U blagdanskom ozračju, dok se adventske svijeće polako tope u svojem mirnom sjaju, Šarene loptice doživjele su dan ispunjen dubokim emocijama i nježnim sjećanjima. Posjetio ih je Stjepan, otac male Lucije, djevojčice koja je svojom dobrotom, razigranošću i osmijehom ostavila neizbrisiv trag u srcima svih koji su je poznavali.
Lucija, čije su oči bile plave poput najčišćeg neba, a srce puno čarolije, tragično je preminula prije šest mjeseci, zajedno sa svojom majkom. Ipak, njezina toplina i dječja radost i dalje žive u sjećanjima prijateljica iz radionice, koje pamte zajedničke igre, prijateljstva i bezbrižne dane.
Prošle nedjelje Stjepan je, u razdoblju koje za njega nosi posebnu težinu, ponovno zakoračio u prostor ispunjen uspomenama. Došao je s darovima kakve bi, kako kaže, upravo Lucija odabrala – šarenim jednorozima, slatkišima i blagdanskim čarapicama. Jednorog je bio njezin simbol, mali čuvar svijeta mašte u kojem je Lucija tako rado boravila.
Ipak, najveći dar koji je donio bila je njegova hrabrost, hrabrost oca koji se vraća mjestu gdje svaka igračka, svaki crtež i svaki osmijeh podsjećaju na ono najvrijednije što je izgubio, ali i na najljepše što je ostalo.
U svakom osmijehu djevojčica iz radionice, u svakom njihovom zagrljaju i svakoj priči – Lucija i dalje živi. A jednorog, koji sada putuje iz dječjih ruku u dječje srce, postao je njezina tiha poruka ljubavi koja nastavlja trajati.
