Kada danas pogledate Nevena Fruka (47), teško biste povjerovali da je donedavno imao 179 kilograma. U manje od godinu dana spustio se na 111, smanjio terapiju za tlak, prestao koristiti aparat za apneju i, kako sam kaže, prvi put nakon dugo vremena počeo je stvarno živjeti.
Od 8. travnja 2025. do danas prohodao je čak 2000 kilometara. To je brojka koja najbolje pokazuje koliko se njegov život okrenuo naglavačke.
No iza tih kilometara i izgubljenih kilograma stoji puno više od dijete i šetnje. Stoje godine povlačenja, unutarnje borbe, zdravstveni strahovi i konačna odluka da više ne želi biti promatrač vlastitog života.
“Bio sam fizički prisutan, ali zapravo isključen”
Neven otvoreno priznaje da je godinama živio zatvoren u rutinu koja ga je polako uništavala.
-Moj život je u to vrijeme bio izrazito neaktivan. Povukao sam se u sebe, i psihički i mentalno i fizički. Društveni život mi je bio katastrofa. Nisam imao volje ni za što. Sve mi je predstavljalo nekakav mentalni napor, čak više mentalni nego fizički-rekao je Fruk.
Iako radi fizički posao u skladištu i cijeli dan provodi na nogama, izvan posla gotovo da nije bilo nikakve aktivnosti.
–Radio sam, došao kući, sjeo u dnevni boravak, upalio televizor. Popodnevno drijemanje bilo je redovito. Nakon toga bih dobro večerao, i to ne nešto zdravo. Kruh, salame, suhomesnato, sve ono što je najlakše uzeti. Tako je to išlo godinama-ispričao je.
Kaže da se s vremenom jednostavno isključio.
-Isključite se iz društva. Imate konstantan osjećaj umora. I najobičnije životne stvari postanu vam napor. Više nisam sudjelovao, samo sam bio prisutan-rekao nam je Neven.
“Puno puta sam pokušao, ali uvijek na krivi način”
Nije, kaže, da nije bio svjestan problema. Dapače.
-Puno puta sam shvatio da to ne vodi nikamo. Puno puta sam pokušavao smršavjeti. Ali uvijek je to bilo naglo, krivo postavljeno i uvijek je završilo neuspjehom. Kad padnete nekoliko puta, počnete misliti da jednostavno niste za to-rekao je.
Najviše je imao 179 kilograma. Iako se mogao kretati i radio fizički posao, tijelo je slalo jasne signale.
-Mogao sam se kretati u svojim mogućnostima. Čak sam za svoju težinu mislio da sam dosta pokretan. Ali istina je da me svaki ozbiljniji napor brzo umarao. Imao sam bolove u nogama, leđima, oticanje. Kad danas gledam na to razdoblje, to je bilo polagano ubijanje samog sebe-objasnio je Fruk.
Zdravstveni alarm koji se više nije mogao ignorirati
Prelomna točka nisu bile estetske promjene, nego zdravlje.
–Počeli su ozbiljniji problemi. Visoki tlak, dijagnosticirana apneja, bolovi u kralježnici. Krenuo sam rješavati jedan problem, pa se on vezao na drugi. I u jednom trenutku shvatite da je uzrok isti-prekomjerna težina-rekao je.
08. travnja 2025. godine pamti kao dan kada je odlučio da više nema odgađanja.
-Taj dan sam imao pregled kod endokrinologa. Prepisane su mi injekcije za regulaciju apetita. Bio sam euforičan jer sam osjećao da je to konačno nešto što bi mi moglo pomoći da prelomim- rekao je Fruk, dodavši kako je terapiju koristio 4 mjeseca.
-Injekcije su mi pomogle da smanjim osjećaj gladi i da u početku lakše uđem u režim. Ali sam ih samoinicijativno prestao koristiti. Htio sam vidjeti mogu li bez njih. I mogao sam. Nakon prestanka terapije izgubio sam još 14 kilograma-istaknuo je.
