U Zagrebu je danas, 9. travnja 2026., održana komemoracija u spomen na Vlatka Cvrtilu, prvog rektora Sveučilišta VERN’, uglednog sveučilišnog profesora te bivšeg dekana i prodekana Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Od njega su se oprostili brojni kolege, studenti i javne osobe, prisjećajući se njegova iznimnog doprinosa akademskoj zajednici i društvu u cjelini.
Posebnu težinu ovom oproštaju daje činjenica da je riječ o čovjeku koji je potekao iz Hrvatskog zagorja. Rođen 1965. godine u Cedinju Jesenskom, u skromnim je uvjetima započeo svoj životni put, koji ga je kasnije odveo do samog vrha hrvatske akademske i javne scene. Unatoč velikim profesionalnim postignućima, ostao je trajno povezan sa svojim zagorskim korijenima.
U emotivnom obraćanju okupljenima na komemoraciji, od profesora Vlatka Cvrtile oprostio se i njegov nasljednik na čelu Sveučilišta VERN’, rektor Vedran Mornar. Istaknuo je kako mu je pripala teška i odgovorna zadaća oprostiti se od kolege, profesora, dekana i rektora, ali prije svega, čovjeka.
-Ja neću govoriti o njegovim zaslugama jer tome ne bi bilo kraja. Dogovorili smo se za kratke govore, a profesor Cvrtila zaslužio je mnogo više. Zato želim govoriti o njemu kao čovjeku, onako kako sam ga imao čast osobno upoznati-rekao je Mornar, prisjetivši se njihova prvog susreta na Senatu Sveučilišta u Zagrebu, kada je Cvrtila kao mladi dekan već odudarao od drugih.
–Bio je drugačiji, skroman, razborit i otvoren. U šali bih rekao da smo mi starije generacije primili razna cjepiva, ali čini mi se da je on primio i ono najrjeđe, cjepivo protiv ega. Upravo ga je to činilo posebnim. Cvrtila uvijek djelovao u interesu institucije i zajednice, a nikada radi osobne koristi. Njegova promišljanja i odluke uvijek su bile usmjerene na dobrobit fakulteta i sveučilišta. Nikada nije radio za vlastitu promociju, nego za zajednicu kojoj je pripadao-kazao jeMornar.
Govoreći o razdoblju kada je Cvrtila preuzeo VERN’, Mornar je istaknuo kako je odmah bilo jasno da institucija dolazi u sigurne ruke.
-Kad sam čuo da preuzima tu dužnost, pomislio sam VERN’ je sada u najboljim mogućim rukama. I doista, neumorno je radio i uspješno vodio zahtjevan proces transformacije u sveučilište, postavši njegov prvi rektor-objasnio je Mornar, te posebno naglasio njegovu spremnost da uvijek pomogne, čak i nakon što su im se profesionalni putevi razišli.
-Uvijek je bio dostupan na jedan poziv. Kada god bi se pojavilo pitanje, često bi se čulo: ‘Vlatko će znati.’ I doista, znao je. Njegovi odgovori bili su promišljeni, jasni i često izrečeni na onaj njegov prepoznatljiv, duhovit i šarmantan način. Za njime ostaje ogromna praznina. Ako je mi kao kolege i prijatelji osjećamo tako snažno, ne mogu ni zamisliti kolika je ona u njegovoj obitelji. No mogu reći, malo je obitelji koje mogu biti toliko ponosne na supruga, oca i čovjeka kakav je bio Vlatko Cvrtila-zaključio je Mornar.
Na komemoraciji, prisutnima se obratila i prodekanica Fakulteta političkih znanosti, Marta Zorko, istaknuvši kako je profesor Cvrtila ostavio dubok i trajan trag, ne samo kroz akademske i upravljačke funkcije, nego i kroz osobni doprinos kolegama i studentima.
-Vlatko je zadužio Fakultet političkih znanosti na bezbroj načina koji nadilaze profesorsku, znanstvenu i upravljačku funkciju. Zato danas ne želimo isticati titule i pozicije, iako ih je bilo mnogo, one su za njega bile nebitne-rekla je Zorko, dodavši kako je profesor Cvrtila tijekom godina uvodio inovacije i ideje koje su unaprijedile rad fakulteta, često u razdobljima kada su promjene bile rijetke i spore
-Skoro samostalno je proveo prvu informatizaciju fakulteta i ostavio neizbrisiv trag u znanstvenim i pedagoškim inovacijama. Nema kolege iz tog razdoblja koji ne povezuje razvoj novih tehnologija s Vlatkom. On je znao koliko pomoći treba dati studentu ili kolegi da uspije sam, bez nametanja ili preuzimanja zasluga. To je bila njegova rijetka vrlina, životno mentorstvo koje je dotaknulo mnoge generacije-poručila je Zorko.
Prodekanica je podsjetila i na njegovu sposobnost da bude prijatelj i mentor, ne samo kroz formalno podučavanje, nego i kroz osobni savjet, šalu ili životni poučak.
-Vlatko je svakome davao ono što mu je u tom trenutku bilo potrebno, kao mentor, kao prijatelj, kao čovjek. Njegova energija, briga i nesebičnost ostavit će trajni trag na Fakultetu političkih znanosti. Zbogom, Vlatko, tvoj trag i inspiracija ostat će zauvijek s nama-kazala je Zorko.
