Predanost obrazovanju, kontinuirano usavršavanje i želja da učenicima pruži znanje koje će znati primijeniti u svakodnevnom životu odražavaju profesionalni put Nikoline Ferenčak, nastavnice u Srednjoj školi Bedekovčina i članice Povjerenstva za ravnopravnost spolova Krapinsko-zagorske županije.
Njezin rad prepoznat je i na nacionalnoj razini, a povodom Svjetskog dana učitelja primila je godišnju nagradu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za jednog od 518 najuspješnijih odgojno-obrazovnih djelatnika u Hrvatskoj u školskoj godini 2025./2026.
Uz svakodnevni rad s učenicima, Ferenčak posebnu pozornost posvećuje projektnom i iskustvenom učenju, znanstveno-istraživačkom radu te poticanju mladih na kritičko razmišljanje, samostalnost i razvoj vlastitih potencijala. Njezin angažman ne završava u učionici. Naime, kroz djelovanje u županijskom Povjerenstvu za ravnopravnost spolova aktivno se bavi i pitanjima jednakih mogućnosti, osvješćivanja rodnih stereotipa i važnosti obrazovanja u izgradnji pravednijeg društva.
U razgovoru za ZIP portal otkrila nam je što joj znači dobiveno priznanje, s kojim se izazovima susreću današnji nastavnici, kako motivirati mlade za učenje te zašto su međusobno povjerenje, empatija i ravnopravnost vrijednosti koje bi trebale biti temelj svakog obrazovnog procesa.
ZIP portal: Povodom Svjetskog dana učitelja primili ste priznanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za svoj rad u školskoj godini 2025./2026. Kako ste doživjeli vijest da ste među najuspješnijim odgojno-obrazovnim djelatnicima u Hrvatskoj?
NF: Vijest me iskreno iznenadila i duboko dirnula. Biti među nagrađenima u sustavu u kojem djeluju deseci tisuća učitelja i nastavnika za mene predstavlja iznimnu čast, ali i veliko osobno i profesionalno zadovoljstvo.
Znala sam da je iza mene iznimno produktivna godina, ispunjena nastavnim i projektnim aktivnostima, znanstvenim i stručnim radovima, istraživanjima te konferencijskim izlaganjima. Posebno mjesto pritom zauzima rad s učenicima kroz iskustveno i projektno učenje te aktivnosti u kojima svoja znanja i vještine primjenjuju i izvan učionice. Tek kada sam sve ostvareno stavila na papir i sagledala kao cjelinu, postala sam potpuno svjesna koliko je truda, vremena i predanosti bilo potrebno za sve te rezultate.
I prethodnih sam godina radila s jednakim entuzijazmom, znatiželjom i željom za profesionalnim napredovanjem. Ipak, tek sam ove godine pronašla hrabrost prijaviti se za ovako prestižno priznanje. Vjerujem da je za takav korak, osim ostvarenih rezultata, potrebno i određeno profesionalno iskustvo, ali i osobna zrelost koja vam omogućuje da s više sigurnosti prepoznate i vrednujete vlastiti rad.
Zato ovo priznanje ne doživljavam samo kao potvrdu postignuća ostvarenih tijekom jedne školske godine, nego i kao potvrdu profesionalnog puta koji sam godinama strpljivo gradila. Ono mi je dodatni poticaj da nastavim učiti, istraživati i stvarati prilike u kojima će moji učenici razvijati svoje sposobnosti, stjecati vrijedna iskustva i prepoznavati smisao onoga što uče.
ZIP portal: Što vam osobno znači ovo priznanje i koliko vam je važno da se trud i predanost nastavnika prepoznaju i izvan učionice?
NF: Iako mi ovo priznanje osobno mnogo znači, njegovu vrijednost vidim i u tome što skreće pozornost na nastavnički poziv i sve ono što taj posao podrazumijeva, a često ostaje nedovoljno vidljivo.
