Svjetski dan beskućnika, koji se svake godine obilježava 10. listopada, prilika je da se podsjetimo na one koji su često nevidljivi u našim zajednicama – ljude bez doma.
Ovaj dan nije samo simboličan podsjetnik na težinu života na ulici, već i poziv na djelovanje, solidarnost i razumijevanje. U Hrvatskoj se procjenjuje da oko dvije tisuće ljudi doslovno živi na ulici, dok ih je mnogo više koji borave u neadekvatnim uvjetima ili kod drugih osoba, bez sigurnosti vlastitog prostora. Brojni su i oni koji, iako formalno imaju krov nad glavom, žive u nehumanim uvjetima, u trošnim prostorijama bez grijanja, vode ili osnovne privatnosti.
Kapaciteti prihvatilišta često su nedostatni, a broj mjesta daleko manji od stvarnih potreba. Iza svake brojke stoji osobna priča — gubitak posla, bolesti, razvod, nasilje ili jednostavno niz loših životnih okolnosti koje su dovele do toga da netko ostane bez doma.
Beskućnici se svakodnevno suočavaju s brojnim preprekama – od stigmatizacije i predrasuda do administrativnih barijera koje im onemogućuju ostvarivanje osnovnih prava. Bez stalne adrese teško je pristupiti zdravstvenoj skrbi, ostvariti socijalnu pomoć ili čak dobiti osobne dokumente. Uz to, društvo često gleda na beskućnike s nerazumijevanjem, kao da su sami odgovorni za svoju situaciju, dok se zanemaruje šira slika – nedostatak sustavne politike stanovanja i rastuća ekonomska nesigurnost.
U mnogim gradovima, poput Rijeke, Zagreba i Splita, udruge i volonteri povodom Svjetskog dana beskućnika organiziraju akcije pomoći, javne tribine i druženja s ciljem da se skrene pažnja javnosti na stvarne potrebe ove ranjive skupine. Akcije poput „Ulica nije dom” potiču građane da prepoznaju da beskućništvo nije samo problem pojedinca, već zajednički izazov cijelog društva.
Pučka pravobraniteljica i brojne organizacije civilnog društva već godinama upozoravaju na potrebu izrade nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva, ulaganje u socijalno stanovanje i osiguravanje sustavne podrške osobama s niskim primanjima. Bez takvog strateškog pristupa, beskućništvo će i dalje rasti, a ljudi bez doma ostat će nevidljivi.
