Ljeto je još jučer izgledalo kao da nema namjeru otići, a danas je kalendar ipak odlučio reći svoje – stigla je jesen.
I to ona prava, kalendarska, koja sa sobom donosi kraće dane, hladnija jutra i onu poznatu dilemu pred ormarom: „Je li ipak prerano za jaknu?”
Astronomska jesen ove godine počinje 23. rujna, u trenutku jesenske ravnodnevnice, kada su dan i noć približno jednako dugi. Od tog trenutka dani će na sjevernoj hemisferi postupno postajati kraći, a noći sve dulje, sve dok ne počine zima. Za razliku od astronomske, meteorološka jesen počela je još 1. rujna i traje do kraja studenoga.
No, u stvarnom životu prijelaz iz ljeta u jesen rijetko se događa preko noći. Jednog dana još tražimo hladovinu, drugog ujutro posežemo za vestom, a već idućeg razmišljamo gdje smo spremili kišobran.
Jesen nije samo kraj ljeta. Ona ima sasvim svoj ritam i svoje male rituale. Jutra postaju svježija, iznad livada i polja sve se češće zadržava magla, a sunce više nema onu ljetnu snagu. Dani se polako skraćuju, dok večeri postaju idealne za šalicu toplog čaja, dobru knjigu ili jednostavno malo više vremena provedenog kod kuće.
A tu su i boje. Zelena polako ustupa mjesto žutoj, narančastoj, crvenoj i smeđoj, pa priroda u idućim tjednima postaje svojevrsna galerija na otvorenom. No zašto lišće uopće mijenja boju? Kako se dani skraćuju i temperature padaju, u lišću se smanjuje količina klorofila, zelenog pigmenta koji je tijekom toplijih mjeseci zaslužan za njegovu zelenu boju. Tada do izražaja dolaze žuti, narančasti i crveni pigmenti koji su cijelo vrijeme bili „skriveni”.
Lišće će uskoro šuškati pod nogama, vjetar će ga raznositi po ulicama, a parkovi i šume dobit će sasvim drugačiji izgled.
Za mnoge upravo su kesteni jedan od prvih pravih znakova jeseni. Njihov miris koji se širi ulicama teško je zamijeniti s bilo kojim drugim, a teško je odoljeti i tradicionalnom jesenskom „samo ću jedan”. Naravno, rijetko ostane na jednom.
Jesen donosi i povratak nekim jednostavnim stvarima. Nakon ljetnih terasa i dugih večeri na otvorenom, ponovno se pale pećnice, kuhaju juhe i variva, peku kolači, a kuće počinju mirisati na cimet, jabuke i vaniliju. U prirodi pak počinje razdoblje berbe, od grožđa i jabuka do različitih jesenskih plodova.
A nije slučajno ni to što se jesen često povezuje s bogatom berbom i pripremom zimnice. To je doba godine kada vrtovi i voćnjaci daju posljednje velike plodove prije zimskog mirovanja. Grožđe završava u bačvama, jabuke u spremištima, paprika u staklenkama, a dio jesenskih plodova jednostavno završi na stolu, što je, priznajmo, jedan od ugodnijih dijelova ovog godišnjeg doba.
Zanimljivo je i da sam naziv rujan, prvi mjesec jeseni u kalendaru, dolazi od riječi koja se povezuje s „rikanjem” jelena. Upravo u ranu jesen počinje njihova sezona parenja, pa se u šumama može čuti karakteristično glasanje mužjaka.
I premda se mnogi teško opraštaju od ljeta, jesen ima jednu posebnu prednost – ne traži od nas da stalno negdje jurimo. Kao da nas pomalo podsjeća da usporimo.
Zato prvi dan jeseni možda i nije razlog za tugu zbog prolaska ljeta. Možda je samo dobar trenutak da izvadimo omiljenu vestu, pronađemo kišobran koji smo negdje zametnuli i prihvatimo činjenicu da nas očekuju šuštanje lišća, maglovita jutra, tople šalice u rukama i večeri pod dekicom.
A ako nam pritom zafali ljeto, uvijek možemo još malo gledati fotografije s godišnjeg. Samo nemojmo predugo, jer jesen je već stigla.