Velik dio nastavničkog rada odvija se izvan učionice, često daleko od očiju javnosti. Iza kvalitetno osmišljenog nastavnog sata, uspješno provedenog projekta ili učeničkog postignuća stoje sati pripreme, promišljanja, istraživanja, stručnog usavršavanja i suradnje. Nastavnici pritom ne prenose samo znanje, nego svakodnevno potiču razvoj mladih ljudi, prepoznaju njihove potencijale, pružaju im podršku i pomažu im u izgradnji samopouzdanja i odgovornosti.
Posebno mjesto u mojem profesionalnom razvoju zauzima suradnja s kolegicama i kolegama jer vjerujem da se najvrjednije ideje često rađaju upravo kroz zajednički rad, razmjenu iskustava i međusobnu podršku. Tijekom godina ostvarila sam vrijedne suradnje iz kojih su proizašli brojni projekti, istraživanja i stručne aktivnosti. Upravo zato, iako je ovo priznanje osobno, svjesna sam da su mnogi ostvareni rezultati plod zajedničkog truda. Na tome sam iskreno zahvalna jer vjerujem da profesionalni uspjeh dobiva dodatnu vrijednost kada ga imamo s kime podijeliti.
Smatram iznimno važnim da se nastavnički rad prepoznaje i izvan školskih okvira, ne samo zbog osobnog zadovoljstva nastavnika nego i zbog jačanja ugleda i društvenog položaja nastavničke profesije. U vremenu kada se o obrazovanju često govori kroz izazove i poteškoće, važno je učiniti vidljivima i pozitivne primjere, inovativne pristupe te predanost brojnih nastavnika koji svakodnevno nastoje unaprijediti kvalitetu obrazovanja.
Voljela bih da ovakva priznanja ohrabre i druge kolegice i kolege da prepoznaju vrijednost vlastitih postignuća te svoja iskustva i ideje podijele s drugima. Vjerujem da upravo razmjena iskustava, međusobna podrška i spremnost na zajedničko učenje pridonose profesionalnom razvoju nastavnika i kvaliteti obrazovanja.
ZIP portal: Koliko su se uloga i odgovornosti nastavnika promijenile u odnosu na vrijeme kada ste započeli svoju karijeru? Očekuje li se danas od nastavnika puno više od samog prenošenja znanja?
NF: Uloga nastavnika tijekom posljednjih se godina znatno promijenila, a s njom i očekivanja koja se pred nas postavljaju. Iako prenošenje znanja ostaje važan dio našeg poziva, danas se od nastavnika očekuje da učenike usmjeravaju, motiviraju i pružaju im podršku u njihovu osobnom i profesionalnom razvoju. Pritom ne bih rekla da je nastavnički posao nekada bio jednostavniji, nego da su se promijenile okolnosti u kojima radimo, potrebe učenika i izazovi s kojima se svakodnevno susrećemo.
Kada usporedim početke svojeg nastavničkog rada s današnjim iskustvom, posebno uočavam koliko su digitalne tehnologije, dostupnost informacija i promjene u načinu komunikacije utjecale na proces poučavanja i učenja. Danas, kada su informacije učenicima dostupne gotovo trenutačno, zadaća nastavnika nije samo prenositi znanje, nego ih poučavati kako informacije kritički procjenjivati, povezivati i odgovorno primjenjivati. Istodobno, od nastavnika se očekuje sve veća prilagodljivost, kontinuirano stručno usavršavanje i spremnost na promjene koje donosi suvremeno obrazovno okruženje.
Posebno bih istaknula da u strukovnom obrazovanju, osobito u području zdravstva, odgovornost nastavnika ima dodatnu dimenziju. Naš zadatak nije samo omogućiti učenicima stjecanje stručnih znanja i vještina, nego ih pripremati za odgovoran odnos prema čovjeku, njegovu zdravlju, dostojanstvu i potrebama. Zato je važno da se tijekom obrazovanja, uz stručne kompetencije, razvijaju i profesionalne vrijednosti koje će učenike voditi u njihovu budućem radu.
