Danas, 24. studenoga, održano je svečano obilježavanje 190. godišnjice hrvatske himne te 90. obljetnice podizanja spomenika himni u Zelenjaku.
Program je započeo polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod spomenika Lijepoj našoj.
Nakon polaganja, svečanost se nastavila u društveno-kulturnom domu u Razvoru, Kumrovec. Ondje je održana središnja manifestacija posvećena ovom značajnom jubileju, uz prigodne govore, glazbeni program i sjećanje na povijesni kontekst nastanka himne te izgradnje spomenika.
Obljetnica nastanka stihova pjesme „Horvatska domovina“ podsjeća nas na trenutak kada je u desetom broju književnog lista „Danica“ 1835. godine Antun Mihanović, jedan od najistaknutijih pjesnika ilirskog preporoda, objavio stihove koji će obilježiti hrvatsku povijest. Upravo će dijelovi te pjesme kasnije postati temeljem hrvatske državne himne.
Dvadeset i četiri godine nakon objave, 1848. godine, mladi kadet Josip Runjanin, pripadnik graničarske pješačke pukovnije broj 10 u Glini, uglazbio je četiri kitice „Horvatske domovine“, stvarajući jednu od najpopularnijih popijevki svoga vremena. Prvi zapis izvornog napjeva zabilježio je 1861. godine pjevački pedagog Vatroslav Lichtenegger, koji je priredio i skladbu za muški četveropjev. Njegova je obrada objavljena već sljedeće godine u „Sbirci različitih četveropjevah mužkoga zbora“ Narodnoga zemaljskoga glazbenoga zavoda u Zagrebu.
Naziv „Lijepa naša domovino“ prvi se put javlja 1864. godine, a do kraja 19. stoljeća u potpunosti je potisnuo izvorni naslov Mihanovićeve pjesme. Tijekom 19. stoljeća „Lijepa naša“ se pjeva u svečanim prilikama kao jedna od narodnih himni, a 1891. godine prvi put je izvedena kao hrvatska himna, i to prigodom izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu.
Premda inicijativa Saveza hrvatskih pjevačkih društava iz 1907. godine da se „Lijepa naša“ ozakoni kao državna himna nije bila prihvaćena, pjesma je postupno zadobila status neslužbene himne te se pjevala prije, između, ali i nakon dvaju svjetskih ratova.
Službeni status pjesma je dobila 29. veljače 1972. godine, kada je ustavnim amandmanom proglašena himnom Socijalističke Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske iz 1990. godine potvrdio je „Lijepu našu“ kao himnu samostalne države, a njezin tekst i notni zapis utvrđeni su Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske.
Načelnik Kumrovca Robert Šplajt svim je prisutnima poželio dobrodošlicu.
-Vežemo se za Lijepu našu-to je naš datum, ulazak u Kumrovec, ono čime se ponosimo, ne samo mi Kumrovčani, već Zagorci, ali i svi Hrvati. Lijepa naša koliko nam je toliko toga dobrog dala prije 90 je godina podignuta zahvaljujući Braći Hrvatskog Zmaja, ali i vrijednim rukama naših mještana-rekao je Šplajt podsjetivši kako je prije nekoliko dana otvoren spomenik braniteljima koji su krenuli u obranu Hrvatske.
Spomenuo je kako je ponosan na stihove Lijepe naše, na Mihanovića i spomenik Lijepoj našoj.
–To nas uvijek veže i spaja, a Hrvatska u zadnje vrijeme ima mnogo podjela na lijevo i desno, puno ideologije, puno onoga čime se možda ne bi trebali baviti, već bi trebali istaknuti zajedništvo, da se svi skupa vežemo za Lijepu našu i da budemo kao jedno-kazao je kumrovečki načelnik poželjevši svima da ih ova obljetnica potakne na zajedništvo.
Podsjetio je kako su svi 90-ih godina bili složni i branili Lijepu našu.
Kako je Družba jedna od najstarijih hrvatskih kulturnih institucija koja djeluje na području očuvanja kulturne i povijesne baštine, njegovanja i promicanja hrvatskog identiteta, proučavanja povijesti hrvatskog naroda te oživljavanja uspomena na slavne i važne događaje iz hrvatske prošlosti i na znamenite Hrvate rekao je veliki meštar Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja” Mislav Grgić.
-Sjedište Družbe se nalazi u kuli na Kamenitim vratima u Zagrebu u kojoj Družba djeluje već 120 godina, a mi Zmajevci danas smo ispunjeni posebnim ponosom jer zajednički s vama obilježavamo 190. obljetnicu od kako su stihovi koje je napisao Antun Mihanović ugledali svjetlo dana i 90. obljetnice otkrivanja spomenika himni, spomenika koji su naši pred časnici postavili davne 1935. godine povodom 100. obljetnice himne-naveo je Grgić.
Kazao je kako za Družbu, koja je podigla ovaj jedinstveni spomenik, sudjelovanje na obilježavanju ne predstavlja samo čin pijeteta, već i potvrdu trajne posvećenosti njegovanju hrvatske kulturne i nacionalne baštine.
