Iako je kolovoz 2025. iza nas, promjene koje su tada stupile na snagu i dalje snažno utječu na primanja radnika na bolovanju. Izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju povećani su i minimalni i maksimalni iznosi naknade plaće, čime je znatno ublažen financijski teret za one koji se nađu u situaciji privremene nesposobnosti za rad.
Sustav raspodjele troška bolovanja ostao je isti. Prvih 42 dana naknadu isplaćuje poslodavac, dok od 43. dana obvezu preuzima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). Radnici s invaliditetom imaju povoljniji tretman pa HZZO preuzima isplatu već od osmog dana, dok poslodavac pokriva prvih sedam. Naknada koju isplaćuje poslodavac uređena je internim pravilima tvrtke, ali ne smije biti niža od 70 posto prosječne plaće radnika ostvarene u prethodnih šest mjeseci.
Postoje i situacije u kojima HZZO snosi trošak od samog početka bolovanja. To se odnosi na komplikacije u trudnoći, njegu bolesnog djeteta, pratnju osigurane osobe na liječenje te slučajeve propisane izolacije zbog zarazne bolesti. Time se štite osjetljive skupine i ujedno rasterećuju poslodavci.
Najveća promjena odnosi se na iznose naknada. Maksimalni mjesečni iznos koji isplaćuje HZZO povećan je na 995,45 eura, dok je minimalni podignut na 353,15 eura. Riječ je o značajnom rastu u odnosu na ranije limite, a cilj izmjena bio je usklađivanje s rastom troškova života i prosječnih plaća te smanjenje financijskog pritiska na kućanstva tijekom duljeg izbivanja s posla.
Visina naknade ovisi o prosjeku plaće radnika i duljini trajanja bolovanja. Tijekom prvih šest mjeseci neprekidnog bolovanja radnik prima 70 posto osnovice, a nakon isteka tog razdoblja naknada raste na 80 posto. Roditelji koji koriste bolovanje radi njege djeteta ostvaruju pravo na 100 posto naknade, do propisanog maksimalnog limita, ako je dijete mlađe od sedam godina, čime je dobna granica znatno proširena u odnosu na ranija pravila.
Posebno povoljan režim vrijedi za ozljede na radu, profesionalne bolesti te bolovanja povezana sa sudjelovanjem u Domovinski rat. U tim slučajevima naknada se isplaćuje u punom, stopostotnom iznosu i bez gornjeg limita.
Kako bi ostvario pravo na naknadu izračunatu prema vlastitoj plaći, radnik mora ispuniti uvjet prethodnog staža osiguranja, odnosno imati najmanje devet mjeseci neprekidnog staža ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine prije otvaranja bolovanja. U suprotnom, prima minimalni propisani iznos. Ova odredba osmišljena je radi sprječavanja zlouporaba, ali može predstavljati izazov za osobe koje su tek nedavno ušle na tržište rada.
Za dugotrajna bolovanja zakon predviđa i mogućnost umanjenja naknade. Nakon 18 mjeseci neprekidnog bolovanja po istoj dijagnozi, iznos se smanjuje za 50 posto. Ipak, iznimke postoje kod teških bolesti, poput malignih oboljenja, umanjenje se ne primjenjuje. Čak i kada do smanjenja dođe, naknada za puno radno vrijeme ne može pasti ispod minimalno zajamčenih 353,15 eura.
Sustav je dodatno unaprijeđen i digitalizacijom kroz e-Bolovanje, koje liječnicima omogućuje automatsku dostavu izvješća poslodavcima, čime se smanjuje administrativno opterećenje za radnike i ubrzava obrada dokumentacije.
Za radnike koji se suoče s bolešću ove izmjene znače veću sigurnost i predvidljivost prihoda, a za poslodavce jasnija pravila i manje administracije.