Unatoč svim promjenama, vjerujem da temelj kvalitetnog poučavanja ostaje isti, a čine ga stručnost, odgovornost i sposobnost nastavnika da prepozna i razumije potrebe svojih učenika. Tehnologije, nastavne metode i obrazovna očekivanja mogu se mijenjati, ali ljudski odnos između nastavnika i učenika ostaje nezamjenjiv dio odgojno-obrazovnog procesa.
ZIP portal: Nastavnički posao donosi brojne izazove. Što smatrate najvećim izazovom u radu s današnjim generacijama učenika?
NF: U svakodnevnom radu s učenicima jedan od najvećih izazova vidim u pronalaženju načina kako doprijeti do svakoga od njih, prepoznati njihove različite potrebe i mogućnosti te odgovoriti na izazove odrastanja u suvremenom društvu. Današnje generacije odrastaju u okolnostima obilježenima brzim društvenim promjenama, snažnim utjecajem digitalnih tehnologija i brojnim očekivanjima, što se odražava i na njihov odnos prema učenju, komunikaciji i svakodnevnim obvezama. Međutim, mislim da bi bilo pogrešno današnje učenike promatrati kao manje zainteresirane ili manje motivirane od prethodnih generacija. Oni jednostavno odrastaju u drukčijim okolnostima, koje od nas nastavnika zahtijevaju razumijevanje, prilagodljivost i spremnost na preispitivanje vlastitih pristupa poučavanju.
Sve više prepoznajem koliko je važno uspostaviti ravnotežu između obrazovnih zahtjeva i emocionalnih, socijalnih i razvojnih potreba mladih. Učenici se, osim sa školskim obvezama, suočavaju s brojnim očekivanjima, pritiscima i nesigurnostima koje odrasli ponekad nedovoljno prepoznaju. Zato kvalitetno obrazovanje nije moguće promatrati odvojeno od njihove dobrobiti. Nastavnik pritom ne može i ne treba preuzeti uloge svih drugih stručnjaka, ali može biti osoba koja će prepoznati poteškoće, pokazati razumijevanje i, kada je potrebno, potaknuti učenika da potraži odgovarajuću podršku.
Poseban izazov predstavlja i pronalaženje ravnoteže između razumijevanja učenikovih individualnih okolnosti i postavljanja jasnih očekivanja. Mladi trebaju prostor u kojem mogu izraziti svoje mišljenje, postavljati pitanja i osjećati se prihvaćeno, ali jednako tako trebaju strukturu, dosljednost i poticaj za razvijanje radnih navika i odgovornosti. U svojem radu nastojim povezati razumijevanje njihovih potreba s dosljednošću u postavljanju očekivanja. Vjerujem da upravo takav pristup, koji povezuje podršku i odgovornost, može pridonijeti njihovu osobnom i obrazovnom razvoju.
ZIP portal: Koliko je danas teško motivirati učenike za učenje i kako ih potičete da razvijaju vlastite sposobnosti, samostalnost i kritičko razmišljanje?
NF: Iz vlastitog iskustva mogu reći da učenicima često ne nedostaje interes za učenje, nego im je ponekad teško prepoznati smisao i primjenjivost onoga što uče. Upravo zato nastojim nastavne sadržaje povezivati sa stvarnim životnim situacijama, njihovim iskustvima i budućim zanimanjem. Kada učenici razumiju zašto nešto uče i na koji način stečeno znanje mogu primijeniti, raste i njihova motivacija za aktivno sudjelovanje u nastavi.
U svojem radu posebno mjesto dajem iskustvenom i projektnom učenju te aktivnostima koje učenicima omogućuju da samostalno istražuju, stvaraju, surađuju i donose zaključke. Primjerice, tijekom nastave anatomije učenici su izrađivali trodimenzionalne modele ljudskoga tijela, povezujući stručna znanja s kreativnim izražavanjem i praktičnim radom. U suradnji s dječjim vrtićima sudjelovali su u osmišljavanju i provođenju zdravstveno-odgojnih radionica za djecu predškolske dobi, dok su kroz međugeneracijske radionice i susrete s umirovljenicima imali priliku primijeniti stečena znanja u neposrednom radu sa starijim osobama. Takva iskustva posebno su vrijedna u obrazovanju budućih medicinskih sestara i medicinskih tehničara jer, uz povezivanje teorije i prakse, pridonose razvoju komunikacijskih i socijalnih kompetencija, empatije, samostalnosti i profesionalne odgovornosti.
