U Pučkom otvorenom učilištu Krapina večeras vlada posebna filmska atmosfera. Povijesni spektakl „Posljednji rimski bog” upravo se prikazuje pred krapinskom publikom, a interes za projekciju vidljiv je i po ispunjenoj dvorani.
Krapina je tako ugostila redatelja Božidara Domagoja Burića, producenticu Mariju Kosor te glumce Amara Bukvića, Dragana Despota, Marka Cindrića i Marinka Prgu. Posebnu atmosferu dodatno su upotpunili djelatnici POU-a Krapina, koji su za ovu prigodu odjenuli rimske odore.
Ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Krapina Grozdana Pavlović istaknula je kako je riječ o velikom filmskom projektu, ali i o posebnoj prilici da se publici približe filmska umjetnost i ljudi koji stoje iza nje.
-Večeras imamo priliku pogledati jedan povijesni spektakl, doslovno holivudsku produkciju. Gostovanja filmskih ekipa organiziramo kako bismo publici približili film i filmsku industriju, ali i omogućili da se gledatelji druže s autorima i glumcima-rekla je Pavlović.
Posebnu zahvalu uputila je djelatnicima učilišta koji su sudjelovali u organizaciji, a izdvojila je i pomoć Krapinčanke Zdenke Lazar, zahvaljujući kojoj su za ovu prigodu osigurani rimski kostimi.
No, poveznica Krapine i rimskog razdoblja, kako je naglasila, nije samo filmska. Podsjetila je i na arheološke nalaze u Mihaljekovom Jarku, kao i na legendu o braći Čehu, Lehu i Mehu te njihovoj sestri Vilini.
-Iako nam se antičko doba čini dalekim, stari Rim nikada nije bio bliže Krapini. Samo nekoliko stotina metara od ove dvorane, u Mihaljekovom Jarku, arheolozi su pronašli kamene žrtvenike posvećene vrhovnom bogu Jupiteru, koje su podigli rimski časnici prije više od 1800 godina. No, osim povijesnih činjenica, ove brege iz davnine stoljećima hrani i jedna bezvremenska legenda. Upravo su na našim krapinskim utvrdama braća Čeh, Leh i Meh kovala ustanak kako bi se oslobodila jarma moćnog Rimskog Carstva. Sve je propalo zbog zabranjene ljubavi. Njihova sestra Vilina zaljubila se u rimskog časnika, izabrala ljubav, izdala braću i spasila svojega Rimljanina, a braća su je zbog toga, prema legendi, živu zazidala u krapinsku stijenu. Zato nema boljeg i mističnijeg mjesta od Krapine za večerašnji spektakl-povijesni film ‘Posljednji rimski bog’-ispričala je Pavlović.
U publici su i gimnazijalci Srednje škole Krapina, koji su pripremili pitanja za filmsku ekipu. Projekcija će im ujedno poslužiti kao zanimljiva poveznica s nastavom latinskog jezika, budući da je film snimljen na latinskom.
Iza impresivne produkcije filma stoji zahtjevan proces stvaranja čitavog jednog povijesnog svijeta. Redatelj Božidar Domagoj Burić otkrio je kako je jedan od najvećih izazova bio nedostatak sačuvane građe iz tog razdoblja, zbog čega je filmska ekipa morala rekonstruirati brojne povijesne prostore i detalje.
-Mi smo praktički morali sagraditi cijeli jedan svijet. To smo i napravili – scenografski Rimski forum, salonitanski forum, dijelove Koloseja, dijelove salonitanskog amfiteatra, unutrašnjost Rimskog senata u prirodnoj veličini, carske dvorane i tako dalje. To je možda bio najteži dio, uz oko pet tisuća različitih kostimografskih predmeta-rekao je Burić.
O veličini produkcije govori i podatak da je tijekom snimanja sudjelovalo oko 700 statista, uz stotine članova filmske ekipe. Veliku posebnost predstavlja i latinski jezik, kojim govore likovi u filmu, a odluka o njegovu korištenju donesena je kako bi se postigla što veća povijesna autentičnost.
-Film je izrazito dijaloški. To nije akcijski film, iako akcije ima, nego nešto potpuno drugačije. Željeli smo napraviti vrlo vjernu rekonstrukciju rimskog razdoblja kasne antike i zato smo htjeli da i jezik bude autentičan. Bilo bi prilično smiješno da rimski carevi, senatori i legionari iz Male Azije govore hrvatski. Meni je osobno smiješno i kada govore engleski. Zato smo se odlučili za latinski, ali ne klasični latinski kakav se uči u školi, nego njegovu govornu inačicu iz tog vremena-pojasnio je redatelj.
