Iza zidova koji bi trebali pružati sigurnost, mnogi ljudi svakodnevno žive u strahu-strahu od vlastitog doma i osobe koja bi trebala voljeti, a nanosi bol.
Dom „Novi početak“ nastoji biti mjesto gdje ti strahovi prestaju, gdje se žrtve nasilja u obitelji mogu osjećati sigurno, osnaženo i podržano. O tome kako izgleda rad s žrtvama, kakvi su izazovi i na koji način sustav može pomoći, razgovarali smo s Anetom Škreblin, ravnateljicom Doma „Novi početak“.
Ona nam otkriva kako svaki korak prema traženju pomoći može postati novi početak-prvi nakon predugog vremena bola i tišine.
ZIP portal: Za početak, možete li nam ukratko reći čime se bavi Dom „Novi početak“?
AŠ: Dom za žrtve nasilja u obitelji NOVI POČETAK je ustanova socijalne skrbi, koja pruža socijalne usluge smještaja i savjetovanja prema Zakonu o socijalnoj skrbi. Ove usluge namijenjene su žrtvama nasilja u obitelji. Usluga smještaja pruža se u sigurnoj kući koja se nalazi na tajnoj lokaciji. Smještaj se pruža žrtvama nasilja u obitelji oba spola-odraslim osobama i njihovoj djeci. U okviru ove usluge, korisnicima se osigurava stanovanje i osnovne životne potrebe (prehrana, higijenske potrepštine, odjeća i obuća i drugo prema potrebi) te sveobuhvatna stručna pomoć i podrška stručnog tima. Naš cilj je omogućiti žrtvama nasilja u obitelji fizičku sigurnost, emocionalnu stabilizaciju i podršku u procesu osnaživanja kako bi mogle započeti samostalan život bez nasilja. Ova usluga za korisnike je besplatna, a smještaj u sigurnoj kući ostvaruje se posredstvom nadležnog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Usluga savjetovanja pruža se u Savjetovalištu koje se nalazi na izdvojenoj lokaciji u Zaboku, na adresi Trg Dragutina Domjanića 6. Savjetovalište je namijenjeno odraslim osobama žrtvama nasilja u obitelji, kojima su potrebne informacije o tome što poduzeti, kako si pomoći i kako zaštititi sebe i djecu. Savjetovalište je besplatno za korisnike, a pomoć se može ostvariti putem telefona, osobnim dolaskom i putem e- maila u okviru radnog vremena Savjetovališta. U sigurnoj kući i Savjetovalištu, podršku korisnicima pruža stručni tim kojeg čine psihologinje, socijalna radnica i vanjska suradnica pravnica.
ZIP portal: Kakva je danas situacija s nasiljem u obitelji u Krapinsko-zagorskoj županiji? Imate li dojam da se broj prijava mijenja?
AŠ: Nasilje u obitelji je ozbiljan društveni problem. Nažalost, prisutno je u svim sredinama. Trendovi za Krapinsko-zagorsku županiju ukazuju na fluktuaciju broja prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji, ali općenito trend ukazuje na povećanje ozbiljnijih kaznenih djela. Pri tome su žene najčešće žrtve nasilja, dok su muškarci najčešće počinitelji. Bilježi se veći broj prijava, što može ukazivati na to da su žrtve informiranije i spremnije potražiti pomoć. Ipak, važno je naglasiti da službene statistike obuhvaćaju samo prijavljene slučajeve, dok veliki broj nasilja ostaje neprijavljen. Takozvane tamne brojke nasilja pokazuju da stvarni broj žrtava i ozbiljnost problema često znatno premašuju ono što se evidentira u službenim podacima.
ZIP portal: S kakvim se oblicima nasilja najčešće susrećete u svom radu i tko su najčešće počinitelji?