Izdvojila bih i projekt „Uloga higijene ruku u prevenciji bolesti”, koji zajedno s kolegicom koordiniram u okviru Europske mreže škola koje promiču zdravlje (SHE). Kroz vršnjačku edukaciju i suradnju sa Zavodom za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije učenici povezuju teorijska znanja s praktičnim iskustvima, razvijaju zdravstvenu pismenost i preuzimaju aktivnu ulogu u promicanju zdravlja. Pritom uče da stečeno znanje ima vrijednost ne samo za njih osobno nego i za ljude kojima ga mogu prenijeti.
Jednako mi je važno prepoznati i poticati sposobnosti učenika koje nadilaze okvire njihova budućeg zanimanja. Posebno lijepo iskustvo bilo mi je mentorstvo učenici Eleni Miketić, čiji je književni rad osvojio prvu nagradu na međunarodnom natječaju. Njezin uspjeh posebno me raduje jer pokazuje koliko je važno prepoznati individualne interese i talente učenika te im pružiti podršku i priliku da ih razvijaju, neovisno o obrazovnom programu koji pohađaju.
Važan dio mojeg rada usmjeren je i na razvoj kritičkog mišljenja. Nastojim poticati učenike da analiziraju različite izvore informacija, uspoređuju stajališta, argumentiraju vlastite zaključke i promišljaju o složenim životnim situacijama. Primjer takvog pristupa bile su integrirane nastavne aktivnosti o mentalnom zdravlju adolescenata, tijekom kojih su učenici gledali film, proučavali samostalno odabrane stručne članke, povezivali ih s nastavnim sadržajima obrađenima u sklopu predmeta te pisali kritičke osvrte u obliku eseja. Takvim aktivnostima nastojim potaknuti ne samo razumijevanje stručnih sadržaja nego i samostalno promišljanje, empatiju i svijest o odgovornosti budućih zdravstvenih djelatnika.
Vjerujem da se motivacija ne može jednostavno nametnuti učenicima. Ona se razvija postupno, kroz osjećaj uspješnosti, mogućnost izbora i iskustva u kojima učenici prepoznaju vlastite sposobnosti.
ZIP portal: Smatrate li da se uspjeh nastavnika prvenstveno mjeri rezultatima učenika ili postoje i neke druge vrijednosti koje su jednako važne, a često ostaju nevidljive?
NF: Uspjeh nastavnika svakako se dijelom očituje u obrazovnim postignućima učenika, ali bilo bi ga pogrešno svesti isključivo na ocjene, rezultate ispita ili druga mjerljiva postignuća. Obrazovanje je mnogo složeniji proces, a njegovu stvarnu vrijednost često prepoznajemo upravo u onome što nije moguće jednostavno izmjeriti ili izraziti brojkom.
Za mene je uspjeh i kada učenik koji je na početku bio nesiguran postupno razvije samopouzdanje, kada počne samostalno razmišljati, postavljati pitanja ili preuzimati odgovornost za vlastite odluke. Jednako je vrijedno kada učenici nauče surađivati, uvažavati različita mišljenja i prepoznati potrebe drugih. Takvi pomaci možda neće uvijek biti vidljivi u školskim ocjenama, ali mogu imati dugoročan utjecaj na njihov osobni i profesionalni razvoj.
U obrazovanju budućih zdravstvenih djelatnika ta je dimenzija osobito važna. Naravno da od učenika očekujemo usvajanje stručnih znanja i vještina, ali jednako je važno kakav će odnos razviti prema pacijentu, koliko će biti odgovorni, savjesni i osjetljivi na potrebe čovjeka kojemu pružaju skrb. Znanje i stručnost temelj su kvalitetnog rada, no bez humanosti, empatije i poštovanja ljudskog dostojanstva teško možemo govoriti o cjelovito razvijenom zdravstvenom djelatniku.
