Martinje je jedan od najveselijih i najprepoznatljivijih običaja u Zagorju. Vrijeme je to kada se klijeti pune gostima, iz vinograda čuje pjesma, na stolovima se poslužuju tradicionalna jela, a mladi mošt uz pomoć Martinskoga biskupa prolazi kroz svoje simbolično krštenje i postaje mlado vino.
No, Martinje nije samo prilika za druženje i nazdravljanje. Iza njega se krije duga tradicija, brojni običaji i priče koje se u zagorskom kraju prenose s generacije na generaciju.
Kako se Martinje obilježava, što sve mora pratiti ceremoniju krštenja mošta, zašto je guska nezaobilazna na martinjskoj trpezi i koja je uloga vinskog biskupa, otkrili su nam Cesargradski meštri. Ovu poznatu martinjsko-vinsku družinu čine Ivan Petrišić Keko, Hrvoje Hrbud, Boris Töpfer i Dario Čižmek, a o običajima i tradiciji razgovarali smo s Ivanom Petrišićem Kekom, koji nosi ulogu Martinskoga biskupa, i Hrvojem Hrbudom, koji je u ceremoniji domaći.
Cesargradski meštri ovu tradiciju njeguju više od 30 godina, a tijekom godina pohodili su brojne klijeti, vinograde i manifestacije. Iza njih su brojna krštenja, susreti i druženja, pa ne čudi da su, kako nam je kroz razgovor otkrio Hrvoje Hrbud, nakon intenzivnog martinjsko-vinskog razdoblja pomalo umorni.
-Naravno da smo odradili jako puno toga i dragim čitateljima moramo reći istinu – pojeli smo jako, jako puno martinskih gusaka, a i nekog smo vina popili. Ono što nam je jako bitno jest da se Martinje kao blagdan ili slavlje u Zagorju i kajkavskom kraju itekako i dalje održava. Sretni smo što možemo biti dio toga i svi zajedno uveličati Martinje-rekao je Hrbud.
Krštenje mošta najvažniji je dio Martinja
Središnji događaj martinjske proslave svakako je krštenje mošta, odnosno simbolična ceremonija kojom se mladi mošt pretvara u vino. U toj ceremoniji glavnu riječ ima Martinski biskup, dok domaći ima važnu ulogu u uvođenju biskupa i njegove svite te pripremi cijelog obreda.
Za Ivana Petrišića Keku ta uloga nije samo svečana dužnost koju preuzima jednom godišnje. I sam je vinogradar pa dobro zna koliko rada, truda i brige stoji iza svake berbe i svake kapljice vina.
-To je posebna čast, ali i obaveza, pogotovo za mene koji sam jedan od vinogradara. Mi koji cijelu godinu mukotrpno radimo i brinemo o vinogradima kako bismo dobili kvalitetno grožđe i došli do mošta, Martinje doživljavamo kao veliki praznik i veliku feštu. Današnjim danom mladi mošt prestaje biti mošt i postaje mlado, fino i kvalitetno vino-objasnio je Martinski biskup.
Krštenje mošta prati poseban ceremonijal, a važan dio cijele priče čine i kumovi, publika i glazba. Sve je popraćeno prigodnim riječima, šalama i dobrom atmosferom, a upravo takvi detalji Martinje čine posebnim i prepoznatljivim običajem.
Zašto se na Martinje jede guska?
Uz krštenje mošta, Martinje je nezamislivo bez tradicionalne martinjske gozbe. Na stolovima se tako, uz mlado vino, najčešće nalaze guska, krvavice, pečenice, restani krumpir i kiselo zelje.
Cesargradski meštri posebno ističu gusku, koja ima svoje mjesto u priči o svetom Martinu. Kako nam je pojasnio Hrvoje Hrbud, upravo je ona nezaobilazan dio martinjske tradicije.
–Martinski meni obilježava guska, jer je guska u povijesti spasila svetog Martina. Tu su onda i krvavice, pečenice, restani krumpir, a evo, svi već imamo i kiselog zelja. Sve to ide uz fino, mlado vino. To nas krijepi i u tome uživamo-ispričao je.
Prema poznatoj legendi, sveti Martin nije želio postati biskup pa se sakrio među guske, no one su ga svojim gakanjem odale. Upravo se zato guska povezuje s Martinjem i postala je jedno od tradicionalnih jela koje se poslužuje na ovaj dan.
Martinje nije samo fešta, već i očuvanje tradicije
Iako se danas Martinje često povezuje s veseljem, druženjem i kušanjem mladoga vina, za vinogradare je ono puno više. To je svojevrsna nagrada za cjelogodišnji trud, ali i prilika da se okupe i proslave završetak jednog važnog dijela vinogradarske godine.
Cesargradski meštri ponosni su što već više od tri desetljeća sudjeluju u očuvanju martinjskih običaja i prenose ih na nova mjesta i nove generacije. Upravo je to, ističu, razlog zbog kojeg je važno da se Martinje i dalje obilježava u Zagorju i cijelom kajkavskom kraju.
No, iza čaše dobrog vina stoji i mnogo posla. Vinogradari se suočavaju s različitim izazovima, a među njima su i zlatna žutica vinove loze, američki cvrčak te vremenske neprilike. Ova je godina bila posebno zahtjevna i zbog suše, zbog čega su želje Martinskoga biskupa usmjerene upravo na bolju i uspješniju vinogradarsku godinu.
-Poželio sam Božji blagoslov i mir, toga nikada nije previše. Našim vinogradarima želim da nas konačno ostave ova nesretna žutica koja nas je napala i američki cvrčak. Svima koji se sada okreću sadnji novih vinograda i mijenjaju asortiman želim da nas priroda pusti i da nam dragi Bog podari više kiše u sljedećoj godini. Ove godine i suša nas je puno mučila-poručio je Petrišić Keko.
Unatoč problemima, zagorski vinari imaju razloga za ponos. Zagorje se sve više prepoznaje po kvalitetnim vinima, a domaći vinari postižu zapažene rezultate i na međunarodnim ocjenjivanjima.
-Zagorski vinari danas na tržištu predstavljaju fina vina, vina koja osvajaju i Dekantere, a da ne govorim koliko samo imamo predikata. Zagorje se doista diči svojim vinima-istaknuo je.
Nakon Martinja vinogradare čeka Vincekovo
Martinjskim običajima ne završava vinogradarska godina. Nakon proslave slijedi razdoblje odmora, a potom i Vincekovo, koje se obilježava 22. siječnja i označava simboličan početak nove vinogradarske godine i radova u vinogradu.
I tada se okupljaju vinogradari, a običaj je da se trsovi simbolično blagoslove i zaliju vinom kako bi godina koja dolazi bila što uspješnija. Cesargradski meštri i tom prilikom daju podršku vinogradarima i običajima koji su duboko ukorijenjeni u zagorskoj tradiciji.
-Pred nama je prvo Vincekovo, prije sljedećeg Martinja. To je također jedan od značajnih blagdana i slavlja u Zagorju, kada se obilježava početak radova u vinogradu i daje podrška našim vinogradarima. Znate kako se kaže- vinograd traži slugu, a ne gazdu-poručio je Hrbud.
A kada je riječ o Martinju, za kraj su nam Cesargradski meštri otkrili i jednu vinsku uzrečicu koja najbolje opisuje kako bi trebalo uživati u dobroj kapljici:
„Budite uvijek pilac, nikad pijan!“
Jer Martinje je prije svega običaj, tradicija i druženje, a dobro vino samo je dio priče koja se u Zagorju s veseljem nastavlja iz godine u godinu.