AŠ: Moram istaknuti da se nasilje vrlo često ne pojavljuje samo u jednom obliku, već u kombinaciji više njih, a pomoć se najčešće traži tek kada nasilje postane dugotrajno i intenzivno. Pri tome, razlikujemo nekoliko osnovnih oblika nasilja u obitelji: psihičko nasilje (vrijeđanje, prijetnje, omalovažavanje, kontroliranje, ucjene i izolacija…), fizičko nasilje (udaranje, guranje, šamaranje, nanošenje tjelesnih ozljeda…), ekonomsko nasilje (uskraćivanje novca, zabrana zapošljavanja, kontrola troškova i imovine…) i seksualno nasilje (prisila na spolne odnose ili druge neželjene seksualne radnje).
Nasilje obično započinje postupno i suptilno, kroz psihološko zlostavljanje i kontrolu-prijetnjama, ucjenama, manipulacijom, okrivljavanjem, izolacijom, stvaranjem financijske ovisnosti… To dovodi do straha i ovisnosti o počinitelju nasilja kod žrtava. Psihološko nasilje zatim postupno eskalira, što naposljetku dovodi do fizičkog i/ili seksualnog nasilja, kada su moć i kontrola već uspostavljeni. U radu sa žrtvama nasilja najčešće se susrećemo s psihološkim nasiljem, no ono se u praksi najčešće zanemaruje. To je nasilje koje ne ostavlja vidljive tragove, ali ima duboke i dugotrajne posljedice. Žrtva s vremenom gubi samopouzdanje, osjeća strah, krivnju i bespomoćnost te često počinje sumnjati u vlastitu vrijednost i prosudbu. Zbog svoje nevidljivosti, psihološko nasilje je često teško prepoznati i prijaviti, iako je jednako ozbiljno kao i drugi oblici nasilja. Također vidimo da je psihološko nasilje gotovo uvijek praćeno drugim oblicima nasilja. Počinitelji nasilja su u najvećem broju slučajeva partneri ili bivši partneri, ali nasilje se događa i unutar šire obitelji, od strane drugih članova kao što su roditelji ili odrasla djeca. Važno je naglasiti da nasilje nije izolirani incident, već obrazac ponašanja koji se kontinuirano ponavlja i s vremenom eskalira u sve teže oblike nasilja.
ZIP portal: Često se postavlja pitanje zašto žrtve „jednostavno ne odu“. Zašto je to u stvarnosti puno složenije?
AŠ: Odlazak iz nasilnog odnosa izuzetno je složen proces. Postoji niz ozbiljnih izazova koji često otežavaju zaštitu žrtava i prekid nasilja. Spomenula sam tamne brojke nasilja što znači da jedan dio nasilja ostaje neprijavljen, bilo od strane žrtve bilo od strane svjedoka. Žrtve se boje osvete počinitelja nasilja, financijske nesigurnosti ili osude okoline. Osim toga, nasilje se često doživljava kao „privatna stvar“ odnosno stvar pojedine obitelji. Žrtve nasilja često su emocionalno vezane, financijski ovisne, zastrašene prijetnjama ili zabrinute za sigurnost djece. Dugotrajno nasilje narušava samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti, zbog čega žrtva često ne vidi izlaz. Osim toga, kod žrtava se mogu javiti osjećaji normalizacije i srama jer dugotrajno nasilje dovodi do osjećaja krivnje i uvjerenja da je takvo ponašanje „normalno“ ili zasluženo. Važan čimbenik je i ekonomska ovisnost, odnosno nedostatak prihoda, zaposlenja ili stambenog rješenja što često prisiljava žrtve da ostanu ili se vrate nasilniku. Strah od osude okoline i nepovjerenje u sustav dodatno otežavaju odluku. Značajan utjecaj na odluku žrtve mogu imati djeca i šira obitelj vršenjem pritiska na žrtvu da se vrati počinitelju nasilja. Nerijetko žrtve odustaju od postupka zbog iscrpljenosti i dugotrajnih sudskih postupaka. Zbog svega navedenog, borba protiv nasilja u obitelji zahtijeva sustavnu, dugoročnu i koordiniranu podršku, uz razumijevanje i osnaživanje žrtava, a ne njihovo okrivljavanje i propitivanje.