Posebno važnim smatram odnos koji gradim sa svojim učenicima, odnos utemeljen na međusobnom povjerenju, poštovanju i iskrenosti. U našoj učionici ima mjesta za ozbiljan rad, odgovornost i visoka očekivanja, ali i za smijeh, razgovor, emocije i trenutke u kojima jedni drugima pružamo podršku. Zajedno se veselimo uspjesima, ponekad dijelimo i teške trenutke, zaplačemo, zagrlimo se i nastavimo dalje. Upravo ta ljudska dimenzija nastavničkog poziva za mene ima neprocjenjivu vrijednost. Vjerujem da toplina i bliskost ne isključuju profesionalnost i jasne granice, nego mogu pridonijeti stvaranju odnosa u kojem se učenici osjećaju sigurno, prihvaćeno i motivirano za učenje.
Zato uspjeh nastavnika ne bih promatrala samo kroz rezultate koje njegovi učenici postižu, nego i kroz njihov osobni razvoj, vrijednosti koje usvajaju i način na koji se odnose prema drugima. Neka od najvrjednijih postignuća našeg rada postaju vidljiva tek godinama kasnije, kada naši učenici krenu vlastitim životnim i profesionalnim putem.
ZIP portal: Što biste izdvojili kao najveću promjenu koju biste voljeli vidjeti u hrvatskom obrazovnom sustavu kako bi nastavnici mogli kvalitetnije obavljati svoj posao?
NF: Kada bih trebala izdvojiti jednu promjenu, bila bi to snažnija sustavna podrška nastavnicima koja bi im omogućila da više vremena i energije posvete onome što je srž njihova poziva, a to je neposredan odgojno-obrazovni rad s učenicima. Hrvatski obrazovni sustav ima mnogo kvalitetnih, stručnih i motiviranih nastavnika, no njihova predanost i inicijativa često ovise o osobnom entuzijazmu, dodatnom angažmanu i spremnosti da znatan dio svojeg vremena ulože izvan redovitih radnih obveza.
Iz vlastitog iskustva znam koliko pripreme, organizacije i suradnje zahtijeva provedba kvalitetnih projekata, istraživačkih aktivnosti ili povezivanje škole s lokalnom zajednicom. Takvi oblici rada učenicima pružaju vrijedna iskustva, ali njihova provedba zahtijeva vrijeme, odgovarajuće uvjete i podršku. Voljela bih da sustav u većoj mjeri prepoznaje takav angažman te nastavnicima osigurava više prostora za kreativnost, suradnju i razvoj novih ideja, uz smanjenje administrativnih opterećenja koja nerijetko oduzimaju vrijeme namijenjeno pedagoškom radu.
Jednako važnim držim kontinuirano profesionalno usavršavanje koje ne bi trebalo biti samo formalna obveza, nego stvarna prilika za razvoj nastavničkih kompetencija. Kao nastavnica koja se uz neposredan rad s učenicima bavi i znanstveno-istraživačkim radom, posebno prepoznajem vrijednost povezivanja pedagoških istraživanja s potrebama svakodnevne nastave. Vjerujem da bi snažnija suradnja škola, visokoobrazovnih ustanova i stručnih organizacija pridonijela razmjeni iskustava, razvoju kvalitetnijih pristupa poučavanju i donošenju obrazovnih odluka utemeljenih na znanstvenim spoznajama.
Pritom ne smijemo zanemariti ni važnost profesionalnog položaja nastavnika. Kvalitetno obrazovanje teško je graditi bez povjerenja u stručnost onih koji ga svakodnevno ostvaruju. Nastavnicima su potrebni podrška, profesionalna autonomija i mogućnost da aktivno sudjeluju u oblikovanju promjena koje se odnose na njihov poziv. Vjerujem da bi se takav pristup ponajprije odrazio na kvalitetu obrazovanja i mogućnosti koje pružamo svojim učenicima.
ZIP portal: Kao nastavnica svakodnevno radite s mladim generacijama, a kroz Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Krapinsko-zagorske županije bavite se i širim društvenim pitanjima. Koliko su ta dva područja zapravo povezana i koliko obrazovanje može utjecati na stvaranje društva jednakih mogućnosti?
