U vremenu kada se svakodnevica sve brže mijenja, a riječi često ostaju na površini, susret s Ladislavom Prežigalom otvara jedan posve drugačiji prostor, prostor promišljanja i poezije koja ne nastaje iz trenutka, nego iz života.
Književnik čiji opus broji gotovo deset tisuća pjesama i desetke objavljenih knjiga, u posljednje je vrijeme dobio dodatno priznanje i to priznanja međunarodne organizacije International Book of Records, koja ga je proglasila svjetskim rekorderom po broju rukom pisanih pjesama.
Iza tih impresivnih brojki stoji autor koji ne prestaje stvarati, pa čak ni kada brojke prelaze u razmjere koje je teško pojmiti, više od dva milijuna stihova i gotovo dovršen novi rekord koji ga, kako kaže, još dodatno motivira u radu.
No, Prežigalo ne govori samo o rekordima. Njegov rad, kako ističe, počiva na tri temeljne niti: ljubavi, socijalnoj stvarnosti i sadašnjosti uz stalni povratak djetinjstvu i zavičaju koji su, kako kaže, temelj svakog čovjeka. Upravo te emocije i teme donosi i na nadolazeću poetsku večer koja će se održati 15. travnja u 19 sati u Srednjoj školi u Krapini, gdje će dio njegova opusa interpretirati glumci i suradnici, pretvarajući stih u živo scensko iskustvo.
U ovom razgovoru ulazimo iza brojki, rekorda i knjiga, u čovjeka koji poeziju ne samo piše, nego je svakodnevno živi.
ZIP portal: Za početak, možete li nam se kratko predstaviti onako kako biste to rekli nekome tko Vas prvi put upoznaje – tko je Ladislav Prežigalo izvan brojki, knjiga i rekorda?
LP: Vjerujem da sam uporan, zaljubljen u prirodu i život, povjerljiv, tolerantan i osjetljiv na sebičnost, taštinu, pristranost i neispunjena obećanja…
ZIP portal: Iza Vas je impresivan opus od milijuna stihova i tisuće pjesama. Kako izgleda jedan Vaš dan pisanja i postoji li uopće trenutak kada „isključite“ poeziju?
LP: Ako, možda i ne napišem pokoju pjesmu dnevno, onda razmišljam o novim temama, sadržajima osluškujući vrijeme i događaje oko sebe. Ustaljen je ritam pisanja, prosječno tri pjesme dnevno. To me odmara i čini sretnim. Ukoliko ne slijedim ustaljeni ritam postajem zabrinut, posjećuje me nesanica ili neko unutrašnje neobjašnjeno nezadovoljstvo.
ZIP portal: Koliko Vas Zagorje kao kraj, njegov mentalitet, ljudi i svakodnevica, još uvijek oblikuje kao autora i čovjeka?
LP: Zagorje, moje rodno selo, roditelji, braća i sestre i mnogi prijatelji moj su život. Volim te zagorske ljude sa osobinama koje su naslijedili, boreći se za grudu zemlje i vremenom za dobrobit svoje djece. Volim tu zdravicu veselja i tuge, te suze uz crkvena zvona, tu pjesmu uz kupicu blagoslovljenog vina, tu šutnju u riječima bola, taj pogled upućen nebu i tu tajnu ljubav prema grudi i zavičaju. Sretan sam zbog toga.
ZIP portal: Vaš rad prepoznat je i kroz priznanje organizacije International Book of Records, koliko Vam takva vrsta potvrde znači na osobnoj, ali i umjetničkoj razini?
LP: Svako priznanje je srcu drago, bodri te u stvaranju, istinom potvrđuje znatiželju, kao da osvjetljuje nastavak puta kroz koje prolaze mašte, snovi i misli sa zavežljajem slova i veličinom riječi. Znam da se čovjek udaljio od one romantične ljepote, pritisnut pohlepom i brigama, htjenjem pa i taštinom, ali onda neka riječ, pohvala ili priznanje govori više od osjećanja. Ponekad žalim što me zaobiđu oni zbog kojih pišem, sredine u kojoj sam se rodio i školovao, oni koji mi mogu pomoći svojim razmišljanjima i djelima i oni koji tek saznaju o meni nakon nekog priznanja izvana…da se razumijemo ne pripisujem sve to jalu.
ZIP portal: Uskoro ćete na poetskoj večeri u sklopu Glumačkog festivala u Krapini predstaviti neka svoja djela. Što ćete predstaviti publici i kako ste birali što će okupljeni čuti?
LP: Svakako da je teško između gotovo 10 000 tisuća pjesama odabrati pjesme koje će oslikavati sva moja osjećanja i razmišljanja zabilježena u pjesmama, ali pokušati ću, uz pomoć Adama Končića odabrati pjesme iz nekoliko velikih grupa: ljubav kao iskra života i beskrajna veza od rođenja do smrti, socijalna propitkivanja kroz najezdu sve veće bijede i siromaštva izazvanih razno raznim sistemima, besmislenost rata zbog mira, zavičaj i odnos prema rodnoj grudi.
Kako moje pisanje prati život, vrijeme, događaje u zagrljaju, stvarnost, vjerujem da će uzvanici pronaći i prepoznati nešto za sebe.
ZIP portal: Što za Vas osobno znače ovakvi susreti, pogotovo u vrijeme kada knjige možda „padaju u drugi plan“ zbog tehnologije i društvenih mreža?
LP: Tehnologija uvijek može pomoći, ali nikada neće moći zamijeniti dodir radoznale suze, zagrljaj zaljubljenih, tugu rastanka, šapat nježnosti, pogled povjerenja, uzdah gledatelja i to je ono što svaki susret slova i riječi čini nezaboravnim.
ZIP portal: Postoji li neka pjesma ili dio vašeg opusa koji vam je posebno važan i zbog čega?
LP: Sve su mi drage jer odražavaju trenutak proživljenih događaja, uspomena, zanosa i osjećanja prema životu. Svaka je u određenom trenutku gotovo dokumentirana, možda samo uvijena u vijenac snova i mašte.
ZIP portal: Kada se sve zbroji, godine pisanja, knjige i susreti s publikom, što biste voljeli da ostane kao Vaš najvažniji trag u čitateljima i slušateljima?
LP: Do sada sam napisao preko 9 900 pjesama ili oko 90-tak knjiga od čega sam objavio njih 37 ili preko milijun stihova. Vjerujem da je to dubok trag za sve one vjerne knjizi i posebno poezije. Možda pokušaj da svaka kuća u Hrvatskom zagorju ima barem jednu knjigu, otvara vrata, ne samo čitanju, već i sadržaju napisanih riječi.
ZIP portal: I za kraj, jedna mala pozivnica od Vas za sve da dođu na vašu poetsku večer.
LP: Pozivam sve ljubitelje poezije, prijateljice i prijatelje, drage moje Zagorke i Zagorce među kojima sam odrastao da nam se pridruže 15.04.2026. godine (srijeda) u 19 sati u Dvorani za priredbe u Srednjoj školi u Krapini. Posebno se zahvaljujem Krunoslavu Kranjčecu, ravnatelju škole sa njegovim timom koji je omogućio održavanje ovog kulturnog događaja.
Vjerujem da će svi uživati u izvedbi naših vrhunskih glumaca: Ksenija Pajić, Katarina Baban, Fabijan Pavao Medvešek i našeg Adama Končića uz stručnu pomoć Snježane Racijaš i Katarine Špoljar.
Veselim se susretu u Krapini!