ZIP portal: Kada se žrtva napokon odluči potražiti pomoć, s kakvim se izazovima najčešće tada suočava?
AŠ: Iako se često misli da je najteži korak donijeti odluku i potražiti pomoć, za mnoge žrtve tada tek počinju novi izazovi. Strah od reakcije počinitelja nasilja, na koji se nadovezuje strah od nepoznatog i nesigurnost oko toga što ih čeka dalje, neki su od prvih izazova s kojima se suočavaju žrtve nasilja. Osim toga, žrtve prolaze kroz policijske postupke, sudove i sustav socijalne skrbi, neke po prvi puta, što može biti zbunjujuće i emocionalno iscrpljujuće. Uz to, žrtve nasilja suočavaju se s vrlo konkretnim životnim pitanjima: gdje će živjeti, kako će osigurati egzistenciju za sebe i djecu, kako će uskladiti sve svakodnevne obaveze itd. Uz sve to, žrtve nose i posljedice dugotrajnog nasilja, emocionalno su iscrpljene i traumatizirane, što dodatno otežava situaciju. Zbog toga je žrtvama nasilja potrebna kontinuirana, stručna i empatična podrška i važno je naglasiti da im sustav podrške može pomoći u tom procesu, koji ne moraju prilaziti same. Upravo iz tog razloga, na području Krapinsko-zagorske županije izgrađen je sveobuhvatni i zaokruženi sustav podrške, koji u svakom trenu može pružiti podršku žrtvama nasilja, bilo kroz siguran smještaj ili savjetodavnu i informacijsku pomoć.
ZIP portal: Na koje sve načine Dom „Novi početak“ može pomoći žrtvama nasilja koje vam se obrate?
AŠ: Kao što sam ranije spomenula, Dom NOVI POČETAK pomaže žrtvama nasilja u obitelji kroz pružanje sigurnog smještaja i savjetodavnu pomoć. Život u sigurnoj kući organiziran je tako da žrtvama nasilja osigura zaštitu, stabilnost i podršku. Boravak je povjerljiv, a lokacija tajna kako bi se osigurala sigurnost korisnika. Korisnici imaju osigurane osnovne životne uvjete, ali i stručnu pomoć-psihološku, socijalnu i pravnu podršku. Kroz stručnu pomoć i podršku, korisnike se osnažuje i potiče na samostalnost. Naglasak je na poticanju usvajanja znanja, informacija i vještina potrebnih žrtvama nasilja da preuzmu kontrolu nad svojim životom i samostalno se snađu nakon izlaska iz sigurne kuće. U Savjetovalištu, naglasak u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja je na osvještavanju nasilja i učenju prepoznavanja znakova upozorenja. Žrtve nasilja također se podučava i načinima na koje mogu zaštititi sebe i djecu kroz informiranje o mogućnostima pomoći i podrške za žrtve nasilja, izradu sigurnosnog plana, ali i kroz jačanje samopoštovanja i samopouzdanja te emocionalnih i komunikacijskih vještina. Osim toga, osnaživanje žrtava obiteljskog nasilja provodi se i kroz karijerno savjetovanje s ciljem unapređenja položaja na tržištu rada, za one korisnike koji su nezaposleni, a žele pronaći zaposlenje. Pravno savjetovanje obuhvaća područja kaznenog, prekršajnog i obiteljskog prava te imovinsko-pravnih odnosa.
ZIP portal: Kako izgleda prvi dolazak u Dom i što žrtve mogu očekivati tijekom boravka, ali i nakon izlaska?
