodnevno je odlazio u dnevnu bolnicu, gdje je provodio otprilike osam sati na terapiji. U drugom i trećem tjednu u bolnicu je odlazio samo da bi primio injekciju. Liječio se u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu.
-Bilo je boljih i lošijih dana, trenutaka kada sam se osjećao dobro i onih kada je bilo znatno teže. Išli smo dan po dan, nekad i sat po sat. Jako je važno vjerovati liječnicima, slušati njihove savjete i pridržavati se preporučenog načina liječenja. Kada znate zbog čega kroz sve to prolazite, jednostavno idete dalje, korak po korak – kaže Petar Vrančić.
Podrška obitelji bila mu je bila najvažnija. Iznimno je svima zahvalan što su mu pomogli u najtežim trenutcima. Osim psihološke podrške, svaki onkološki pacijent treba i pomoć pri odlasku na terapije, ali i da se netko brine o njemu. Pripremati obroke, pratiti terapiju i sve što liječenje nosi sa sobom.
Ipak, neki prijatelji javili su mu se tek nakon završetka liječenja. Priznali su mu da jednostavno nisu znali kako razgovarati niti što reći.
-Zanimljivo je da mnogi ljudi zapravo ne znaju kako razgovarati sa osobom koja ima rak. Ne znaju što reći, što pitati niti kako se ponašati – zaključuje.