Među govornicima bio je i predsjednik Hrvatska udruga menadžera sigurnosti (HUMS), Alen Ostojić, koji je istaknuo da Vlatko Cvrtila nije bio samo stručnjak i akademik, već i prijatelj i mentor mnogim generacijama.
-Teško je naći riječi kada nas napusti netko tko je bio istovremeno izniman stručnjak i običan, topao čovjek. Danas se ne opraštamo samo od rektora i dekana, nego i od prijatelja s kojim sam dijelio klupe Fakulteta političkih znanosti još od 1986. godine-rekao je Ostojić.
Prisjetio se studentskih dana i početaka njihove suradnje kroz klub Spon, gdje je Cvrtila pokazao sposobnost da prepozna inicijativu i nesebično pomogne drugima.
-Dogovarali smo tulume, recitacije, izložbe, turnire, a naše prijateljstvo ostalo je do kraja života. Vlatko je uvijek bio spreman pomoći i otvoriti vrata drugima, bez imalo egocentrizma. Kada smo osnovali Hrvatsku udrugu menadžera sigurnosti 2006. godine, rekao je: ‘Računaj na mene.’ Bio je savjetnik, mentor, predsjednik Znanstvenog savjeta i žirija, uvijek posvećen našoj zajednici-kazao je Ostojić.
-Posljednjih 20 godina, svaka dva mjeseca imali smo radni ručak uz čašu njegovog omiljenog crnog vina. Njegov duh, toplina i prijateljstvo ostavit će neizbrisiv trag. Hvala ti na svemu što si dao struci, ali najviše hvala na tvojem prijateljstvu. Bila je privilegija dijeliti ovaj put s tobom-zaključio je Ostojić.
Prisutnima se obratio i osnivač Sveučilišta VERN’, Branko Štefanović, koji je istaknuo njegovu ulogu u povezivanju akademske zajednice i društva te nesebičan doprinos privatnom visokom obrazovanju u Hrvatskoj.
-Nevjerojatno je suočiti se s činjenicom da Vlatka više nema. Skidam kapu do poda čovjeku koji je odlučio nastaviti svoju akademsku karijeru u izazovnom i nesigurnom okruženju privatnog visokog obrazovanja. Dva njegova dekanska mandata dovela su VERN do statusa sveučilišta, strateški cilj koji je tada bio ultimativan-kazao je Štefanović, osvrnuvši se i na osobnu dimenziju njihove suradnje, posebno zajedničke sportske interese.
-I ja i Vlatko bili smo strastveni zaljubljenici u sport. On je bio golfer, ja jahač, a naš humor i šale često su se vrtjele oko toga kako udariti lopticu ili jahati na polo terenu. Vlatko, uživaj u golfu gdje jesi, a ja ću ti se uskoro pridružiti. Hvala ti na svemu što si učinio za VERN, za akademsku zajednicu i za sve nas koji smo te poznavali. Tvoje nasljeđe i prijateljstvo ostat će zauvijek s nama-poručio je Štefanović.
U ime prijatelja, okupljenima se obratio Jakov Radošević, koji je emotivno opisao osobnu dimenziju Vlatkova života i utjecaja.
-Postoje ljudi koji ostavljaju trag, snažno sjećanje. Vlatko je bio takav i otišao je naglo, bez posebnog pozdrava, ali ostavljajući neizbrisiv trag. Vlatko je sklapao prijateljstva brzo, duboko i temeljito. Bio je prisutan, stvarno prisutan. Slušao je, razumio i odgovarao s pažnjom koja je danas rijetkost. Bio je prirodni lider, ali ne nametanjem, nego primjerom-rekao je Radošević, istaknuvši Vlatkovu životnu širinu i sposobnost povezivanja ljudi.
-Imao je razumijevanje za teme od svakodnevnih sitnica do velikih svjetskih pitanja. Bio je uvijek kolega i prijatelj, miran, staložen, pun empatije. I naravno, uvijek uz, i nikad bez Lili. Ta povezanost bila je nešto posebno, što se jednostavno osjećalo.Njegov dar nije bio samo znanje, nego sposobnost razumijevanja ljudi, osjećaj za svaki trenutak. Vlatko je znao kada treba reći nešto, a kada samo šutjeti. Jednom rečenicom vraćao je ravnotežu među ljudima, smirio napetost i usmjerio raspravu bez ikakvog nadmetanja-kazao je Radošević, naglasivši i Vlatkovu ljubav prema rodnom kraju.
–Zagorje nije bilo samo mjesto, bilo je dio njegovog identiteta. Nosio ga je u govoru, mislima i humoru. Branio ga je ponekad i žestoko, ali upravo u toj ljubavi bila je njegova toplina, odanost i iskrenost. Dragi Vlatko, hvala ti na razgovorima koji su trajali dulje nego što su trebali, a završavali bolje nego što smo očekivali. Hvala ti na humoru, ravnoteži, mudrosti i prijateljstvu. Pamtit ću te kao gospodina, supruga, savršenog zagorskog kauboja, izuzetnog prijatelja i neponovljivog učitelja. Tvoj trag ostat će s nama zauvijek-rekao je Radošević.
Sjećanje na Vlatka Cvrtilu ostat će živo, kroz riječi, djela i primjere koje je ostavio svima nama. Njegov trag u akademiji, struci i prijateljstvima nastavit će nadahnjivati generacije.