AŠ: Prvi dolazak u sigurnu kuću često je emotivan i stresan, stoga nastojimo osigurati osjećaj sigurnosti, stabilizacije i prihvaćanja. Korisnici se upoznaju s prostorom sigurne kuće i dobivaju osnovne informacije te im se omogućava razdoblje prilagodbe. Upoznaju se sa stručnim timom, organizacijom svakodnevnog života i pravilima zajedničkog života. Tijekom boravka, korisnicima je osigurana psihosocijalna podrška, koja je individualizirana i prilagođena potrebama svakog pojedinog korisnika, i odrasle osobe i djecu. Sa svakim korisnikom izrađuje se individualni plan rada koji obuhvaća samostalno postavljene ciljeve te procjene stručnih radnika. To obuhvaća sigurnosna pitanja, postupke vezane uz prijavu nasilja, rad na prevladavanju stresnih i traumatskih okolnosti, jačanje emocionalnih i komunikacijskih vještina, zapošljavanje, roditeljske vještine, školovanje djece, pronalazak trajnog smještaja i drugo prema potrebama. Prema tome, boravak u sigurnoj kući nije samo sklanjanje od nasilja, već i prilika za oporavak i osnaživanje te preuzimanje kontrole nad vlastitim životom. Važno je naglasiti da naša podrška ne prestaje izlaskom iz sigurne kuće. I nakon što žrtve započnu samostalan život, zahvaljujući zaokruženom sustavu podrške, imamo mogućnost biti uz naše korisnike. Zahvaljujući našem Savjetovalištu, nastavljamo pratiti one korisnike koji i dalje imaju potrebu za savjetodavnom podrškom i osnaživanjem. Za one korisnike usluge smještaja, koji nakon izlaska iz sigurne kuće planiraju osamostaljenje i koji udovoljavaju propisanim kriterijima, imamo mogućnost pružanja podrške u stanovanju. To uključuje subvencioniranje troškova stanovanja (najma i režijskih troškova) u iznosu do 500,00 eura mjesečno, u trajanju 6 mjeseci nakon izlaska iz sigurne kuće. Na taj način se, uz savjetodavnu podršku, daje dodatna financijska podrška i osnaživanje. Drugim riječima, žrtvama nasilja omogućuje se dodatni period za stabilizaciju i samim time olakšava nastavak samostalnog života.
ZIP portal: Ove godine Hrvatsku je potresla vijest o čak 19 femicida. Kako Vi, kao osoba koja radi sa žrtvama, gledate na tu zabrinjavajuću činjenicu?
AŠ: Ta brojka je poražavajuća i alarmantna. Kao netko tko svakodnevno radi sa žrtvama nasilja, svaki slučaj femicida doživljavam kao poraz sustava i društva u cjelini. Zbog toga jer femicid gotovo nikada nije iznenadni čin ili impuls, već je to posljednji čin dugotrajnog nasilja koje je ranije bilo vidljivo, ali neprepoznato, ignorirano ili nezaustavljeno. Posebno zabrinjava činjenica da su u mnogim slučajevima institucije već bile uključene, ali zaštita žrtava niti sankcije počiniteljima nasilja nisu bile dovoljno učinkovite. To ukazuje na potrebu za boljom procjenom rizika, bržom reakcijom i snažnijim mjerama zaštite žrtava, osobito u trenucima kada one odluče prekinuti nasilnu vezu, što je jedan od najrizičnijih perioda jer počinitelj nasilja na taj način gubi kontrolu nad žrtvom. Ovi tragični događaji dodatno nas obvezuju da govorimo glasnije o nasilju u obitelji, da ne relativiziramo prijetnje i da prestanemo nasilje smatrati privatnom stvari. Svaka prijetnja, svaki oblik kontrole i ponižavanja mora se shvatiti ozbiljno jer iza njega može stajati stvarna opasnost po život. Prevencija femicida ne ovisi samo o sustavu, nego i o društvenoj odgovornosti da reagiramo, prijavimo i stanemo na stranu žrtava.
ZIP portal: Postoje li neki znakovi ili situacije koje bi trebale upaliti alarm da može doći do nasilja te da ono može postati životno ugrožavajuće?
