Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima obilježava se svake godine 30. srpnja, s ciljem podizanja svijesti o jednom od najtežih oblika kršenja ljudskih prava.
Trgovina ljudima obuhvaća regrutiranje, prijevoz, transfer, skrivanje ili prihvaćanje osoba, često silom, prijevarom ili ucjenom, s ciljem iskorištavanja – bilo za prisilni rad, seksualno ropstvo, prosjačenje, kriminal ili trgovinu organima. Unatoč globalnim naporima, ova mračna industrija i dalje buja, ostavljajući za sobom milijune žrtava širom svijeta.
Prema podacima Ujedinjenih naroda, milijuni ljudi godišnje postaju žrtve trgovine ljudima, a najčešće su to žene i djeca. Mnogi od njih dolaze iz siromašnih, ratom pogođenih ili politički nestabilnih zemalja. Trgovci ljudima koriste ranjivosti tih osoba, nudeći im prividne prilike za posao, obrazovanje ili bolji život.
U stvarnosti, žrtve bivaju zatočene, zlostavljane i iskorištavane, često bez ikakve mogućnosti da pobjegnu ili potraže pomoć.
Tema ovogodišnjeg obilježavanja naglašava važnost digitalne zaštite i prevencije u suvremenom dobu. S razvojem tehnologije, regrutiranje žrtava preselilo se i na internetske platforme. Trgovci ljudima koriste društvene mreže, aplikacije za zapošljavanje i chatove kako bi pronašli mete. Djeca i mladi postaju posebno ranjivi zbog nedovoljne informiranosti i naivnosti. Zbog toga je obrazovanje i digitalna pismenost ključna komponenta prevencije.
Borba protiv trgovine ljudima zahtijeva multidisciplinarni pristup – uključivanje policije, pravosuđa, socijalnih službi, obrazovnih institucija i civilnog društva.
Niti jedna država nije imuna na ovaj zločin – on se odvija i u razvijenim i u nerazvijenim zemljama, i često je skriven od očiju javnosti. Žrtve se boje progovoriti, često zbog prijetnji ili osjećaja srama. Zato je iznimno važno stvoriti sigurno okruženje u kojem će se žrtve moći javiti i zatražiti pomoć.
Na međunarodnoj razini, važan je Protokol iz Palerma, usvojen 2000. godine, koji definira trgovinu ljudima i obvezuje države na mjere suzbijanja. Također, uloga nevladinih organizacija, poput UNODC-a (Ureda Ujedinjenih naroda za droge i kriminal), Crvenog križa i mnogih lokalnih inicijativa, ključna je u pružanju podrške žrtvama i edukaciji javnosti.
Hrvatska, iako zemlja članica Europske unije, također se suočava s problemom trgovine ljudima. Najčešći oblici eksploatacije u Hrvatskoj uključuju prisilni rad, seksualnu eksploataciju i prosjačenje. Nadležna tijela provode kampanje osvješćivanja, a građani se pozivaju da prijave sumnjive aktivnosti. Važno je znati prepoznati znakove potencijalne trgovine ljudima – izoliranost, nedostatak dokumenata, vidljiva preplašenost i nemogućnost slobodnog kretanja.
Na ovaj dan, 30. srpnja, važno je podsjetiti se da iza svake statistike stoje stvarni ljudi – majke, očevi, djeca, tinejdžeri – kojima je oduzeta sloboda.
Borba protiv trgovine ljudima nije samo zadatak institucija, već odgovornost svakog pojedinca. Potrebno je razvijati empatiju, informiranost i aktivno se uključivati u stvaranje društva u kojem takav zločin neće imati mjesta.
Samo zajedničkim naporima možemo stati na kraj modernom ropstvu i osigurati da svaka osoba živi dostojanstveno i slobodno.
Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
zip.com.hr 30.07.2025.