Početak pun boli – ali bez odustajanja
Od prvog dana krenuo je u svakodnevne šetnje. Bez obzira na vrijeme, obaveze ili raspoloženje.
-Prvih mjesec i pol dana hodao sam svaki dan. Kiša, hladnoća, nije me zanimalo. Mama Jadranka je često išla sa mnom. Ona je bila moj najveći oslonac. Bila je i ta koja me godinama upozoravala, ali i najponosnija kad je vidjela da sam krenuo– rekao je Fruk.
Uz majku, velika podrška bio mu je i bratić Vjeran Babić, koji s njim redovito odlazi u šetnje i planinarenja.
-Vjeran je često sa mnom na stazi. Kad imaš nekoga tko hoda uz tebe, lakše je. Puno znači ta podrška, pogotovo kad dođu teži dani-istaknuo je.
Početak, međutim, nije bio lagan.
-Prva dva mjeseca bila su brutalna. Konstantni bolovi cijelog tijela. Mišići, zglobovi, sve. Imao sam i jake trnce u nogama koji su znali biti toliko intenzivni da nisam mogao napraviti korak. Ali rekao sam sebi ako sada stanem, gotovo je-dodao je, istaknuvši kako nije uzimao tablete protiv bolova.
-Ne volim tablete. Već imam terapiju za tlak. Nisam htio još nešto uvoditi. Radije sam pretrpio-kazao je Fruk.
Nakon dva mjeseca bolovi su se smanjili, a kilogrami su počeli padati brže.
Promjena prehrane – ključ svega
Vrlo brzo shvatio je da bez promjene prehrane nema dugoročnog rezultata.
-Totalno sam promijenio prehranu. Večere su sada uglavnom povrće i proteini. Puno više pazim na količine. Hranu si pripremam sam. Ručak uglavnom kuha mama, ali i tu pazim na izbor- objašnjava Fruk, te ističe da je prehrana presudna.
–Primijetio sam da je prehrana čak važnija od vježbanja. Zimi je bilo loše vrijeme, manje smo hodali, ali kilogrami su svejedno išli dolje. To vam sve govori- dodao je.
Danas – planine, energija i novi društveni život
Danas dva do tri puta tjedno ide u šetnje, a vikendi su rezervirani za planinarenje.
–U subotu smo bili na Ivanščici, nedjelju na Strahinjčici. Izrazito sam aktivan i planiram biti još aktivniji. Ubacit ću teretanu, ljeti bicikl. Sad kad sam krenuo, nema stajanja-istaknuo je Fruk.
Osim fizičke promjene, promijenio se i njegov društveni život.
-Počeo sam navečer odlaziti na igralište gdje se okupljaju roditelji i djeca. Počeo sam se družiti. Ljudi su me počeli doživljavati drugačije, ali i ja sebe-rekao je, dodavši kako su i na poslu reakcije bile iznenađujuče.
-Direktor me nije prepoznao. Pitao je kolegu tko je onaj čovjek. A ja sam najstariji radnik, 24 godine radim tamo. To vam sve govori-kazao je.
Danas Neven ima 111 kilograma. Terapija za tlak je smanjena, aparat za apneju više ne koristi, bolovi su nestali.
-Fizički nemam više problema kao prije. Sad se tek najbolje osjećam. Ljudi mi kažu da je dosta, da ne idem dalje. Ali ja imam svoj cilj, 90 kilograma. I doći ću do toga, ali na zdrav način-poručio je Fruk.
Na kraju, Neven ima jasnu poruku za sve koji se bore s viškom kilograma.
-Nemojte se uspoređivati s drugima. Svaki čovjek ima svoj tempo. Bitno je samo da ste svaki dan bolji od jučerašnjeg sebe. Teško je, pogotovo na početku. Ali kad vidite prve rezultate, kad osjetite da vam se život vraća i onda više nema povratka-zaključio je Fruk.
Njegova priča dokaz je da promjena ne dolazi preko noći, ali dolazi kada odluka postane jača od izgovora.
