Spomendan Dana međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i Dana mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja obilježava dva ključna događaja iz povijesti suvremene hrvatske državnosti koji su trajno odredili politički, pravni i međunarodni položaj Republike Hrvatske.
Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske simbolizira potvrdu državnosti i ostvarenje pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice. Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu. Među njima su bile Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina, a istoga dana priznanju su se pridružile i Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.
Prije toga, u razdoblju od 26. lipnja do 14. prosinca 1991., Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu priznale su Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija, zemlje koje u tom trenutku ni same još nisu bile međunarodno priznate. Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island 19. prosinca 1991., istoga dana kada je odluku donijela i Njemačka, čije je priznanje stupilo na snagu 15. siječnja 1992. godine. Prije priznanja Europske zajednice, Hrvatsku su priznale i Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992. te San Marino 14. siječnja 1992.
Nakon 15. siječnja 1992. uslijedila su priznanja brojnih država diljem svijeta, među kojima su Argentina, Turska, Ruska Federacija, Iran, Japan, Sjedinjene Američke Države, Kina, Indija i Indonezija. Kruna procesa međunarodnog priznanja bio je prijam Republike Hrvatske u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. godine.
Razvoj međunarodnih odnosa pratio je i institucionalni iskorak u diplomaciji. Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluku o osnivanju veleposlanstava u Beču, Bonnu i Rimu, dok su još tijekom 1991. godine, i prije međunarodnog priznanja, otvorena hrvatska predstavništva u Stuttgartu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu radi promicanja interesa Republike Hrvatske i jačanja njezina međunarodnog subjektiviteta.
Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon niza ključnih političkih odluka, među kojima su donošenje Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumska odluka o suverenosti i samostalnosti od 19. svibnja 1991., Ustavna odluka i Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazum o Vladi demokratskog jedinstva, kao i odluka o raskidu državnopravnih veza sa SFRJ od 8. listopada 1991. godine.
Od međunarodnog priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih država svijeta te je postala aktivna članica brojnih europskih i svjetskih institucija. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije 1. srpnja 2013. godine.
Istoga dana obilježava se i Dan mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja, u spomen na 15. siječnja 1998. godine kada je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Proces mirne reintegracije započeo je 15. siječnja 1996. godine, a provodio se uz posebnu Prijelaznu upravu Ujedinjenih naroda u istočnoj Slavoniji (UNTAES), uspostavljenu odlukom Vijeća sigurnosti UN-a.
Završetkom mirne reintegracije stvoreni su uvjeti za mirnodopski život, rad i razvoj na cijelom području Republike Hrvatske, čime su zaokruženi ključni procesi očuvanja teritorijalne cjelovitosti i ustavnopravnog poretka države.
Izvor: sabor.hr
