U Uredu Europskog parlamenta za Hrvatsku predstavljeni su rezultati nacionalnog reprezentativnog istraživanja EU Kids Online 2025. za Hrvatsku, koje je provelo Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu uz potporu Agencije za elektroničke medije.
Predstavljanje je otvorila koordinatorica istraživanja za Hrvatsku, izv. prof. Lana Ciboci Perša.
Pozdravne riječi uputili su i Barbara Peranić u ime Ureda Europskog parlamenta, prof. dr. sc. Danijel Labaš, predsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, te Robert Tomljenović, zamjenik ravnatelja Agencije za elektroničke medije.
U 2017. većina djece svakodnevno je koristila internet, ponajprije putem pametnih telefona, no online aktivnosti bile su vremenski i prostorno ograničenije. Do 2025. granice gotovo da više ne postoje: više od 80 % djece od 10 do 16 godina svakodnevno koristi pametni telefon za internet, uključujući i najmlađe uzraste. Digitalni uređaji prisutni su tijekom cijelog dana, pa čak i noću.
Gotovo 60 % djece pokušalo je smanjiti vrijeme provedeno online, no bez uspjeha, što ukazuje na gubitak samokontrole i potrebu za podrškom roditelja i škole.
U 2017. otprilike svako sedmo dijete doživjelo je nešto uznemirujuće na internetu. Do 2025. udio raste na 27 % djece, osobito među 16-godišnjacima. Iako se većina djece osjeća relativno sigurno online, negativna iskustva postaju normalizirana svakodnevica.
Istraživanje pokazuje da je samo jedna petina djece u posljednjih mjesec dana nije koristila alate generativne umjetne inteligencije, što znači da ih većina aktivno koristi. Najčešće se koriste u školske svrhe – za pisanje eseja, sažimanje i objašnjavanje tekstova – ali i iz znatiželje.
Zabrinjava činjenica da gotovo svako treće dijete koristi AI za razgovor o vlastitim brigama ili savjete o zdravlju i kondiciji, iako AI alati nisu zamjena za roditelje, nastavnike ili stručne službe. Dječaci češće koriste AI za izradu deepfake sadržaja, što naglašava potrebu za edukacijom o etičkim i sigurnosnim aspektima.
Izloženost seksualnim porukama i sadržajima znatno je porasla. Čak četvrtina djece primila je seksualne poruke u posljednjih godinu dana, a među 16-godišnjacima udio doseže 40 %. Gotovo svako treće dijete prima ih od nepoznate osobe, što ukazuje na visok rizik u digitalnom okruženju.
Djeca danas pokazuju veću sigurnost u osnovnim digitalnim vještinama, no više od trećine ne zna koristiti privatni način pregledavanja, a gotovo polovica ne razumije kako funkcioniraju algoritmi društvenih mreža. To ih čini ranjivima na manipulaciju, dezinformacije i neprimjeren sadržaj.
Internet više nije samo alat ili prostor zabave – on je prostor u kojem djeca žive, uče, grade odnose i suočavaju se s rizicima. Istraživanje EU Kids Online 2025., provedeno među djecom od 10 do 16 godina, pokazuje da je digitalno djetinjstvo u Hrvatskoj u osam godina postalo intenzivnije, složenije i rizičnije.
Stručnjaci pozivaju na jačanje medijske i digitalne pismenosti u školama, veću uključenost roditelja te jasne javne politike koje prate brze tehnološke promjene.
U sklopu događanja održan je okrugli stol „Od rezultata do prakse: što nalazi EU Kids Online HR znače za djecu, škole i politike”, na kojem su sudjelovali Željka Josić, prof. dr. sc. Danijel Labaš i Robert Tomljenović.
Željka Josić istaknula je važnost suradnje svih dionika u praćenju djece i pružanju podrške, uključujući roditelje i škole, te naglasila potrebu za korištenjem modernih tehnologija za bolje razumijevanje djece i razvoj njihovog kritičkog mišljenja.
Robert Tomljenović podsjetio je da istraživanje pruža uvid u digitalne izazove s kojima se djeca susreću, te da je nužno sustavno medijsko obrazovanje od predškolske dobi, s naglaskom na kritičko razmišljanje i emocionalnu pismenost. Dodao je da Agencija za elektroničke medije nastavlja financirati ovakva istraživanja kao temelj za adekvatne politike i odgovore na izazove digitalnog svijeta.
Prof. Danijel Labaš naglasio je važnost kontinuiranog uključivanja roditelja u digitalni život djece, jer im je potrebna podrška i smjernice za postavljanje granica i razgovor o rizicima, što se postiže sustavnim i dugoročnim radom, a ne jednokratnim aktivnostima.
Izvor: AEM
