Svi sveti i Dušni dan dva su datuma koja početkom studenoga imaju posebno značenje za vjernike. Dok se 1. studenoga obilježava svetkovina Svih svetih, dan kasnije, 2. studenoga, Katolička crkva posvećuje spomenu na sve vjerne mrtve. To su dani kada brojni građani posjećuju groblja, uređuju posljednja počivališta svojih najmilijih, pale svijeće i polažu cvijeće.
Dva dana posvećena sjećanju
Iako se u svakodnevnom govoru ova dva blagdana često povezuju, Svi sveti i Dušni dan imaju različito značenje u katoličkoj tradiciji.
Na blagdan Svih svetih, 1. studenoga, Crkva slavi sve svetce, poznate i nepoznate, dok je Dušni dan, 2. studenoga, posvećen molitvi i sjećanju na sve preminule vjernike.
Groblja ispunjena cvijećem i svijećama
Uoči i na same blagdane brojni građani odlaze na groblja kako bi uredili grobove svojih najmilijih, zapalili svijeće i položili cvijeće. Groblja tada postaju mjesta tišine, molitve i sjećanja.
Paljenje svijeća i polaganje cvijeća običaji su kojima se iskazuje poštovanje prema preminulima, ali i čuva uspomena na članove obitelji, prijatelje i sve one koji su ostavili trag u našim životima.
Kako je nastao Dušni dan?
Obilježavanje Dušnog dana povezano je s benediktinskim opatom svetim Odilonom iz Clunyja, koji je 998. godine uveo spomen svih vjernih mrtvih u benediktinskim samostanima. Običaj se postupno proširio na druge crkvene zajednice, a tijekom sljedećih stoljeća postao je dio opće katoličke tradicije.
Na Dušni dan u crkvama se služe mise za pokojne, a vjernici se okupljaju u molitvi za svoje preminule. Ondje gdje je moguće, mise se održavaju i u grobljanskim kapelama.