Burić je govorio i o prvim reakcijama nakon premijernih projekcija u Zagrebu i Splitu, gdje su dvorane bile ispunjene. Naglasio je kako posebnost filma nije samo u produkcijskoj raskoši, već i u glumi te priči koja se više oslanja na likove, njihove odnose i sudbine.
-Premijere su prošle fenomenalno. Imali smo četiri pune dvorane u Zagrebu i tri pune dvorane u Splitu, a ljudi su, barem prema onome što sam ja vidio, jako zadovoljni. Film je definitivno produkcijski drugačiji od svega što se dosad radilo u Hrvatskoj, ali nije samo produkcija ono što ga čini posebnim. Tu su prije svega vrhunska gluma i priča ispričana na malo drugačiji način. Nije riječ o tipičnom blockbusteru, nego o filmu koji se više oslanja na likove, priču i zaplete te ima dublju poruku-istaknuo je Burić.
Jedan od glumaca koji su stigli u Krapinu je i Amar Bukvić, kojemu je jedan od najvećih izazova tijekom snimanja bilo upravo pričanje na latinskom.
-Svakako je najteže bilo govoriti latinski, odnosno jezikom koji nije naš i koji se danas više ne govori. Riječ je o kolokvijalnom latinskom kakvim se zapravo govorilo u to vrijeme, a koji je potpuno drugačiji od latinskog koji se uči u školi. Imao sam iskustva s ulogom na francuskom jeziku pa mi je možda zato latinski bio nešto lakši. Francuski je ipak puno teži, a u latinskom postoje neke riječi za koje se možeš uhvatiti-rekao je Bukvić.
Snimanje je bilo izazovno i zbog različitih vremenskih uvjeta, od velikih vrućina do hladnoće, no glumac posebno pamti dugotrajan proces rada i povezanost filmske ekipe. Projekt je trajao dvije i pol godine, a iako se snimalo u etapama, film je cijelo vrijeme ostao prisutan među članovima ekipe.
-Zaista je to bio lijep proces od dvije i pol godine koji će mi zauvijek ostati urezan u pamćenje. Mi se glumci uvijek vežemo uz ekipu s kojom radimo, bilo da je riječ o kazalištu, filmu ili seriji, ali ovdje je to posebno dugo trajalo. Snimalo se u etapama, ponekad bi prošla dva ili tri mjeseca bez snimanja, no film je cijelo vrijeme nekako živio. Mogu reći da sam nakon dvije i pol godine upao u laganu depresiju kada je sve završilo-prisjetio se Bukvić.
Posebnu ulogu u filmu ima i Dragan Despot, koji utjelovljuje senatora Prokula, pripadnika stare rimske senatske elite. Riječ je o liku koji se nalazi pred velikim povijesnim promjenama, svjestan da bi Dioklecijan mogao spasiti Carstvo, ali istodobno zabrinut zbog promjena koje njegov dolazak donosi.
-Snimanje filma bilo je neizmjerno ugodno iskustvo, ponajprije zato što sam radio s ekipom među kojom je vladala atmosfera povjerenja, prijateljstva i ljubavi. Iz takvih odnosa mora proizaći dobar rezultat. Bio sam presretan što sam dobio upravo ulogu senatora Prokula, pripadnika stare rimske senatske elite. Budući da je riječ o izmišljenom liku, imao sam kao glumac veću slobodu u oblikovanju njegove osobnosti-rekao je Despot.
Njegov lik istodobno prepoznaje Dioklecijana kao čovjeka koji može izvući Rimsko Carstvo iz krize, ali se boji promjena koje će njegov dolazak donijeti. Despot smatra kako je upravo suzdržanost jedna od najvažnijih karakteristika Prokula, čija šutnja često govori više od izgovorenih riječi.
-On je čovjek koji promatra, pamti i prepoznaje opasnost prije drugih. Donosi zaključke, ali ih ne pokazuje. Njegova šutnja puno više govori od njegovih riječi, a svaka njegova riječ rezultat je prethodne šutnje-objasnio je Despot.
Jedna od upečatljivih rečenica njegova lika u filmu već se može čuti i u filmskim najavama, a glasi: „Samo je jedna stvar gora od ludog tiranina, tiranin zdrave glave”.