NF: Obrazovanje i društvena ravnopravnost neraskidivo su povezani jer škola nije samo mjesto stjecanja znanja, nego i prostor u kojem mladi oblikuju svoje vrijednosti, stavove i odnos prema drugima. Upravo zato obrazovanje ima važnu odgovornost u poticanju međusobnog poštovanja, razumijevanja različitosti i stvaranja jednakih mogućnosti za sve učenike.
Svoj nastavnički rad i djelovanje u Povjerenstvu za ravnopravnost spolova Krapinsko-zagorske županije doživljavam kao dva međusobno povezana područja profesionalnog i društvenog angažmana. Kao nastavnica svakodnevno imam priliku upoznavati razmišljanja mladih i poticati ih na kritičko promišljanje društvenih pitanja, dok mi sudjelovanje u radu Povjerenstva omogućuje da tim pitanjima pristupim i iz šire društvene perspektive.
Upravo je iz te povezanosti proizašlo i istraživanje o egalitarnosti stavova adolescenata prema rodnim ulogama i ravnopravnosti spolova, koje sam provela u suradnji s Povjerenstvom, a obuhvatilo je 371 učenika završnih razreda srednjih škola Krapinsko-zagorske županije. Njegove sam rezultate imala priliku predstaviti 22. rujna 2026., povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, na događanju u organizaciji Krapinsko-zagorske županije i županijskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova. Posebno mi je vrijedno što je u završnoj panel-raspravi sudjelovala i moja bivša učenica Sabina Ferek, koja je bila jedna od sudionica istraživanja. Time je perspektiva mladih dobila svoje mjesto ne samo u istraživačkim rezultatima nego i u javnoj raspravi o ravnopravnosti, međusobnom poštovanju i prevenciji nasilja.
O pitanjima rodne ravnopravnosti pisala sam i u znanstvenom časopisu Napredak, u kojem je objavljen moj rad „Rodna ravnopravnost u odgojno-obrazovnom sustavu: Teorijski okviri i socijalno-pedagoške implikacije”. U radu razmatram ulogu obrazovanja u prepoznavanju i prevladavanju rodnih stereotipa te stvaranju pravednijeg i poticajnijeg obrazovnog okruženja.
Smatram važnim naglasiti da stvaranje društva jednakih mogućnosti ne znači zanemarivanje individualnih razlika, nego osiguravanje uvjeta u kojima svaka osoba može razvijati svoje sposobnosti i ostvarivati potencijale bez ograničenja koja proizlaze iz stereotipa i društvenih očekivanja. Uloga škole pritom nije učenicima nametati gotove stavove, nego ih poticati na argumentirano promišljanje, dijalog i poštovanje ljudskog dostojanstva. Vjerujem da obrazovanje samo po sebi ne može ukloniti sve društvene nejednakosti, ali može biti jedan od važnih pokretača pozitivnih promjena. Upravo u tome vidim jednu od najvažnijih poveznica između nastavničkog poziva i svojeg društvenog angažmana.
ZIP portal: Koliko je važno o ravnopravnosti spolova govoriti već od najranije dobi i primjećujete li u radu s učenicima još uvijek određene rodne stereotipe?
NF: O ravnopravnosti spolova važno je govoriti već od najranije dobi jer se upravo u djetinjstvu počinju oblikovati stavovi, vrijednosti i predodžbe o društvenim ulogama. Djeca vrlo rano usvajaju poruke o tome što se smatra primjerenim za djevojčice, a što za dječake, koje se osobine od njih očekuju i kojim bi se zanimanjima trebali baviti. Takve poruke dolaze iz obiteljskog i društvenog okruženja, medija i svakodnevnih situacija te mogu utjecati na način na koji djeca doživljavaju vlastite sposobnosti i mogućnosti.
