Hrvatski dan šećerne bolesti obilježava se svake godine 14. svibnja, a uveden je 2022. godine odlukom Hrvatskog sabora na inicijativu Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku.
Šećerna bolest ili dijabetes kronično je zdravstveno stanje kod kojeg dolazi do poremećaja u prijenosu i regulaciji glukoze u krvi. Kod oboljelih tijelo ne proizvodi dovoljno inzulina ili ga ne može učinkovito koristiti.
Na svjetskoj razini broj oboljelih od dijabetesa kontinuirano raste. Procjenjuje se da danas s ovom bolešću živi oko 589 milijuna osoba u dobi od 20 do 79 godina, a do 2050. godine taj bi broj mogao porasti na više od 850 milijuna. Istodobno se očekuje da će porast broja oboljelih biti znatno veći od rasta svjetske populacije. Zabrinjava i podatak da je velik dio slučajeva i dalje nedijagnosticiran, što znači da mnogi ljudi ne primaju pravodobno liječenje.
Od ukupnog broja smrtnih slučajeva povezanih sa šećernom bolešću i njezinim komplikacijama, značajan udio odnosi se na radno aktivnu populaciju, odnosno osobe između 20 i 59 godina. To dodatno naglašava važnost ranog otkrivanja bolesti i pravodobnog započinjanja liječenja kako bi se spriječile teške posljedice.
U Hrvatskoj je prema prvim podacima Nacionalnog registra osoba sa šećernom bolešću 2024. godine bilo registrirano nešto više od 396 tisuća oboljelih. Procjenjuje se da značajan broj osoba i dalje nema postavljenu dijagnozu, pa je stvarni broj oboljelih veći od pola milijuna.
Postoje tri glavne vrste dijabetesa: tip 1, tip 2 i gestacijski dijabetes koji se javlja tijekom trudnoće. Najveći rizik za razvoj bolesti imaju osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, starije od 45 godina, osobe koje u obitelji imaju oboljele od dijabetesa tipa 2, fizički neaktivne osobe, žene koje su imale gestacijski dijabetes te žene sa sindromom policističnih jajnika.
Bolest u početku često ne daje izražene simptome i može dugo ostati neprepoznata. Kada se simptomi pojave, najčešće uključuju učestalo mokrenje, pojačanu žeđ i glad, gubitak tjelesne težine, zamagljen vid, trnce u rukama i nogama, učestale infekcije te sporo zacjeljivanje rana.
Ako se ne liječi, dugotrajno povišena razina šećera u krvi može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput bolesti srca i krvnih žila, moždanog i srčanog udara, oštećenja bubrega, oštećenja vida te oštećenja živaca. U težim slučajevima može doći i do razvoja gangrene te amputacija dijelova ekstremiteta.
Temelj liječenja šećerne bolesti čine edukacija, samokontrola, uravnotežena prehrana i redovita tjelesna aktivnost. Kod otprilike polovice oboljelih ove mjere mogu biti dovoljne za kontrolu bolesti, dok dio pacijenata zahtijeva terapiju tabletama, a dio i liječenje inzulinom. Rano otkrivanje i pravodobno liječenje ključni su za sprječavanje komplikacija i očuvanje kvalitete života.
