Koliko ste puta otvorili hladnjak i shvatili da ste kupili više nego što možete pojesti? Jogurt kojem je istekao rok, nekoliko uvelih mrkvi, pola kruha koje više nitko ne želi ili ostaci ručka koji su završili u kanti za smeće.
Naizgled male i svakodnevne situacije, kada se zbroje na razini kućanstava, trgovina, restorana i cijelih država, postaju velik problem.
Upravo zato 29. rujna obilježava se Međunarodni dan svijesti o gubitku hrane i otpadu od hrane, dan kojim se želi skrenuti pozornost na količine hrane koje se izgube ili bace, ali i na posljedice takvog ponašanja za okoliš, gospodarstvo i društvo.
Hrana ne nastaje preko noći. Da bi jedan obrok stigao na naš stol, potrebno je mnogo više od samog kuhanja. Tu su poljoprivredna proizvodnja, voda, energija, rad ljudi, prijevoz, skladištenje, pakiranje i prodaja. Kada hranu bacimo, ne bacamo samo ono što je na tanjuru ili u hladnjaku, uz nju se uzalud troše i svi resursi koji su bili potrebni da do nje dođemo.
Problem počinje puno prije kante za smeće
Gubitak hrane može nastati u različitim fazama, od proizvodnje i berbe, preko skladištenja i transporta, pa sve do trgovina, ugostiteljstva i naših domova. Dio hrane nikada ni ne stigne do potrošača, primjerice zbog oštećenja, neodgovarajućeg skladištenja ili zato što izgledom ne odgovara tržišnim standardima.
S druge strane, otpad od hrane nastaje i ondje gdje ga možda najmanje primjećujemo – u vlastitoj kuhinji.
Kupujemo previše jer je nešto na akciji, kuhamo veće količine nego što možemo pojesti, zaboravimo što se nalazi na dnu hladnjaka ili jednostavno ne znamo kako pravilno čuvati određene namirnice. Ponekad hranu bacimo iako je još uvijek možemo iskoristiti.
Zato smanjenje otpada od hrane ne mora početi velikim promjenama. Dovoljno je početi od nekoliko jednostavnih navika.
Planiranje je pola posla
Jedan od najjednostavnijih načina za smanjenje bacanja hrane jest kupovati promišljeno.
Prije odlaska u trgovinu vrijedi provjeriti hladnjak, zamrzivač i smočnicu te napraviti popis onoga što nam doista treba. Tako je manja mogućnost da ćemo kući donijeti namirnice koje već imamo ili kupiti količine koje nećemo uspjeti potrošiti.
Važno je obratiti pozornost i na oznake datuma. „Upotrijebiti do” odnosi se na sigurnost hrane i nakon tog datuma proizvod se u pravilu ne bi trebao konzumirati. „Najbolje upotrijebiti do” uglavnom se odnosi na kvalitetu. Nakon tog datuma određena hrana može i dalje biti sigurna ako je pravilno čuvana, iako njezina kvaliteta može biti nešto slabija.
I ostaci hrane mogu dobiti novu priliku. Od povrća koje više nije idealno za salatu može nastati juha, od prezrelog voća smoothie ili kolač, a od ostataka jučerašnjeg ručka sasvim novo jelo.
Manje otpada znači više poštovanja prema hrani
Smanjivanje otpada od hrane nije samo pitanje novca, iako se bacanjem hrane doslovno baca i dio kućnog budžeta. To je i pitanje odgovornog odnosa prema prirodnim resursima.
Proizvodnja hrane zahtijeva velike količine vode, zemlje i energije, a njezin transport i skladištenje stvaraju dodatne emisije. Kada hrana završi na odlagalištu, problem nije nestao, organski otpad razgrađivanjem može stvarati metan, snažan staklenički plin.
Istodobno, dok se dio hrane baca, mnogi ljudi nemaju dovoljno kvalitetne hrane za svakodnevni život. Upravo ta činjenica pokazuje koliko je problem bacanja hrane složeniji od običnog „ostatka ručka”.
Svaki tanjur može napraviti razliku
Međunarodni dan svijesti o gubitku hrane i otpadu od hrane dobar je podsjetnik da promjenu možemo započeti kod kuće.
Skuhati količinu koju ćemo pojesti. Kupiti samo ono što nam treba. Pravilno čuvati namirnice. Zamrznuti višak. Iskoristiti ostatke. Podijeliti višak hrane s drugima kada je to moguće.
Možda se čini da jedna bačena kriška kruha, jabuka ili tanjur hrane ne mijenjaju mnogo. Ali kada se milijuni takvih malih odluka ponavljaju svakoga dana, njihov utjecaj više nije malen.
Hrana je previše vrijedna da bi završila u smeću. A najbolji trenutak da počnemo drugačije odnositi prema njoj upravo je danas.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