-Spomenik u Zelenjaku simbol je našeg nacionalnog identiteta, ali i povijesnog djelovanja Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja” u službi hrvatskog naroda te mi je iznimno drago da na ovom događanju sudjeluje i iznimno velik broj zmajevaca-rekao je spomenuvši da dodatnu važnost svečanosti daje i činjenica da se ona održava pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.
Kazao je da takvo pokroviteljstvo naglašava državničku razinu poštovanja prema himni i njezinu autoru, a istodobno je, kako kaže, još jedno priznanje ulozi koju je Družba imala u očuvanju i promicanju nacionalnih simbola.
-Postaviti spomenik hrvatskoj himni upravo u dolini Zelenjak nosi posebnu simboliku-kazao je Grgić.
Naime, prema predaji, Antun Mihanović upravo je u tom kraju našao inspiraciju za stihove pjesme koja će postati hrvatskom himnom.
-Spomen obilježje koje su prazmajevi postavili prije 90 godina, višim od 13 metara s uklesanim stihovima, reljefom Antuna Mihanovića i simbola hrvatskog seljaka i naroda, danas, nakon devet desetljeća vidimo da taj trenutak nije bio samo kamen, beton, željezo i bronca, već iskaz dugoročne vizije zajedništva i trajnosti našeg nacionalnog identiteta-rekao je te spomenuo kako je 1935. Družba Braće Hrvatskog Zmaja pokazala da ima hrabrosti dignuti spomenik u čast hrvatskoj pjesmi i hrvatskoj domovini.
Vrijedi spomenuti kako je tada više od 20.000 ljudi nazočilo otkrivanju spomenika što govori koliko je bila jaka želja za trajnom simbolikom.
-Kroz djelovanje članova Družbe, ali i simpatizera i dobrotvora osnažena je poruka-hrvatska baština, hrvatski jezik, hrvatska pjesma i hrvatski narod imaju pravo i dužnost biti zabilježeni, poštovani i predani budućim naraštajima-rekao je istaknuvši tri ključne riječi koje, kako kaže ponosno izgovara.
-Prvo: opstojnost. Naš narod je kroz stoljeća prolazio kroz razne izazove: političke, kulturne, demografske, no ipak, stihovi Lijepa naša domovino sve do danas stoje kao znak i podsjetnik da hrvatski narod nije nestao i neće nestati. Drugo: ponos. Ovaj spomenik nije samo kamen, već simbol ponosa na hrvatsku himnu, kulturu i slobodu. Sjećamo se kako je prije 90 godina Družba pokazala da i u vremenu kada okolnosti nisu bile ni malo lake, možemo podići djelo koje traje. I treće: zmajski duh. Kao članovi Družbe Braća Hrvatskog Zmaja imamo posebnu odgovornost, ne samo čuvati baštinu, već i biti svjetionik budućim generacijama, kazati da pjesma, jezik, identitet i zajedništvo jesu živi dio svakodnevice-rekao je Grgić te napomenuo kako ne trebamo gledati unatrag s nostalgijom, već unaprijed s nadom.
Župan KZŽ Željko Kolar rekao je kako Zagorci imaju veliku privilegiju.
-Sve zemlje u svijetu imaju simbole-grb, zastavu i himnu, a mi imamo i spomenik himni. Nije bez razloga što je to Mihanović napravio baš u Zelenjaku jer kada dođete ovdje, kada ste sami u Zelenjaku, kada čujete žubor vode i vjetar koji dolazi sa Cesargrada, kada vidite crnu pećinu i kada sve to pretvorite u jedan doživljaj, tada ćete shvatiti zašto je Mihanović napisao himnu baš ovdje-rekao je župan dodavši kako nije bez razloga Mihanović nije odlučio posljednje godine svog života provesti u Klanjcu.
Kazao je kako sve to govori da je upravo tamo Mihanović najviše osjećao svoje hrvatstvo i da ga je upravo tamo inspiriralo sve što se događalo da ispjeva Lijepu našu.
-Često govorimo o domoljublju i o prilikama, ali 1835. godine sigurno nisu bile idealne prilike za Hrvate. Nisu bile niti prije 90 godina idealne prilike, ali taj nacionalni zanos je doveo do toga da su ljudi na inicijativu Družbe Braće Hrvatskog Zmaja se odlučili napraviti spomenik himni-rekao je naglasivši kako nije bez razloga 1972. godine Hrvatski sabor u Socijalističkoj Jugoslaviji donio odluku da to bude službena himna RH unutar Socijalističke Jugoslavije.
Spomenuo je kako su to sve stvari koje nas objedinjuju.
-Pokazali smo da smo tu, da smo opstali i da se baštini hrvatski jezik, kultura i tradicija. Pokazali smo da smo bili zajedno onda kada je bilo najpotrebnije i te bi nas poruke trebale objediniti. Današnja mladež živi u potpuno drugačijim okolnostima, ali sam potpuno siguran da ukoliko bi zatrebalo, da bi bili na razini zadatka, isto kao što su bili mladi 90-ih kada je Domovina zvala i kada nas je Domovina trebala-rekao je istaknuvši kako je naša zadaća čuvati svoju jedinu i nama vječnu Hrvatsku.
Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Andro Krstulović Opara rekao je kako i on sam dolazi iz kraja koji je iznjedrio Antuna Mihanovića.
-Petropolje je suho kameno polje između stjenovitih planina, Svilaje, Moseća i Domatinske Zagore, također jedne oaze republikanizma, oaze domoljublja koja je odolijevala turskim nepogodama. Ponosni sam potomak Poljića. Ima li ljepše usporedbe? Ima li ljepše, integralnije slike o jedinstvu hrvatskog naroda kada imaš Antuna Mihajlovića koji tako lijepo poje i na hrvatskom i na kajkavskom, razumljiv svima nama, a koji povezuje dva potpuno različita, a opet jedinstva na kraja naše lijepe domovine? On to svoje iskustvo, taj svoj ponos prenosi u Horvatsku domovinu, predivnu pjesmu koju je u Danici Hrvatskoj, Slavonskoj i Dalmatinskoj drugi veliki sin Hrvatskog Zagorja, Ljudevit Gajev objavio 15. ožujka 1835.-naveo je Krstulović Opara naglasivši kolika je ljubav Mihanovića prema ljepoti domovine.
Naveo je himne nekih velikih država. Kako kaže, francuska himna poziva na mač, odrubljivanje glave, deranje kože, ubijanje dušmana; talijanska himna zaziva otpor prema orlu koji pije krv talijansku; Poljaci svoju himnu počinju stihovima “Još Poljska ni propala dok Poljaci žive”, ali dalje nastavljaju i ratuju sa Nijemcima i Šveđanima. Mađari pak, kako kaže, prozivaju Mongole koji deru kožu njihovoj djeci.
-Jedina pitoma himna, osim Hrvatske, je Austrijska. Napisala ju je Paula Preradović, unuka Petra Preradovića, koji je tako lijepo pjevao o Hrvatskoj. Ona je napisala predivne stihove koji su se sklopili sa predivnom glazbom i kada povučete te paralele, zapravo vidite da ti Hrvati uopće ne su ratoborni ljudi, već imaju nježni izričaj-kazao je Krstulović Opara naglasivši kako svako vrijeme nosi svoju pjesmu.
-Vrijeme donosi svoje pjesme. Međutim, jedna pjesma ostaje stalna, a to je Lijepa naša-kazao je te dodao kako u najljepšem dijelu prisege Nikole Šubića Zrinskog svojoj ženi, kćeri i svim junacima kaže “Ostavit vas braćo nikad neću, dok u meni živo srce bije”. Kako završava Hrvatska juna dok nam živo srce bije.” aludirajući na kraj hrvatske himne.
-Lijepa naša je pitoma, lijepa, nimalo borbena pjesma, ona je i prisega, ona je prisega domovini, prisega našim velikanima, onima koje je grobak krije. Ona je prisega ljubavi našoj zemlji-rekao je dodavši kako se desnica na srcu prilikom izvođenja himne drži upravo zbog spomenute prisege Domovini.
Sve prisutne pozdravio je i izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Orsat Miljenić.
-Tekst himne, kasnije njezino uglazbljivanje, sve je ono pratilo razvoj naše Domovine i našeg naroda. I kako god su se mijenjali sistemi i režimi, jedna od rijetkih stvari, nekad nismo imali iste granice, nismo isto govorili, ali smo imali himnu koja je bila jedinstvena i koja je bila nešto što nas je povezivalo. Ona doživljava zajedno sa našom državom, s narodom, jedno zaokruženje 91 godine-rekao je Miljenić dodavši kako se tada objedinjuje i Hrvatska kao cjelina.
Kazao je kako himna tada postaje zajednička vrijednost.
-Ljudi ne smiju isto misliti, oni se razlikuju. Razlikujemo se u tome kako ćemo izrazi poštovanje prema himni i to je prirodno, normalno i poželjno u demokratskoj zemlji. Ono što je jedino bitno i što nas obilježava kao narod, sav naš narod je bio tamo gdje je trebalo. Prvi put u povijesti smo se svi našli na istoj strani, stali smo, obranili zemlju, obranili ono što je bilo otpjevano-rekao je dodavši kako su vremena pred nama teška.
Kazao je kako je Hrvatska mala, kako treba biti kao ova bajka na dlanu, gdje dolazi do nekog novog slaganja poretka, do novih vrijednosti.
-Za malu zemlju, za mali narod kakav smo mi, jedino je bitno ono što nam govori himna. Mi smo se uvijek za sve izborili sami-istaknuo je spomenuvši kako himna svakog od nas potiče da nađemo dobro u svom susjedu, ne zato što isto mislimo, ali ako je nevolja, ako treba, ako nas zove domovina, ako je himna tu, onda smo, kako kaže, sami, jedni za druge, i moramo si pomoći.
-Ovo je puno više od himne. Ovo je nešto što nas sve prožima i zato nam je svima draga-zaključio je.
Uz Josipu Lončar, koja je izvedenim pjesmama oduševila okupljene, na klaviru je nastupila Darijana Šojat Blaće.
