Marija Pujo Tadić, specijalna savjetnica Vlade RH za klimatsku akciju, objašnjava zašto je važno uvesti strože kazne za najteže oblike uništavanja okoliša i kakvu poruku Hrvatska time šalje međunarodnoj zajednici.
Ekocid, odnosno najteži oblici uništavanja okoliša s razornim i dugotrajnim posljedicama, trebao bi dobiti snažniji odgovor hrvatskog pravosuđa. Vlada je u rujnu 2026. uputila Hrvatskom saboru prijedlog izmjena Kaznenog zakona kojim se predviđa novo kazneno djelo osobito teškog kaznenog djela protiv okoliša, a za najteže slučajeve predviđene su stroge zatvorske kazne.
O važnosti takvog zakonskog rješenja, razvoju ideje o kažnjavanju ekocida i odgovornosti prema budućim generacijama govorila je Marija Pujo Tadić, specijalna savjetnica Vlade Republike Hrvatske za klimatsku akciju, klimatska liderica i predsjednica Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti (IICA).
Istaknula je kako se svijest o važnosti zaštite okoliša tijekom posljednjih desetljeća znatno promijenila, ali i da je sada potrebno tu svijest pretočiti u konkretne zakonske mjere.
Od ratnih razaranja do borbe protiv ekocida
Pujo Tadić prisjetila se početaka svoje profesionalne karijere, kada je nakon Domovinskog rata radila u Ministarstvu zaštite okoliša te sudjelovala u izradi prvog hrvatskog zakona o zaštiti okoliša.
-Nije bilo lako prije dvadesetak godina, kada sam počinjala karijeru u zaštiti okoliša, jer svijest ljudi nije išla u tom smjeru da je okoliš jedna od najvažnijih vrijednosti koje imamo kao Hrvatska-rekla je.
Posebno je istaknula izazove s kojima se zemlja suočavala nakon rata, kada je, uz otpad nastao u svakodnevnom životu, trebalo rješavati i posljedice ratnih razaranja.
-Hrvatska je tada bila opterećena otpadom. Nije to bio samo otpad koji smo imali kao dio regularnog načina života, nego i otpad koji je ostavljen nakon ratnih razaranja. O svemu tome morali smo se brinuti-prisjetila se.
Danas, smatra, činjenica da se o ekocidu govori i na političkoj i na pravnoj razini pokazuje koliko se promijenio odnos društva prema okolišu.
Ideja o ekocidu pojavila se još 70-ih godina
Ideja da se najteži oblici uništavanja okoliša prepoznaju kao međunarodni zločin pojavila se još 70-ih godina prošlog stoljeća, među ostalim i zbog velikih razaranja okoliša tijekom rata u Vijetnamu.
Početkom 21. stoljeća, s rastućom zabrinutošću zbog klimatskih promjena i njihovih posljedica, ponovno su ojačale inicijative za pravno definiranje ekocida.
Pujo Tadić objasnila je kako se međunarodna rasprava postupno razvijala prema ideji da najteža uništavanja okoliša trebaju imati ozbiljne kaznenopravne posljedice.
Prema međunarodnom prijedlogu definicije, važni su razmjeri štete, njezino trajanje i posljedice za okoliš. Riječ je o postupanjima kod kojih postoji svijest o tome da bi mogla nastati ozbiljna šteta za okoliš, uključujući štetu velikih razmjera ili dugotrajnog karaktera.
Hrvatski prijedlog pritom treba promatrati u okviru nacionalnog kaznenog zakonodavstva i usklađivanja s europskim propisima. Uvođenje kaznenog djela u hrvatski zakon samo po sebi ne znači da je ekocid automatski postao međunarodni zločin pred Međunarodnim kaznenim sudom.
Što predviđaju predložene izmjene Kaznenog zakona?
Vlada Republike Hrvatske uputila je 10. rujna 2026. Hrvatskom saboru prijedlog izmjena Kaznenog zakona. Prijedlog je dio šireg paketa reformi kaznenog zakonodavstva, a njime se, među ostalim, predviđa uvođenje osobito teškog kaznenog djela protiv okoliša.
Prema prijedlogu novog članka 214.a, za namjerna kaznena djela koja prouzroče najteže posljedice za okoliš predviđena je kazna zatvora od najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor.
Takva bi se odredba odnosila na slučajeve u kojima nastane uništenje ili raširena i znatna šteta koja je nepovratna ili dugotrajna, primjerice za ekosustave velike veličine ili znatne okolišne vrijednosti, za određena zaštićena staništa ili za kakvoću zraka, tla, podzemlja, vode ili mora.
Uvođenje doživotnog zatvora također je dio predloženih izmjena Kaznenog zakona. Međutim, riječ je o najtežoj sankciji koja bi se mogla izreći samo u slučajevima za koje su ispunjeni zakonski uvjeti, a ne o automatskoj kazni za svako kazneno djelo protiv okoliša.
Posebne izmjene Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela predviđaju i povećanje najviše novčane kazne za pravne osobe s 25 na 50 milijuna eura za najteže oblike kaznenih djela obuhvaćenih tim zakonskim rješenjem.
Hrvatska želi poslati poruku i izvan svojih granica
Pujo Tadić smatra da je važno da Hrvatska, osim ispunjavanja obveza koje proizlaze iz europskog zakonodavstva, aktivno sudjeluje i u razvoju međunarodnih standarda zaštite okoliša. Istaknula je kako je prijedlog rezultat višegodišnjih nastojanja da se najteži oblici uništavanja okoliša prepoznaju kao posebno ozbiljna kaznena djela.
-Nije riječ samo o tome da napravimo ono što moramo u Europskoj uniji, nego smo napravili i korak naprijed. Uključili smo se u europsku i globalnu priču-poručila je.
Dodala je kako hrvatski primjer može biti važan i drugim državama koje razmatraju kako učinkovitije sankcionirati najteže oblike štete za okoliš.
Zakoni su važni, ali presudna je provedba
Govoreći o očekivanim učincima zakonskih promjena, Pujo Tadić naglasila je kako donošenje propisa nije dovoljno ako se oni ne provode učinkovito.
-Dobra priprema i dobra provedba iznimno su važne. U konačnici, provedba je ta koja pokazuje rezultat cijelog našeg rada-istaknula je.
Smatra da je potrebno uključiti i poslovni i financijski sektor te potaknuti odgovornije postupanje prema prirodnim resursima. Zaštita okoliša, naglasila je, ne može biti odgovornost samo institucija nego zahtijeva širi društveni angažman. Njezin je cilj da Hrvatska nastavi razvijati politike koje vode prema klimatskoj neutralnosti, uz istodobno jačanje pravne odgovornosti za postupke koji ugrožavaju okoliš.
-Zaštita okoliša nije samo očuvanje prirode i bioraznolikosti. Ona je odgovornost prema ljudima, ekosustavima i budućim generacijama-zaključila je Pujo Tadić.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
