Djetinjstvo je jedno od najljepših, ali i najvažnijih razdoblja života. To je vrijeme prvih koraka, iskrenog smijeha, velikih snova, bezbrižne igre i malih radosti koje se pamte cijeli život. No, djetinjstvo nije jednako za svako dijete.
Dok neka djeca odrastaju okružena ljubavlju, sigurnošću i podrškom, druga se već u najranijoj dobi suočavaju s nepravdom, siromaštvom, nasiljem, zanemarivanjem i okolnostima koje im oduzimaju ono što bi trebalo biti njihovo prirodno pravo – sretno i bezbrižno odrastanje.
Upravo nam Svjetski dan djece, koji se obilježava 20. studenoga, budi svijest o temi zaštite dječjih prava, ali i odgovornosti koju kao društvo imamo prema najmlađima.
Djeca ne trebaju savršen svijet, ali trebaju odrasle koji će se truditi učiniti ga boljim. Trebaju dom u kojem će se osjećati sigurno, obitelj koja će im pružiti ljubav, školu u kojoj će učiti bez straha, prijatelje s kojima će dijeliti radosti i zajednicu koja će ih poticati da budu ono što jesu. Trebaju priliku da pogriješe, postavljaju pitanja, istražuju svijet i odrastaju svojim tempom, bez pritiska da prerano postanu odrasli.

Dječja prava ne bi smjela biti samo riječi na papiru niti tema o kojoj govorimo jednom godišnje. Pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, obiteljsku ljubav, igru, slobodu izražavanja, zaštitu od svakog oblika nasilja i diskriminacije mora se poštovati svakoga dana. Jednako je važno djeci pokazati da se njihovo mišljenje računa, da njihovi osjećaji nisu nevažni i da uvijek imaju nekoga kome se mogu obratiti.
Ponekad zaboravimo koliko su djeci važne upravo one stvari koje odraslima djeluju sasvim obično: zajednički obrok, razgovor prije spavanja, zagrljaj nakon teškog dana, vrijeme provedeno u igri ili jednostavno osjećaj da ih netko vidi i razumije. Upravo se u takvim trenucima gradi povjerenje, sigurnost i osjećaj pripadnosti.
Vrijedi osvijestiti kako djeca nisu samo naša budućnost, ona su i naša sadašnjost. Njihove potrebe, prava i sreća ne mogu čekati neka bolja vremena.
Svako dijete zaslužuje odrastati bez straha, sanjati bez ograničenja, smijati se bez razloga i znati da je voljeno. A na nama odraslima je da učinimo sve što možemo kako bi djetinjstvo doista bilo vrijeme kojeg će se jednog dana sjećati s osmijehom.