U radu s adolescentima primjećujem da su mladi danas otvoreniji prema pitanjima ravnopravnosti, ali to ne znači da su rodni stereotipi nestali. Oni su ponekad vrlo suptilni i očituju se u svakodnevnoj komunikaciji, očekivanjima vezanima uz određena zanimanja, podjeli odgovornosti ili predodžbama o tome kakve bi osobine trebale imati žene, a kakve muškarci. Kao nastavnica stručnih predmeta u području zdravstva, posebno prepoznajem važnost osvješćivanja rodnih stereotipa povezanih s izborom zanimanja. Sestrinstvo se tradicionalno povezuje sa ženama, no profesionalne sposobnosti, interesi i kompetencije nisu određeni spolom. Svaki učenik trebao bi imati slobodu odabrati zanimanje u skladu sa svojim interesima i sposobnostima, bez ograničenja koja proizlaze iz društvenih očekivanja.
Posebno važnim smatram da o tim pitanjima s učenicima razgovaramo otvoreno, argumentirano i bez osuđivanja. Cilj nije nametati im unaprijed oblikovane zaključke, nego ih poticati da prepoznaju stereotipe, propituju njihove uzroke i posljedice te razvijaju vlastita stajališta utemeljena na znanju, međusobnom poštovanju i razumijevanju. Pritom su osobito vrijedne aktivnosti koje učenicima omogućuju da o društvenim pitanjima progovore na kreativan i njima blizak način.
Jedan od takvih primjera za mene je i vrijedno mentorsko iskustvo s učenicom Ivanom Herceg, koja je osvojila treće mjesto na županijskom likovnom natječaju posvećenom ravnopravnosti spolova. Njezin uspjeh posebno me raduje jer pokazuje kako umjetničko izražavanje može postati vrijedan način promišljanja o predrasudama, društvenim očekivanjima i jednakim mogućnostima. Takve aktivnosti učenicima pružaju priliku da vlastitim idejama i stvaralaštvom aktivno pridonose osvješćivanju važnih društvenih pitanja.
Vjerujem da se ravnopravnost ne uči samo kroz pojedina predavanja, projekte ili obilježavanje važnih datuma, nego ponajprije kroz svakodnevne odnose i vrijednosti koje njegujemo u školi. Zato mi je važno da učenici ravnopravnost ne upoznaju samo kao pojam o kojem razgovaramo na nastavi, nego kao vrijednost koju mogu prepoznati u svakodnevnim odnosima i vlastitim iskustvima.
ZIP portal: I za kraj, kada biste mogli promijeniti jednu stvar u obrazovanju ili društvu, što bi to bilo?
NF: Kada bih mogla promijeniti jednu stvar, voljela bih da kao društvo počnemo obrazovanje doživljavati kao zajedničku odgovornost i jedno od najvažnijih ulaganja u budućnost. Često govorimo o potrebi za promjenama u obrazovnom sustavu, no pritom zaboravljamo da se stvarne promjene ne događaju samo donošenjem novih dokumenata, reformama ili promjenama nastavnih programa. One započinju promjenom načina na koji razmišljamo o obrazovanju, koliko ga cijenimo i koliko smo spremni aktivno pridonositi njegovoj kvaliteti.
Voljela bih da između škole, obitelji i društva postoji više međusobnog povjerenja, razumijevanja i suradnje. Obrazovanje ne može i ne smije biti odgovornost samo nastavnika, baš kao što ni odgoj mladih ne može biti prepušten isključivo obitelji. Potrebno nam je zajedništvo u kojem svatko prepoznaje svoju ulogu i odgovornost, a dobrobit djece i mladih ostaje zajednički prioritet.
Željela bih da obrazovanje ne bude tema o kojoj govorimo samo kada se pojave problemi, nego vrijednost koju kao društvo svakodnevno prepoznajemo i podupiremo.
Vjerujem da se stvarna vrijednost obrazovanja prepoznaje u onome što ono ostavlja budućim generacijama.
Ako svojim radom uspijem ostaviti barem mali, ali vrijedan trag u životima svojih učenika i pomoći im da izrastu u dobre, odgovorne i suosjećajne ljude, znat ću da je moj nastavnički poziv imao istinski smisao.
