Donje Jesenje danas je bilo ispunjeno emocijama, osmijesima i ponosom. Svoj 95. rođendan proslavio je Dragutin Kovačec, mještanima poznatiji kao Meljnjak, jedan od onih ljudi čiji život najbolje opisuje rečenica- ništa nije došlo samo od sebe.
-Rođen sam 4. siječnja 1931. godine i od malih nogu naučio sam što znači borba-rekao je Kovačec u razgovoru za Zip portal.
Kako je nastao nadimak Meljnjak
Zanimljivo je da je Kovačec svoj nadimak dobio na sasvim jednostavan i pomalo šaljiv način.
–Jednom su me pitali koji kolač najviše volim, a ja sam rekao meljnjak-ispričao je uz osmijeh za Zip portal.
Njegov odgovor tada je mnoge zbunio.
–Ljudi nisu znali što je to. Meljnjak je kolač od sira u koji se doda melja, odnosno brašno. To se nekad često jelo, domaće i jednostavno-pojasnio je.
Od tada je nadimak ostao baš poput samog Dragutina-jednostavan, domaći i iskren.
Djetinjstvo obilježeno ratom i siromaštvom
Dragutinovo djetinjstvo prekinuo je rat, ali i prerani gubitak oca.
-Otac mi je umro 1942. godine, imao je 55 godina, a ja sam tada imao svega 11. Ostali smo bez prihoda i sve je palo na majku i nas djecu-prisjetio se.
Obitelj je živjela u iznimno teškim uvjetima.
–Nas troje djece i roditelji spavali smo na jednoj klupi, ispod nas je bila slama. Dinara nije bilo, ali živjeti se moralo-ispričao je Kovačec za Zip portal, dodajući kako su do hrane dolazili radeći razne poslove za imućnije mještane.
Već s 14 godina počeo je raditi u šumi.
-Bio sam šumski radnik, radio sam teške poslove, ali sam barem nešto mogao zaraditi za kruh i osnovne stvari-rekao je.
Prekinuto školovanje i težak radni vijek
Zbog ratnih okolnosti završio je samo dva razreda osnovne škole.
-Treći razred nisam dovršio jer se škola zatvorila, nije imao tko raditi i svi smo morali pomoći-kazao je.
Njegov radni put bio je dug i naporan. Radio je pet godina u šumi, potom pet godina u rudniku, zatim na pilani u Delnicama, u Sloveniji, a nakon odsluženja vojske ponovno se vratio u rudnik.
–Na posao sam znao putovati i dva i pol sata dnevno, ali nikada nisam razmišljao da odustanem-naglasio je Kovačec.
Obitelj kao najveće bogatstvo
Unatoč teškom radu, Dragutin je zasnovao veliku i složnu obitelj. Otac je četvero djece, djed osmero unučadi i ponosni pradjed čak dvanaest praunučadi
-To mi je najveće bogatstvo. Sve što sam radio, radio sam za obitelj-rekao je emotivno.
Kada je odlučio osnovati vlastitu obitelj, nije imao riješeno stambeno pitanje.
-Kod mene doma nije bilo mjesta za život. Morao sam kupiti komad zemlje i staru kuću pa smo krenuli graditi-ispričao je.
Prva kuća građena je od domaćeg kamena, a žbuka je bila od blata jer tada nije bilo cigle.
-Ta je kuća danas popucala, još uvijek u njoj živim, ali uskoro će se rušiti-rekao je.
Radom i upornošću uspio je izgraditi čak četiri kuće.
-Jednu sam napravio sinu, zatim ovu u kojoj živimo, a sada radim i četvrtu kuću za unuka. Sve je to plod rada, ništa drugo-naglasio je.
Aktivnost i u 95. godini
I danas, u 95. godini života, Dragutin je iznimno vitalan.
-Zdravlje me dobro služi. Uvijek sam bio pokretan, radio sam u šumi, doma u poljoprivredi i nikada nisam imao ni jedan dan bolovanja-rekao je za Zip portal.
U mirovini je već 36 godina, ali nikada nije mirovao.
-Tlak me malo muči, ali to je normalno za ove godine-dodao je Kovačec.
Bavio se i sportom, skijanjem i boksom.
-U mladosti sam se skijao, padao, dizao se, a bavio sam se i boksom-prisjetio se. Za svoj 95. rođendan razmišljao je čak ponovno stati na skije, no u posljednji je trenutak ipak odlučio odustati.
Poruka mladima
Na pitanje što bi poručio mlađim generacijama, Kovačec ne dvoji.
–Treba raditi, stalno biti u pokretu i boriti se. Ja sam se borio cijeli život i cijenio svoj rad. Od ničega sam došao do toga da imam obitelj, kuće i mirnu starost-zaključio je Kovačec.
Priča Dragutina Kovačeca-Meljnjaka snažno je svjedočanstvo jednog teškog vremena, ali i trajna poruka da se rad, upornost i obitelj uvijek isplate.