AŠ: Da, postoje vrlo jasni znakovi upozorenja koje nikad ne bismo smjeli ignorirati. Nasilje rijetko počinje fizičkim napadom, ono najčešće postupno eskalira kroz psihičko nasilje, prijetnje, vrijeđanje, kontrolu i izolaciju žrtve od obitelji i prijatelja. Kada se takvi obrasci ponavljaju i intenziviraju, rizik značajno raste. Posebno alarmantne situacije uključuju otvorene prijetnje smrću ili samoubojstvom, opsesivnu ljubomoru i posesivnost, praćenje i uhođenje, kao i pokušaje potpune kontrole nad životom žrtve. Visok rizik postoji i kada počinitelj ima pristup oružju ili je ranije pokazivao ekstremno nasilno ponašanje. Jedan od najopasnijih trenutaka je prekid nasilne veze ili najava odlaska. Tada počinitelji osjećaju gubitak kontrole, što može dovesti do eskalacije nasilja. Upravo zato je u tim situacijama iznimno važno brzo uključivanje policije, stručnih službi i osiguravanje zaštitnih mjera. Važno je naglasiti da alarm ne trebaju prepoznati samo žrtve, već i njihova okolina: obitelj, prijatelji, susjedi i kolege, zdravstveni radnici… Pravodobna reakcija i prijava mogu doslovno spasiti život. Nasilje nikada ne treba umanjivati ili opravdavati jer svaki oblik nasilnog ponašanja nosi potencijal za teške posljedice.
ZIP portal: Ako se netko nađe u situaciji nasilja, kome se može obratiti i koji su prvi koraci koje biste preporučili?
AŠ: Prije svega, važno je poručiti da nasilje nikada nije privatna stvar i da osoba koja ga proživljava nije kriva niti sama. Ako je sigurnost ugrožena, prvi korak je kontaktirati policiju. U situacijama neposredne opasnosti to može biti presudno za zaštitu života. Osobe koje trpe nasilje mogu se obratiti i nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. U Savjetovalištu se također mogu dobiti informacije o tome koje sve institucije i organizacije pružaju podršku i zaštitu žrtvama nasilja u obitelji, kao i savjeti o tome kako zaštiti sebe i djecu. Preporučujemo da se žrtve, ako je moguće, povjere nekome od povjerenja: članu obitelji, prijatelju ili kolegi, jer podrška okoline može biti izuzetno važna. Također je važno dokumentirati nasilje kada god je to sigurno: sačuvati poruke, fotografije ozljeda ili liječničku dokumentaciju jer to kasnije može pomoći u postupcima zaštite. Najvažnije je znati da pomoć postoji i da izlazak iz nasilja ne mora biti samostalan ni nagao proces. Svaki korak, pa i onaj najmanji, korak je prema sigurnijem životu i novom početku.
ZIP portal: Za kraj, kad biste mogli ispuniti jednu želju u borbi protiv nasilja u obitelji, što biste voljeli da se promijeni ili unaprijedi?
AŠ: Nakon puno promišljanja, došla sam do zaključka bih tu jednu želju iskoristila na izgradnju sustava prevencije usmjerenog na djecu i mlade, koji bi bio sastavni dio odgojno-obrazovnog sustava od najranije dobi, odnosno od vrtića. Smatram da je podučavanje djece i mladih emocionalnim i komunikacijskim vještinama, o zdravim odnosima i rodnoj ravnopravnosti ključno u izgradnji društva s jasnim vrijednostima međusobnog uvažavanja i poštovanja te nulte tolerancije na nasilje. Smatram da bi takav sustav prevencije dugoročno smanjio rizik od nasilnih ponašanja i učestalost nasilja, ali i osnažio djecu i mlade da prepoznaju neprihvatljive obrasce te da potraže pomoć na vrijeme. Djeca koja odrastaju uz jasne poruke o poštovanju, ravnopravnosti i nenasilju imaju veću šansu izgraditi zdrave odnose u odrasloj dobi. Ulaganje u izgradnju kvalitetnog sustava prevencije koji obuhvaća široki raspon djece i mladih smatram najvažnijom investicijom u sigurnije i humanije društvo.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
